MILOST  – Duhovna stvarnost koja je nevidljiva, a ipak postoji. Kao i ljubav.  

O milosti malo razmišljamo a i kad jesmo onda to shvaćamo na neki teoretski, apstraktan način kao da to nema veze sa našim životom…  a opet u životu smo svjesni svojih granica. To vidimo svakodnevno, vidimo svoj jad i bjedu i često nas uhvati muka nad samima sobom kad vidimo kakvi smo. Tada čovjek dobije malo prosvjetljenja i vidi da svojim silama može jako malo i nasluti da postoji nešto drugo što mu omogućava da živi po Božjem…. da to nije do njegovih snaga i sposobnosti, nego da to dolazi direktno od Boga… i to je ono što zovemo – MILOST.

Isus i cijela Objava stavlja pred nas zadatak koji opisuje naš CILJ. Kad Isus kaže: „Budite savršeni kao što je Otac vaš nebeski“, to drugim riječima znači: „Budite savršeni kao Bog!“ Biti kao Bog… to bi bio mali raj na zemlji. Prijateljstva bi bila mali predokus raja. Ali kako vidimo ne uspjevamo biti kao Bog. Biti kao Bog čini se nešto što  beskonačno nadvisuje naše sile. I to je istina. To je iznad naših sila.

Međutim, kad Isus nešto traži On nam ne mora sve objasniti što pod tim misli i nacrtat. Kad učenicima, prilikom umnažanja kruhova, govori o tome da je za spasenje potrebno da „jedemo Njegovo tijelo i pijemo Njegovu krv“ onda se većina njih sablaznila. Napustili su ga, otišli od njega. On njima tada ne objašnjava i ne govori: „Stanite … ja ću vama to sad bolje objasniti, da shvatite da to nije baš ljudožderstvo, da ćete imati krvava usta… da ćete komadat moje tijelo, nego da će se to događat na drugi način…“ Ne pristupa im na takav način nego ih ostavlja s tim, a oni vide Njega pred sobom, ne mogu to povezat, kako će ga jesti kad je pred njima… I što im onda preostaje? Imati povjerenja. Ako vjerujemo da on nije samo čovjek nego da je i Bog onda on može što ja ne mogu. Oni su se toliko puta osvjedočili, bili su svjedoci onoga što je On činio, vidjeli su da je to iznad čovjekovih sila, čovjeku nedostupno… Mogli su na temelju toga dobiti iskustvo da je to jedino Božje djelovanje koje se ljudkim silama i ljudskim razumom ne može objasniti. Prema tome, ako su to mogli shvatiti kao čudo Božje, koje se prirodnim putem ne može objasniti, onda su mogli reć – on nas upućuje na jednu stvarnost koja nadvisuje naše mogućnosti shvaćanja.

Isus je to donekle pojasnio na Posljednjoj večeri, kad je učinio pretvorbu i kad su učenici blagovali njegovo tijelo. Međutim, tada se otvorio drugi misterij,. On kaže: „Ovo je moje tijelo… i moja krv…“ i daje im da jedu i piju.

Međutim odgovara im na jedan dio pitanja iz Kafarnauma, i pokazuje im kako je to moguće da oni jedu njegovo tijelo, a da oni budu s njim. A s druge strane, otvara im druge zagonetke, ono što oni svojim osjetilima vide – to su samo kruh, vino i ništa drugo.

Božja stvarnost je nama nevidljiva. Da bi mi mogli živjeti u Božjoj stvarnosti potrebno je vjerovati da Ta BOŽJA STVARNOST POSTOJI. Kad gledamo što određuje naš život… koliko god nas drugi savjetuju u tome da materija uvjetuje naš život, da je važno završiti šta više škola, da dobiješ posao u struci, da riješiš stambeno pitanje, da dobiješ dobru plaću, da je važno dobiti zdravstveno osiguranje, i sl. ipak vidimo da od toga čovjek ne živi. Kad bi čovjek bio sveden samo na materijalne okvire bio bi siromašan i bijedan. Taj život ne bi bio vrijedan življenja.

