Prema bl. Katarini Emmerick: Izgled Blažene Djevice Marije za vrijeme muke
Gospa hoda po raznim mjestima kuda je prošao i Njen Sin. Većina je tu ispunjena mržnjom prema Isusu. Izvanjski opis… blijedih i ispijenih obraza. Osoba izgubi boju kad je pod naporom. Muka… Gospa nije spavala, morala je izdržat… očiju crvenih od plakanja. „PONOSNA JEDNOSTAVNOST njenog držanja ne može se opisati.“ Lice odražava bol, a držanje ponos i jednostavnost. Gospa se pod mukom nije promijenila, već je ostala ista. Na muci se poznaju junaci. U muci možeo izvući najgore od sebe, jer se ne mogu nositi sa bolom… Usprskos boli i žalosti, umoru koji je izdržala njen lik je blag i skroman. ‘Haljina joj nije zgužvana‘. Bol, žalost, umor… blagost, skromost, urednost. Obrnuto od blag bilo bi oštar ili… Čovjek u teškoj situaciji, kao što je njena, izgubi blagost . Marija zna da je Isus nevino osuđen, da se iživljavaju nad njim iz mržnje… a to je moglo dati oštrinu njenom liku. Mogla bi se postavit kao ona koja je na strani pravde i da to dade do znanja, uznositim držanjem. Nema tu ni toga. Ona ne istjeruje pravdu. Nema bijesa ni mržnje. Ovo da joj haljina nije zgužvana pokazuje da ima kontrolu i nad izgledom. Uspjeva gospodariti nad žalosti, nije se tomu prepustila. Vlada tim stanjem. Ostaje Gospodarica. Osjećaji ne odnose prevagu. Žalost može čovjeka izobličiti. Ljubav i mržnja isto mogu promijeniti izgled čovjeka. Bijes također. ‘Veo joj je padao graciozno po ramenima’.
Katarina Emmerick se zaustavlja nad Gospinom ljepotom onda kad je Gospi najteže. Imala je već SKORO 50 GODINA, ali nisu godine presudne, već ono što čovjek nosi unutar sebe. Nutarnja ljepota određuje njen izgled, hodanje, daje da i u najtežim trenucima izgleda veličanstveno. Tiho i dostojanstveno se kreće premda joj je srce bilo žalosno. Kad je čovjek u žalosti ne može voditi računa o tome kako se kreće. Pokreti mogu biti nezgrapni. Svakako mogu biti bučni. Ovdje je sve na svom mjestu. Prolazi križnim putem kako je to činio njezin sin. Isus je pokazao slabost ljudske naravi u Getsemanskom vrtu, kad se znojio krvavim znojem, od nutarnje muke nad onim što vidi. Pred svim onim što ga čeka. I
IDE KRIŽNIM PUTEM TIHO I DOSTOJANSTVENO. Nasljeduje Isusa. Nema buke, privlačenja pažnje, izvanjskog iskazivanja boli. Sve je u tišini. Isus pada pod križem, ali se diže. Ne glumi. Srce joj se žalosti, ali lik je miran i spokojan, blag i skroman. Ne vidi se što nosi u duši. Vidi se da je žalosna, ali vidi se da je mirna. Kako je to moguće u najtežim trenucima života? To je od Boga. Ta povezanost s Bogom joj daje snagu. Haljina je mokra od rose i suza. Čista je i u svemu uredna. Sve je na svom mjestu. Njena ljepota je bila nadljudska. Mješavina jednostavnosti i čistoće. U Gospinu „Veliča“ … zbog velikih djela Gospodnjih… ima tu nešto veliko i sveto, a opet jednostavno i čisto. Nešto od toga vidimo kod svete Majke Tereze – jednostavnost, a opet čistoća i svetost. To nas upućuje na drugi svijet. Teško je dati neko lice Gospi. Možda najbolje odgovara izričaj Michelangela, kako drži Sina na koljenima. Sve je jednostavno, bijelo i čisto. Sveto. Crte lica su uzvišene, a opet se sve stopilo sa Isusom.
