Znanost potvrđuje našu vjeru u Raspetog i Uskrslog (Torinsko platno 2.dio)

Slika utisnuta na Torinskom platnu (platnu u kojem je Isus ukopan) predstavlja jedinstvenu vrstu “snimke” razapetog čovjeka, koji je iskusio neopisive muke uključujući udarce, batine šibom, rimsko bičevanja, krunjenje trnovom krunom, padove, probadanje čavala u zapešća, i probadanje kopljem u bok. Ova slika muke otisnuta na platnu potpuno se podudra s opisom kojeg imamo u evanđeljima, o muci i smrti Kristovoj.

Krv kojom je natopljeno platno ostavlja jasno vidljive mrlje dok je slika tijela blijede boje. Tragovi krvi nisu dirani iz čega se zaključuje da Isusovo tijelo nitko nije uklanjao iz platna. Na platnu nema znakova kidanja. Zaključak je da je tijelo koje je unutra bilo položeno na tajanstven način prošlo kroz platno i ostavilo trag u obliku fotografskog negativa. Samo vjera nam može reći da se to dogodilo – u trenutku uskrsnuća.

Godine 1978. platno je prošlo opsežne testove od strane tima stručnjaka, uglavnom američkih, kao što je to STURP (Torinsko platno Research Project). Više od 120 sati platno je bilo podvrgnuto ispitivanju i najsitnijih detalja. Između ostalog bilo je fotografirano pod izravnom umjetnim svjetlom i pod snažnim reflektorima. Ispitivanja znanstvenika su potvrdila sljedeće:

1) platno sadrži krv čovjeka i to krvne grupe AB;

2) slika definitivno nije oslikana;

3) platno pokazuje tragove brojnih rana koje proizlaze iz bičevanja (mnogi od njih su vidljive samo pod ultraljubičastim svjetlom);

4) pokrov sadrži i pelud biljaka, na prednjoj i zadnjoj strani (Max Frei, švicarski kriminolog, otkrio je pelud cvijeća koje je postojalo samo u regiji Galilejskog jezera, u Kristovo vrijeme, što upućuje na to da je platno neko vrijeme bilo tamo.

5) Slika je uzrokovana oksidacijom vanjskih vlakana i nalazi se samo na površini tkanine. Smanjena oksidacija vlakana rezultirala je trodimenzionalnom slikom. Samo vlakna koja su najbliža površini imaju tu obojenost koja stvara sliku. Rezultat je to oksidacije za koju je potrebno ekstremno precizno mjerenje od 180 – 600 nm, što je manje od debljine bakterije (1 nm = 106 mm). Usporedbe radi prosječna ljudska kosa ima promjer od 100 000 nanometara) Bojanje ne može biti uklonjeno ni uz pomoć kemijskih otapala. To je također dokaz protiv djelovanja sunčevih zraka. Slika se nije formirala oko krvnih ugrušaka. Gdje god postoje mrlje krvi tamo se na površini nije kreirala slika. Otisak tijela je prozirno žute boje; no na platnu nema tragova boje ili pigmenta. Slika na tkanini uzela je oblik umotanog tijela,  a ipak, unatoč tomu, na fotografskom negativu savršeno je ravna. Nema deformacija. U optičkom terminologiji fenomen je poznat kao “paralelna projekcija.” Znanost nije u stanju objasniti način na koji je slika prenesena na platno. Tako američki znanstvenik John Jackson, primjećuje: “Na temelju fizičkih i kemijskih procesa koje danas poznajemo, imamo osnova za reći da slika na platnu ne bi smjela postojati, a ipak je stvarna, iako ne možemo objasniti kako je došao u postojanje. ”

Računalna tehnologija je uvelike pridonijela proučavanju platna. Zahvaljujući tomu dobili smo digitalne fotografije najviše rezolucije. Tako se otkrivaju detalji koji se nikad ne bi mogli zapaziti golim okom. Kroz trodimenzionalno uređivanje slike, znanstvenici su identificirali dva mala novčića, koja su smještena iznad očiju, čovjeka na platnu. Desno oko je bilo pokriveno kovanicom koja je kovana između 29. i 32. godine – dakle, iz vremena Poncija Pilata. Preko lijevog oka je novac kovan u čast Julije, Tiberijeve majke. To je još jedan dokaz u prilog tomu da je platno iz Isusova vremena.

Sliku na platnu karakterizira i finoća obojenosti kojom je načinjen lik na platnu. Slika je formirana smanjivanjem intenziteta žute boje u različitim nijansama, tako stvarajući trodimenzionost, a koju su STURP-ovi stručnjaci bili u mogućnosti promatrati i mjeriti tijekom ispitivanja 1978. godine.

NASA – stručnjaci, Eric Jumper i John Jackson dobivaju prve trodimenzionalne fotografije platna pomoću NASA-inog analizator VP8 slike. Dr. Giovanni Tamburelli Sveučilišta u Torinu dobiva još bolje 3D slike. Godine 2002. Platno je prošlo kroz temeljitu obnovu. Bila je to savršena prigoda na kojoj se mogla provesti detaljna analiza. Cijela površina platna, sprijeda i straga, digitalno je skrenirana. Dok su ispitivali ovaj skenirani materijal, dvojica stručnjaka sa Sveučilišta u Padovi, Giulio Fanti i Roberto Maggiolo, došli su do zapanjujućeg otkrića. Proizišlo je da je blijeda slika lica na obrnutoj “skrivenoj” strani platna potpuno podudarna onoj slici lica s prednje strane. (Fant i Maggiolo objavio svoja otkrića u 14. travanj 2004 pitanje Journal of optiku Instituta za fiziku u Londonu.) Na stražnjoj strani platna vidljivi su detalji nosa, nosa, očiju, kose, brade i brkova. Slika na stražnjoj strani platna imala je iste karakteristike kao što ih ima ona na prednjoj strani. Bilo je fotografski negativ, načinjen tajanstvenim bojanjem na površini vlakana; a osim toga, bio je trodimenzionalan. Slika na prednjoj i stražnjoj strani platna podudaraju se u dimenziji, obliku i položaju. Nema izravnog kontakta između slike na prednjoj strani i one na obrnutoj strani platna. Površina platna na obrnutoj strani nema obojenosti. Platno, dakle, ima dvije slike lica – jedna je na prednjoj strani, a drugi na poleđini. Ovo nevjerojatno otkriće dviju slika na platnu još je jedan dokaz da takvo nešto ne bi mogao stvoriti niti jedan poznati ljudski izum. Moderna znanost nije ih u stanju replicirati, a ne mogu nastati niti kao rezutat prirodnih procesa.

Zdrav razum  nam govori da s dubokom vjerom i poniznošću moramo prihvatiti činjenicu – da je ovaj čudesni lik na plaštu nastao u trenutku – uskrsnuća.

Bio je to Uskrsli Gospodin koji je za sva pokoljenja sačuvao sliku svoje muke i smrti, te nam je htio pružiti dokaze o svom uksrnuću. Učinio je to ne tek za nevjernike, nego i za vjernike.

Izvor: Časopis Ljubite jedni druge, Dokazi uskrsnuća

Fr. M. Piotrowski, SChr