Ljubav nije osjećaj
Moderni časopisi i mediji će lako mlade uvjeriti da je dobro ono što je loše, a da je loše ono što je dobro. Grijeh je pojam od kojeg se zazire. Tako mlada osoba može lako upasti u ropstvo grijeha – u ovom slučaju – samozadovoljavanja. O svom iskustvu grijeha u časopisu “Love one another” piše Mariush:
Moja ovisnost o grijehu samozadovoljavanja počela je u osnovnoj školi. Imao sam trinaest godina i nisam imao pojma da sam na putu zla.
Nisam znao da činim grijeh. Savjest mi je bila mirna i nisam imao nikakav osjećaj krivnje. Ali tada nisam imao nikog bliskog tko bi me mogao usmjeriti na pravi put. Išao sam u crkvu, nikada nisam priznao taj grijeh, a primao sam sv. Pričest svetogrdno. Osigurao sam sve potrebno kako bi sam sebe obvezao na to. Kupio sam pornografske časopise i gledao razvratne filmove; ukratko, sve u mom životu vrtjelo se oko masturbacije.
Počeo sam imati probleme u kontaktima s djevojkama. Moja vizija žene, bila je iskrivljena od strane časopisa i filmova koje sam gledao. Taj iskrivljeni prizor postao je moja svakodnevnica. Kada bih pogledao atraktivnu djevojku, u mislima bih je skidao i zamišljao spolni odnos s njom. Nisam bio u mogućnosti uključiti se u normalan prijateljski odnos s djevojkom. Pornografski časopisi i filmovi ispunjavali su sve moje pohotne želje. Jedino što mi je bilo bitno u tim danima bilo je atraktivno žensko tijelo. Duhovno, bio sam nevjerojatno slab i osiromašen.
U tom tragičnom duhovnom stanju ostao sam dugi niz godina. Ipak, Bog mi je pokazao svoju milost. Tijekom duhovne obnove u našoj župi saznao sam da je samozadovoljavanje grijeh. Shvatio sam da to što radim nije u redu. Počela me mučiti moja savjest, ali bih se sam sebi opravdavao mišlju da ne nanosim nikom drugom štetu, tako da sam mislio da ne mogu biti toliko loš. Sve rjeđe i rjeđe sam odlazio na ispovijed. Nakon ispovijedi ne bih ulagao poseban napor kako bih prekinuo sa svojom grešnom navikom. Polako sam došao do spoznaje da sam ovisnik. Bio sam nemoćan i nesposoban za prekid s tim. Tada je počela moja borba. Pomoć sam pronašao u molitvi. Ali to nije bilo lako. Uspoređujem to s kapima vode koje trebaju pomaknuti stijenu. Nakon svakog neuspjeha osjećao sam se povrijeđenim, poniženim i obeščašćenim. Kleknuo bih i molio da ponovno ne padnem u grijeh, a onda bih naravno ponovno pao – već idućeg dana, za dva dana ili nakon tjedan dana.
Često sam mislio kako je moja borba s ovim grijehom beznadna i da nikada neće prestati. U takvim trenucima bih očajavao i bio potišten. Ali jednog dana prijatelj mi je proslijedio kopiju časopisa `Ljubite jedni druge`. Ondje sam čitao o puno ljudi koju su poput mene, zatočenici i robovi grijeha. To mi je dalo hrabrost i nadu. Nakon svakog svog neuspjeha nastojao sam otići na ispovijed. Unatoč mojim stalnim propustima, znao sam da mi Bog pomaže. I premda sam znao da sam bijedni grešnik, nisam očajavao. Imao sam nadu. Pomislili biste da je ono najgore sada iza mene. Ne može biti više u krivu. Sotona ne napušta dušu tako lako, ali koristi svaku priliku da vas opet zarobi. Vrlo je lako zalutati, zavarati svoju savjest i okušati se u `ljubavi`. Kako je lako pustiti svoje sebično “ja” da preuzme kontrolu nad vlastitim životom, ali i životima drugih! To je ono što mi se dogodilo.
Imao sam tada 26, a ona 29 godina. Bila je udana i imala je trogodišnjeg sina. Žudio sam za tom ženom. Žudio sam za njenim tijelom ali i bio dirnut pričom njenog života i nesretnog braka. Htio sam joj “pomoći”, ali se moja pomoć pretvorila u puku pohotljivost i požudu. Osjećao sam se polaskan činjenicom da jedna tako atraktivna žena mene smatra zanimljivim. Nije mi palo na pamet da je ona izgubljena baš kao i ja, i da je u potrazi za podrškom koju joj nikada ne bih mogao pružiti. Zaveo sam ju i uskoro smo imali spolni odnos. Počeli smo se sastajati u tajnosti. Gotovo svaki naš susret je doveo do spolnog odnosa. Mislio sam da sam se zaljubio i da ne bih mogao živjeti bez nje. Svaki dan postao je beskonačno čekanje sljedećeg susreta. To je trajalo nekoliko mjeseci. Njen suprug je počeo imati neke sumnje. Naši su ljubavni sastanci postajali sve rjeđi i rjeđi, a naše me je razdvajanje razdiralo – kao i moju savjest.