LIK MARIJE MAGDALENE je totalno drugčiji. Jedna i druga ostale su s Isusom do kraja. Razlikuju se kao žene, po povijesti, po reakcijama, … magdalena je bila viša i robusnija… Viša od Gospe, čvršće konstrukcije, pokazuje jakost, može se nositi da izazovima… Prva je otišla na Isusov grob, dok su apostoli bili zaključani u dvorani. Jaka žena, kad djeluje onda je odlučna, ne koleba se, ne premišlja, ne prepušta se nekoj krivoj ženskosti koja zaboravlja na jakost, ..Ljepota joj bješe skoro uništena životom grijeha. Ona nije bila prostitutka, ali je živjela nemoralno, živjela je s uvjerenjem da to čini iz ljubavi, ali na krivi način. Izgubila se u tome. U toj tjelesnoj ljubavi. Ovdje se događa ono da grijeh postaje vidljiv na vani. Grijeh ostavalja trag na vani. Ključno za ljepotu u nutrini nije ishrana ni kozmetički preparati ni druga postignuća. Tko je rob nečeg to se vidi na licu, tko je rob pića, spolnosti, strasti, … te stvari zagospodare i čovjek postane rob, a to se odrazi i na izgledu. Bore na licu se oblikuju prema onom iznutra. Tko je ljut ima drugačije bore. Zavisi kakva je duša. Tu je ostavilo traga i njezino obraćenje. Pokajala se za svoj grešan život i to je utisnulo pečat na nju. Kajanje nije prestalo. Dodana je bol zbog Isusove muke. Njoj koja se naučila duboko osjećati i prepustiti se osjećajima sad je to uništava. ‘bila je čista slika očaja‘. Izgubila je nadu. Ne vidi izlaza. Ovi prejaki osjećaji odnose prevagu. Nema više kontrole. Kose zamazane… nije joj važno ono u izgledu. Potpuno zamotana u veo i potpuno izvan sebe od žalosti. ‘van sebe’. Izgubljena. Tada čovjek isključi razum, vlada teško stanje duše. Razum ne može funkcionirat. Žalost može imati takav učinak. Čovjek vidi samo ono što se vidi. Mnogi su je stanovnici gledali sa znatiželjom. Nisu je nikad tako vidjeli. Naslađuju se. Sad je ispod njih. U grijehu je. Nosila bi se sa ponosom i samosvjesno. Poznavali su je kao naprednu. A kasnije kao bijednu. To su dvije slike iste osobe. Upirali su prstom na nju, a neki su na nju bacali i blato. (Vidimo to na primjeru naših koji bacaju blato na premijera, a koji su nekad bili prvi u dodvoravanju. Oni ne idu protiv struje, … žele biti politički korektni.) Ona nije na to obraćala pažnju. Nije osjećala ništa osim velike tjeskobe. Do Marije Magdalene ne dopiru te tuđe reakcije kao da ne vidi, kao da to njen mozak ne procesuira. Samo tjeskoba. Teška nutarnja muka kojoj s ne vidi izlaza.
Ovdje imamo dvije postavke KAKO SE POSTAVITI U IZAZOVIMA ŽIVOTA. 1.MAGDALENA je tu razumljiva. Ona je izgubila nadu. Pokolebala se vjera. Svela se na ostatke ostataka. Puno je vidjela. Vjera je ugrožena. A ako nemamo nade i vjere ostaje ljubav. Ta ljubav je razumna ljubav. Ona ga ne može ljubiti kao Boga. Njene reakcije su naravne i nama posve razumljive. Sa smrću se sve završava. Nema na nju odgovora. 2.GOSPA nam je tu teže shvatljiva. Možemo reći skoro protu-ljudska. I to se ne može objasniti samo tim da nije izgubila nadu ni vjeru. Vjeruje u uskrsnuće. Smrt je samo dionica koja vodi do uksrnuća. Kad je Krist umro nikom nije bilo na pameti da će on uskrsnuti. Marija je bila pažljiva i ona je to dobro čula. Ona je puna nade i zna da ovo nije kraj. Ima vjeru i nadu, ali dolazi do izražaja drugačija ljubav od naravne. Jasno da ga ljubi kao majka, ali u prvom planu je božanska ljubav. Ljubi ga kao Boga. Ove nadnaravne kreposti čine da je spokojna unatoč tome što se srce razdire. Ona je gospodarica osjećaja i nosi to drugačije od Marije Magdalene.
DV, don Josip Mužić, prema viđenjima blažene Katarine Emmerick,
bilješke MG