Fatima: POZIV NA OBRAĆENJE
Ivan Pavao II podsjeća nas da upozorenje i hitan poziv na obraćenje sadržan u poruci naše Majke Fatimske nije ograničen na samo jedno vrijeme. Poziv mora biti pred očima svim generacijama, ali u suglasnosti sa „znakovima vremena”. Moramo mu se konstantno vraćati i odgovarati mu iznova.
Uzimajući u obzir današnju situaciju u svijetu, fatimska poruka nikako nije izgubila svoj smisao. U trodijelnoj tajni koju sadrži, naša Majka Marija nas podsjeća da Bog i samo Bog može zadovoljiti našu žeđ za srećom. Bog nas je stvorio za Sebe. On želi da mi dijelimo savršenu sreću s njim. Na nama je da učinimo sve što je u našoj moći da se sjedinimo s Njim. Činimo to prihvaćajući težak i uzak put vjere i ufanja. Poruka naše Majke Marije objavljena 13. srpnja 1917. nije ništa drugo doli poruka koju nosi Radosna vijest, Evanđelje.
- Prvi dio sadrži zastrašujuću viziju pakla. Ovdje Majka Marija iznosi poruku Evanđelja, a ona glasi da odbijanjem Boga zapravo biramo pakao. Vječno prokletstvo jest objektivna stvarnost u koju smo jamačno odvučeni kada živimo kao da Bog ne postoji ili kada živimo vođeni logikom sebičnosti, ali također odbijajući utvrđene moralne norme i tretirajući zlo kao dobro, a dobro kao zlo. Vječno prokletstvo je najgore zlo koje nam se može dogoditi. Slobodnom voljom se možemo dovesti u takvo stanje u kojem naše otvrdnulo srce završi mrzeći Boga i slobodno izabirući pakao u trenutku smrti.
- Drugi dio tajne otkriva najbolji način izbjegavanja pakla. Ona sadrži duboku vjeru koja se najbolje ostvaruje kroz odanost Bezgrešnom Srcu Marijinu. Majka Marija je znala bolje od ikoga bol vezanu uz tamnu noć vjere. Ona je vjerovala herojski. U situacijama koje su ljudskim očima beznadne, Ona je vjerovala s „nadom protiv nade”. Ona je tako naša najbolja učiteljica i vodilja na putu koji nas vodi do podnožja Križa. Pružajući cijelog sebe na raspolaganje Majci Mariji, učimo se vjerovanju Ocu u svako vrijeme. Ovo vjerovanje se očituje u: a) odbacivanju grijeha, b) svakodnevnoj molitvi, uključujući krunicu i čitanje Svetog Pisma, c) mjesečnoj ispovijedi i redovnom primanju Isusa u Euharistiji.
- Treći dio tajne se odnosi na povijesne posljedice suvremene krize vjere i morala kao i moguće posljedice odbacivanja Fatimske poruke. Poziv na pokoru i obraćenje sadržan u poruci je prošao u velikoj mjeri nezamijećen. Zapravo smo mi svjedočili ispunjenju velikog dijela fatimskih proročanstava. U pismu Svetom Ocu, 12. svibnja 1982., Sestra Lucija, svjedokinja Fatimskih objavljenja, zamjećuje: „Usprkos tomu što nismo još vidjeli cjelokupno ispunjenje završnog dijela proročanstva možemo vidjeti da se ispunjenju vrlo brzo bližimo. Ono će doći ako se ne odreknemo zla, mržnje, osvetoljubivosti, nepravde, nepoštivanja ljudskih prava, nemoralnosti, nasilja, itd. Ne kažem da je Bog taj koji nas kažnjava ovako; potpuno suprotno, mi smo ti koji privlačimo kaznu na sebe. Bog nas strpljivo opominje i poziva na put pravde u isto vrijeme poštivajući slobodu izbora koju nam je dao. Zbog toga smo mi ti na kojima je sva odgovornost.“
Objavljeni tekst Fatimskih tajni je poput proročke vizije. Papa Benedikt XVI ( tada kardinal Ratzinger) objašnjava u svom komentaru: „Anđeo s plamtećim mačem s lijeve strane Blagoslovljene Majke iznosi iste slike u Knjizi Otkrivenja. Ovo predstavlja opasnost suda koje lebdi nad svijetom. Danas se mogućnost da svijet bude obuzet morem vatre ne čini kao fantazija: sam čovjek, svojim izumima, skovao je plameni mač… Mjesto djelovanja je opisano trima simbolima: strma planina, veliki grad u ruševinama i veliki grubo isklesani križ. Biskup obučen u bijelo uz druge biskupe, svećenike, muškarce i žene koji vjeruju, hodaju prema križu. Prije no što ga dostignu, Sveti Otac prolazi kroz veliki, napola razrušeni grad. Drhtajući i zastajkujući, s osjećajem boli i patnje, on moli za duše osoba čija tijela susreće na putu. Na vrhu brežuljka, on se baca na koljena pred podnožje velikog križa. Tada ga grupa vojnika ubija ispaljujući na njega kišu metaka i strijela. Jedan za drugim biskupi, svećenici, redovnici, časne sestre i laici raznih statusa i položaja padaju umirući“ ( Treća Tajna).