Ono što čini život vrijedan življenja je ono što mi zovemo – LJUBAV. A što je Ljubav? To ne možemo izmjeriti, opipati, izvagati i sl. To je je stvarnost koja je nama NEVIDLJIVA. To je jedna duhovna stvarnost. Od te duhovne stvarnosti možemo nešto naslutiti  preko pogleda, izraza lica, preko riječi i sl. možeo znati da je to u nama ili nije u nama. Međutim znamo da je to neuhvatljivo našim osjetilima. I što u biti traži od nas vjeru, da vjerujemo da ta stvarnost jest i da je bitna za naš život. I doista ljubav – prema djeci, mužu, ženi, roditeljima, … to je ono što na prvom mjestu oblikuje živote. Ako toga nema onda čovjek upada u najveće moguće siromaštvo o kojem je govorila Majka Tereza – da je veće siromaštvo na Zapadu nego u zemljama Trećega svijeta gdje ljudi žive u materijalnoj oskudici, ali su zadovoljni i sretni. I kad vidimo one crnce u Africi, na slikama oni imaju osmjeh, a sigurno im fali bezbroj stvari. Oni imaju jedno zadovoljstvo života. I zato je Majka Tereza kazala da je ovdje na Zapadu potrebno činiti djela milosrđa kako bi pomogli ljudima da iziđu iz te krajnje bijede, tog manjka ljubavi, da postignu ono što život čini životom. Kako vidimo, ipak, većina ljudi na Zapadu, se ne bi mijenjali… Da sad netko kaže: evo imaš priliku, ajde živi u Afriku, neće ti biti problem jezik, bit ćeš sretan i zadovoljan, ali nećeš imati mobitel, TV,  vikendicu, nećeš moći ići na odmor ili imat neke druge stvari, nećeš oć imat toliko robe… nego ćeš imati jedan ležaj, jedan minimum. Koliko bi ljudi to danas bilo spremno? Vrlo malo. I od nas ovdje nazočnih pitanje je koliko bi nas se odvažilo napraviti tu zamjenu gdje bi daleko više dobili nego izgubili. Mi se grčevito držimo tog materijalnog. Zato kažu da je jedan od načina za lovljenje majmuna taj da mu se stavi neka hrana u šaku i onda kad stisne šaku ne može više izvući ruku iz rupe pa ga je lako uhvatiti, jer je toliko vezan za to što je njemu sad važno za njegov stomak, da jednostavno ne može shvatit kako će postati rob ako to ne pusti. I zato želi to zadržat. To se i nama događa, jer živimo samo uronjeni u materijalnu stvarnost.

Što to znači danas  vidjeli smo i na ovom referendumu u Irskoj gdje je 2/3 katolika kapituliralo i glasalo za pobačaj. Oni razmišljaju samo svjetovno. Njima život nerođenog ne znači ništa. Ne vide da je to život – biće. Ne slušaju ono što ima kaže vjera, učenje Katoličke Crkve. Oni su katolici samo po imenu. I pitanje je samo vremena kad će se ispisati iz Crkve. I možda bi to i učinili da to ne traži dekomodaciju, jer se mora javiti župniku da se želi ispisast, pa će župnik reći: moraš napraviti pismeni zahtjev, kao što to rade Jehovni svjedoci… to je onda komplicirano. I onda oni to ostave, ali u biti takve ljude vjera više ne zanima. A to se događa jer smo zaboravili NA DUHOVNU STVARNOST. Zaboravili smo na Božju stvarnost, na MILOST.

Milost, čini da u svom životu možemo živjeti ono što nam je ljudskim silama nemoguće. Jer Bogu je moguće. Znači kad nas Bog zove: „Budite savršeni kao što je Otac vaš nebeski“ –  onda on daje i sredstva da to možemo ostvariti. …

razmatranje s duhovne obnove 27.5.2018. ; voditelj don Josip Mužić

2. dio: MIlost mijenja naš život

3. dio: Milost Božja i čovjekova suradnja na putu sjedinjenja duše s Bogom

4. dio: MIlost – liječi od grijeha i posljedica grijeha, preobražava dušu, razum i volju…