Ozdravljenje opsjednutog padavičara (Mk 9, 14-29; Mt 17)
Kad se Isus, Petar, Jakov i Ivan
vrate s brda k učenicima (Usp Mk 9, 2-13)
ugledaše oko njih silan svijet
i pizmoznance u raspravi s njima. (14)
Čim ono mnoštvo
Isusa ugleda
pohrli k Njemu s pozdravima 15
a on ih upita:
što to putem raspravljate s njima? 16
Netko iz mnoštva mu odvrati:
„Učitelju, dovedoh ti svoga sina
koji nijemoga duha ima.17
Gdje god ga ugrabi
on se pjeni, koči se
i škripi zubima.“ 18
Da ga istjeraju
Tvojim se učenicima obratih
ali ni oni ga ne mogahu
istjerati. 18
On im odvrati:
„O rode nevjerni.
Dokle mi je s vama biti?
Dokle li vas podnositi? 19
Dovedite ga k meni!“ 19
Reče Isus i oni ga dovedu.
(i umjesto pred učenicima sad će
pred Isusom biti)
Čim zloduh ugleda Isusa
potrese dječakom
i on se stane valjati i pjeniti. 20
Isus ga upita
„Otkad se dječaku to događa?“
(Koliko vremena imade?)
On reče: „Od djetinjstva. 21
Da ga upropasti
i u vatru i u vodu ga baciti znade. 22
Nego, ako što možeš
Pomozi nam,
Imaj s nama samilosti!“ 22
A Isus (kad to čuje)
Odgovori: “Što ako možeš?
Sve je moguće
Onom koji vjeruje.“ 23
Dječakov otac
(u žalosti svojoj)
brže povika:
“Vjerujem!
Pomozi nevjeri mojoj!” 24
Vidjevši da svijet odasvud grne,
Isus je nečistomu duhu
zapovijed dao:
„Nijemi i gluhi duše,
Ja ti zapovijedam, iziđi iz njega
i da više nisi u nj ušao!“ 25
Zloduh na to zaviče,
žestoko strese dječaka
te iziđe,
a on osta kao mrtav
te su mnogi govorili da je umro. 26
No Isus mu tad priđe
dohvati za ruku
onog koji pade,
podiže ga
i on ustade. 27
Kad Isus uđe u kuću,
upitaše ga učenici nasamo:
„Kako to da ga mi
ne mogosmo izagnati?“ 28
Ovaj rod se ničim drugim
ne može izagnati
osim postom i molitvom!
– Isus im odvrati. 29
…
Jedna od najvećih zamki sotone,
najvećeg neprijatelja Boga,
jest uvjeriti ljude da ga nema
a evo dokaza o postojanju Zloga:
Opsjednuća. U Isusovo vrijeme
nije tih slučajeva malen broj bio.
A prije Isusa nije bilo čovjeka
koji bi Zlom duhu što zapovjedio.
Vlast nad zlim duhom nije bila
u rukama ljudi, već kod Boga,
i anđela Božjih.
Samo oni su mogli tjerati Zloga.
A onda dolazi Isusovo vrijeme.
I On čini nešto neviđeno prije.
Još k tomu i apostolima daje
tu moć koje se ranije vidjelo nije.
Isus to može, jer je Bog,
On ima vlast, on ima moć,
S njim Božje Kraljevstvo tu je,
kraljevstvo koje nikad neće proć.
Ipak, poslanje samo učenicima
nekad nije bilo dosta.
A ono što oni tu dodati mogu
jest molitve više i više posta.
Zao duh i danas ima silnu moć
i opsjednuća ima gdje se očituje,
stoga Crkva određuje egzorciste
i Mihalea svetog arkanđela štuje.
Crkva i molitvu i post preporuča
no danas se o postu malo čuje.
Ugodnost i lakoća, to se traži.
Sve za tijelo. A duša osljepljuje.
A mi smo bića koja imaju dušu
bića koja nikad neće umrijeti,
Tijelo je to koje umire, duša ne,
ona i nakon smrti nastavlja živjeti.
Nema tog čovjeka kojem možeš reći:
Ti nemaš dušu, imaš samo tijelo!
Ne. Svatko je duša, prije svega,
i još od začeća mi smo Božje djelo.
Tijelo je ono po kojem duša naša
može ljubav dati Bogu i bližnjemu,
Tijelo je naše za uskrsnuće stvoreno
i Bogu treba zahvaljivat na njemu.
Mi smo ipak ono što nam je u duši,
po duši se čovjek pred Bogom mjeri,
anđeli nismo i grešni smo ljudi,
a ima i ljudi, na žalost, poput zvijeri.
Ima ih i koji se klanjaju Sotoni,
koji su odlučili biti njegove sluge,
u zamjenu za vlast, za moć, za slavu,
oni su spremni uništiti druge.
Na strani Zvijeri su oni što nazivaju
dobrom – ubojstva i sramotna djela.
Ohole se, Zlog uzdižu, Bogu prkose.
Gdje će im duša? Gdje ohola tijela?
I što tu vjernici učiniti mogu?
Što kad je Zlo tako uzelo maha?
Ukazivati na zlo, moliti, postiti,
i na Božjoj strani biti, bez straha.
Odreći se sotone i njegovih djela,
ispovjedati vjeru u pravoga Boga,
Tražiti pomoć Gospe i svetih u nebu,
tražiti zaštitu anđela, čuvara svoga.
Bože, Stvoritelju anđela i ljudi,
Tebi kojem vjerna duša služi,
dok traje ovaj rat za duše,
Ti nad nas moćnu ruku pruži.
Isuse, Božji Sine, koji imaš moć
zapovijediti Zlomu, da odlazi,
budi uz svakog tko Tebe moli,
tko tebe prizna ti na njeg pazi.
Duše Sveti, goste naših duša,
Ti vladaj u hramu naših tijela,
nadahnjuj nas da u Tebi budu
naše misli, riječi i djela.
Marijo, Majko naša,
I tebe molimo krunicom svetom,
brani nas od Zloga koji vreba
i duše krade harajući svijetom.