Otišao sam na ispovijed, ali sam smatrao nemogućim prihvatiti svećenikov savjet. On mi je poručio da prekinem taj odnos, te da se zamislim na mjestu tog iznevjerenog muža i djeteta, te obitelji, koju uništavam. Naravno, on je bio apsolutno u pravu. Naša afera bila je na putu da bude otkrivena, a što ako zatrudni? Sada me obuzme jeza kada pomislim što se je moglo dogoditi. Ali onda nisam o ovome mislio. Mislio sam da ću se već nekako snaći. Moja želja biti s njom, bila je tako velika da sam doživio gotovo fizičku bol čekajući naš sljedeći susret.
Bio sam nesposoban za rad. Prespavao sam sva popodneva u nadi da ćemo, kada se probudim, biti ponovno zajedno, nekim “čudom”. To zastrašujuće stanje moje duše dovelo me do točke u kojoj sam želio smrt njenom mužu, jer on je bio prepreka za našu “sreću”. Da, želio sam smrt tom čovjeku!
Kako bih ublažio svoju bol, okrenuo sam se opet samozadovoljavanju, ali sa svakim sam grijehom postajao sve više i više očajan. U ovim teškim vremenima koja su me snašla sam počeo moliti krunicu. Otišao sam na Czestochowa (Svetište Jasna Gora – najpoznatije marijansko svetište u Poljskoj) na molitveno bdjenje. Molio sam devetnicu Svetom Judi Tadeju, zaštitniku beznadnih slučajeva, kao što je moj. Znao sam savršeno dobro da sam živio grješan život, a ipak nisam bio u mogućnosti živjeti drugačije. Nisam vidio izlaz iz svoje situacije. Nisam mogao prestati misliti na nju; žudjeti za njom.
Sada mogu reći da je svaki tadašnji dan bio pakao za mene – beskrajna duhovna praznina. Nikad više ne želim doživjeti ono što sam doživio tada. Strašno je do čega se osoba može dovesti predajući se osjećajima, požudi i pohotljivosti. Kada odbaciš Božje zapovijedi, možeš se uvjeriti u sve, u trenu – pa i da bludništvo može biti dobro. Čak ga nazivaš činom ljubavi.
A ipak, ljubav je savršena, ona najveća od svih vrlina. Ona ne želi zlo. Ona ne uživa u nepravdi. Ljubav je istina, a gotovo sve što sam ja radio bila je laž, ili je ostavljalo trag laži. Tjedni su prolazili i naša se preljubnička veza raspadala. Prestali smo se viđati, a i preko telefona smo komuinicirali sve manje i rjeđe. Što god nas je spojilo rezultiralo je samouništenjem. U ovome vidim Božju milost, za koju sam molio preko Blažene Majke i Svetog Jude. Danas mogu reći da su molitva i zagovor Blažene Majke spasili i nju i mene. Da nije bilo toga, upropastio bih njen brak i tako uništio taj sveti sakrament. Oduzeo bih oca tom djetetu i ne bih bio sposoban preuzeti njegovu ulogu. Danas zahvaljujem Isusu što nam je pokazao svoju milost i izbavio nas oboje iz zamke u koju smo upali.
Mislio sam da nikada neću biti u stanju voljeti drugu ženu kao nju; ali sam bio jako u krivu. Tada nisam znao da ljubav nije osjećaj.
Da, osjećaji su važni, ali nisu ljubav. Molitva i vjera u Isusa preobratili su moj život.
Oslobodio sam se grijeha bludništva sa samim sobom. Hvala Bogu ubrzo sam upoznao svoju sadašnju suprugu. Imamo troje djece. Tek sada razumijem što je ljubav. To je prije svega odricanje svoj vlastitog ega i briga za druge, koja nam je povjerena u sakramentu ženidbe: biti jedno, dušom i tijelom, “kosti mojih kostiju i meso mojeg mesa.” Nema ljubavi bez poštivanja Božjih zapovijedi. Bog i ljubav su jedno te isto. Samo u braku ljubav dobiva svoju punu dimenziju. To je poziv da postaneš bolja osoba. Stidim se i žalim zbog svega što sam učinio. Vjerujem da će mi Bog oprostiti ovaj grijeh i dati mi priliku da popravim svoju krivicu.
Neka smo sada svi upozoreni da nikada ne stupamo u preljubničku vezu. To je zamka postavljena od strane Sotone. Ona uništava obje strane i ostavlja rane koje traju cijeli život.
Masturbacija nije način olakšavanja spolne napetosti, već ovisnost koja zarobljava dušu i spušta ljude na razinu životinja. To rezultira zarobljavanjem samog sebe u svijetu zabluda i laži. Postajemo nesretne osobe koje se zatvaraju pred drugim ljudima i pred Bogom, koji je naš jedini izvor sreće.
U pisanju ovog svjedočanstva, svjestan sam čuda koji se dogodio u mom životu, jer sam bio na rubu utapanja u grijehu nečistoće. Živio sam u mraku, ali Isus me je spasio. Sada sam slobodan čovjek, iako opterećen grijesima, nesavršenošću, i svakodnevnim problemima. Znam da me Bog voli. Neka Njegovo ime bude uzvišeno dovijeka. Molim vas molite za ženu koju sam zaveo, kao i za moju obitelj i mene.
Mariusz
Izvor: Love is not a feeling
Prijevod: Mia
