Ne smijemo dopustiti da nam ukradu Božić! (Božićni intervju, GK, 1. dio)

(Dio intervjua sa dr. don J. Mužićem; Božićni broj Glasa koncila, 2015.) … treba voditi računa o tome da je proces dekristijanizacije zahvatio slavljenje Božića. crecheIz njegova je središta, ili sve više nestaje, maleni Isus, a na njegovo mjesto dolazi Djed Mraz ili ne znam tko drugi ili što drugo. Gubimo, dakle, kršćanski Božić, a dobivamo svetkovinu potrošnje. Na nama kršćanima je da budemo svjesni te manipulacije, toga prisvajanja kršćanskog blagdana i njegove preobrazbe u, poganski, zapravo materijalistički blagdan. Ne smijemo dopustiti da nam ukradu Božić.

Prvi dio intervjua – s osvrtom i na novu knjigu “Rat protiv čovjeka” don J.M.  vidi: ovdje .

A ovdje, u (prvom) njegovu  nastavku, više je riječ O OTAJSTVU BOŽIĆA

  • Darko Grden (Glas koncila): Božić se u naem svijetu, istina, i delje na ovaj ili onaj način slavi. No, malo se tko pita: ZAŠTO je Bog na tako ljudski, do kraja ljudski način došao u ovaj svijet? Zašto je jednom zasvagda postao čovjekom? Zašto i danas dolazi
  • Dr. Mužić: Ljudski razum tu ne može dati odgovora, nego ga daje Objava, premda se on i razumu kad ga čuje, prikazuje kao jedini logični odgovor. Milost ne pobija narav, nego je pretpostavlja. Bog je dakle došao iz ljubavi prema čovjeku i svijetu. Bog je u sebi – ljubav! „Ljubav Božja prevelika, primi pravu put čovjeka“. Bog je dokraja iskazao solidarnost s ljudima postavši jedan od nas, rodivši se kao siromašno dijete. Tu je vrijeme da zastanemo i prekinemo priču o suvremenim zlima te da spomenemo nadu, koja se temelji na istini da Bog nikada ne odsutaje od čovjeka. Vrijedi to, dakako, i za suvremenoga, visokotehnologiziranoga, sekulariziranoga i izgubljenog čovjeka. Svijet i povijest nisu u konačnici u čovjekovim rukama, nego u rukama Božjim. U tom se kontekstu vraćam svojoj knjizi. Njezin cilj nije bio reklamirati pesimizam i beznađe, nego sam želio dati doprinos tome da ljudi uvide kamo idu naša zapadna društva i kamo to ona guraju svijet, kako bi se probudili iz sna o napretku i kako bi se, rečeno jezikom naše vjere, obratili od svojih kula Babilonskih i okrenuli živom Bogu i braći ljudima, vrednujući svakoga čovjeka. Ni jedan nam blagdan tako riječito ne govori o Božjoj ljubavi i milosrđu i o istinskoj ljudskosti kao što to Božić čini.

 

  • Je li zato Božić ljudima i u svijetu kakv jest tako blizak blagdan?
  • Dr.: Mužić: Božić se, istina, slavi na ulicama i trgovima, i to se slavlje proširilo po cijelom svijetu. No treba voditi računa o tome da je proces dekristijanizacije zahvatio slavljenje Božića. Iz njegova je središta, ili sve više nestaje, maleni Isus, a na njegovo mjesto dolazi Djed Mraz ili ne znam tko drugi ili što drugo. Gubimo, dakle, kršćanski Božić, a dobivamo svetkovinu potrošnje. Na nama kršćanima je da budemo svjesni te manipulacije, toga prisvajanja kršćanskog blagdana i njegove preobrazbe u, poganski, zapravo materijalistički blagdan. Ne smijemo dopustiti da nam ukradu Božić. Ponajprije ga moramo vjernički slaviti, poglavito u obiteljima. A onda, koliko je to moguće i koliko je to do nas, treba i u javnom prostoru isticati kršćanska obilježja proslave Božića. Sramota je da u gradu kao što je moj Split, u kojemu se golema većina deklarira katolicima ovih dana gotovo nigdje u javnosti ne može pronaći neki kršćanski znak koji upućuje na slavljenje Božića. Želio bih naglasiti da uporaba kršćanskih obilježja, primjerice jaslica, nipošto nije i ne smije biti izraz trijumfalizma, pokazivanja tko je ovdje „gazda“ nego je to izraz ljubavi prema svim ljudima, prema svim sugrađanima. Dijete u siromaštvu jaslica ne samo da nikoga ne ugrožava, nego mi znamo da je ono svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka“ objavljujući mu istinu o njemu samome. S druge strane, mi kršćani kao građani imamo na to pravo i ne smijemo ga se olako odreći.
Print

You may also like...