Papa Benedikt XVI nastavlja dalje: „na Križnom putu cijelog stoljeća, lik Pape ima poseban cilj. Na mukotrpnom usponu na planinu možemo jasno vidjeti međusobnu podudarnost različitih Papa. Od Pia X do Ivana Pavla II, svi dijele patnje stoljeća, ali teže kretanju prema naprijed, kroz sve muke, do puta koji vodi Križu. U viziji, Papa je ubijen, zajedno s drugim mučenicima. Kada je, poslije atentata 13. svibnja 1981., Sveti Otac dobio tekst trećeg dijela tajne, zar nije bilo neizbježno da vidi svoju sudbinu u njemu? Bio je veoma blizu smrti. Sam je tada objasnio svoje preživljavanje ovim riječima: „… Majčina ruka je bila ta koja je vodila metak, i u bolovima Papa se zaustavio na pragu smrti.“ ( Ivan Pavao II, Meditacija iz poliklinike Gemelli upućena talijanskim biskupima, 13. svibnja 1994.) Ipak, činjenica da je Majčina ruka skrenula sudbonosni metak pokazuje nam ponovno da nema toga kao što je konačna sudbina te da vjera i molitva imaju snagu i da mogu promijeniti povijest i konačno molitva je snažnija od metaka, a vjera od bilo koje zemaljske vojske.“
90 (Sada 100!) godina je prošlo od fatimskih objavljenja i sa sigurnošću možemo reći da vizija opisana u trećem dijelu tajne predstavlja burne događaje 20. stoljeća. Velika kriza vjere, koja karakterizira to izmučeno stoljeće, dovela je do stvaranja političkih snaga vođenih ateistima svakog političkog spektra- komunista, masona i fašista. Ovaj je ateizam donio najgnusnije zločine i genocide u povijesti, moralnu dezintegraciju nacija, deevoluciju kulture i strašno zarobljavanje kao rezultat kršenja i zanemarivanja osnovnih ljudskih prava. Više je kršćana ubijeno u tom stoljeću nego u svim prijašnjim stoljećima od rođenja Isusa Krista samo zbog svoje vjere. Podsjetimo se samo neobično krvavog progona Katoličke Crkve u Meksiku (1926-1930) koje je započela militantna ateistička vlada masona. Na tisuće svećenika i laika bili su ubijeni samo zbog vjere u Isusa Krista. Slična se situacija odvila u Španjolskoj (1936-1939) gdje su ateističke vlasti i komunističke i fašističke ubile desetke tisuća vjernika, uključujući 13 biskupa, 4184 svećenika, 2648 braće i sestara laika. Komunizam kao i nacizam su vidjeli Katoličku Crkvu kao neprijatelja broj 1, koji je trebao bit izbrisan.
Krajnji cilj komunista i nacista je bilo uništenje kršćanstva. Brojna nemilosrdna i barbarska ubojstva klerika i običnih vjernika su se odvijala u sovjetskim gulazima i nacistickim koncentracijskim kampovima.
Treća fatimska tajna je tako većinom koncentrirana na stanje naše VJERE. GUBITAK VJERE je najveća tragedija koje se može dogoditi čovjeku i cijelim narodima. Daleko je veća opasnost od nuklearnog rata i svakojake katastrofe. Upozorenje je i za sve vrste ateizma. Odbijanje Boga i Njegovih zakona, bilo kroz ateizam komunizma, fašizma ili sotonizma. Bilo putem propagande New Age-a ili praktičnog ateizma koji leži u najširem načinu života kao da Bog ne postoji- sve ovo predstavlja najveću prijetnju čovječanstvu. Vidimo današnju krizu vjere u zapadnom svijetu i životu ljudi. Masovna ubojstva nerođenih, eutanazija, seksualna izopačenost, kontracepcija, brojne rastave, ovisnosti o drogama, itd. Odricanje kršćanskih sistema vrijednosti vodi k totalitarnim ubojitim snagama koje konačno vode do – pakla na zemlji i samouništenja. To je ono što čini one koji promiču abortus, eutanaziju, pornografiju, moralni relativizam tako opasnim za društvo.
Ivan Pavao II tako iznosi u svoji enciklici Veritatis Splendor: „Kada su brojne države vidjele pad ideologija koje su politiku vezale uz totalitarnu koncepciju svijeta – marksizam prije svega – uvidjeli su da nema veće opasnosti od nijekanja osnovnih ljudskih prava i da će vjerska čežnja koja se opet uzdiže u srcima ljudi ponovno biti vraćena u politiku. Rizik je pak savezništvo između demokracije i etičkog relativizma, koji bi zasigurno uklonilo moralnu vertikalu iz političkog i društvenog života, a na većoj razini bi učinio poznavanje istine nemogućim. Uistinu, ako nema konačne istine koja vodi političke aktivnosti onda ideje i zamisli mogu lako biti manipulirani zbog želje za moći. Kao što nam povijest demonstrira, demokracija bez vrijednosti lako se pretvori u otvoreni i prerušeni totalitarizam(101). Zbog toga je treća tajna posebno upozorenje svijetu na ovoj prekretnici povijesti.
Drugi dio fatimske tajne spominje nestajanje određenih nacija. Ovo nas još više privlači i poziva na obraćenje. Zanemarivanje molitve, ignoriranje sakramenata, život bez Boga, praktični materijalizam, moralno propadanje vodi do otvorenog sukoba s Bogom i moralnu kao i biološku degeneraciju ljudi. Mnogi danas odbijaju poslušati glas savjesti, zdrav razum i ono što nam je Krist rekao kroz Evanđelja i kroz svoju Crkvu. Moderne demokracije su zavedene masovnim medijima koji promiču ateizam, moralnu degeneraciju i kulturu smrti.
Postaje sve jasnije da demokracije bilo stare ili nove podliježu ideološkoj manipulaciji. U predsjedničkim i parlamentarnim izborima građani glasuju za praktične ateiste koji favoriziraju legaliziranje abortusa, pornografiju, istospolne brakove, itd. Oni ovo čine zanemarujući učenje Isusa i Crkve. Kada ljudi odbacuju moralne vrijednosti 10 Božjih zapovijedi i prihvaćaju etički relativizam, to donosi loše praktične posljedice. Kriminalne radnje i radikalna povreda čovjekove slobode također prate ovaj put.
Moramo razmotriti ponovno upozorenje sadržano u trećoj tajni. Je li ateizam u svakom obliku najveća prijetnja? Nedavna povijest nas uči kako kršćani u Njemačkoj nisu poslušali fatimsku poruku. Zaslijepljeni obećanjima Adolfa Hitlera i stranke oni su legalno i demokratski predali vlast u njihove ruke. Ne smijemo zaboraviti i moralnu odgovornost svih onih koji su glasovali za njega i stranku te tako skupa s njima nose odgovornost za zločine i nepravdu.
Ipak ne smijemo misliti da je ispunjenje fatimskog proročanstva neizbježno. Budućnost još nije određena. Sve ovisi o našem ponašanju našim odlukama.
Ako prihvatimo poziv na obraćenje onda se strašna predviđanja i razaranja neće dogoditi.
Ako pak ne prihvatimo ovaj poziv čeka nas ništa drugo doli uništenje. Snosit ćemo posljedice naših grešnih odluka. Božja pravda se ostvaruje sama po sebi. Bog dopušta ljudima da osjete plod svojih grijeha.
Proročka vizija treće fatimske tajne nas podsjeća da budućnost čovječanstva ovisi o slobodnim odlukama muškaraca i žena uz izbor za ili protiv Boga. Ovo trijezno upozorenje s pozivom na pokoru i obraćenje za cilj ima mobilizirati našu volju i snagu tako da možemo odabrati pravi put- put vjere, pokore i stalne molitve. To je jedini put izbjegavanja mržnje, rata, krvoprolića i moralne i biološke dezintegracije naših nacija. Jedino ovako se možemo spasiti od vječne propasti.
Sveti nam Otac kaže da je najvažnija stavka fatimske poruke poziv na „molitvu, molitvu i samo molitvu“ (Fatima,13. svibnja 1982). Papa Ivan Pavao II nas podsjeća da narodi koji se mole bivaju sjedinjeni s Bogom i tako uživaju najveće blago i ne trebaju se bojati budućnosti.
Fatimski poziv na obraćenje je upućen i meni i tebi. Poziv je to na prihvaćanje puta vjere i po njemu puta savršene sreće. Naše osobno prihvaćanje i odluka da sljedimo Krista je sve što je potrebno.
„I Gospod mi ja dao na znanje” piše sv. Faustina „da tajna ovisi o meni, o mom slobodnom i potpunom prihvaćanju da Bog čeka moju riječ – moj pristanak. I ja sam mu odgovorila: Ako vjeruješ u mene, onda što god zaželiš, predat ću se Tvojoj volji.“
O. M. Piotrowski SChr
Izvor: Časopis Love one another, Fatima – Call to conversion;
Prijevod: Ante Bešlić