Fasciniran Isusom iz evanđelja Mustafa se obraća (2.dio)

Mustafa, profesor na uglednom muslimanskom fakultetu, nakon otvorenih sumnji u islam – u traganju je za Istinom. U tom traganju muče ga glavobolje. Apotekarka mu daje i Bibliju. Čitao je do zore, fasciniran osobom Isusa Krista, a osobito rečenicom: “Ljubite svoje neprijatelje”. Kad je otkrio ocu da je pronašao Isusa – ovaj ispaljuje u njega pet metaka, ali ga ni jedan ne pogađa. (!)U traganju je za kršćanskom zajednicom koja bi ga primila, ali svi se boje za svoje živote, budući da je on zbog “izdaje islama” osuđen na smrt (fetva). Uspio je. Pronašao je jednu zajednicu. na krštenju uzima ime Mark po Marku evanđelistu. A mijenja i prezime u Gabriel. Njegovo svjedočanstvo je poziv svima nama da činimo više – po uzoru na ovoga čovjeka koji je toliko pretrpio zbog obraćenja…  kako bi Isusa upoznali i oni koji Ga ne znaju.

u potrazi muhamed

/2. dio/

Zahvaljujući dobrim vezama svoga ujca, nakon dva tjedna provedena u zatvoru i mnogih bolnih tortura Mustafa je oslobođen optužbi i pušten iz zatvora. No, povratak u normalan život nije bio nimalo lagan. Njegov život postao je ruševina. Za stanovnike Bliskog Istoka nedostatak religije ili nijekanje nasljeđa zapravo je nešto strašno.  Islam je od strane ovog čovjeka, koji je bio u traganju za istinom, bio potpuno diskreditiran, počevši od njegova utemeljitelja do fakultetskih predavača. Zato on počinje istraživati druge religije a posebno hinduizam i budizam, ali tu nije pronašao odgovore na svoja traženja. Muhamed je prošao razdoblje jake kušnje i tame – gore nego u egipatskom zatvoru. U isto vrijeme iz njegova srca je izvirala glad za poznavanjem Boga, onoga koji ga nije ostavio nego je dopustio da čudesno preživi mučenje u zatvoru te je tako dokazao da se brine za Njega. „Sjedio bih na krevetu ili za stolom moleći za objavu pravog Boga koji me spasio dok sam bio u zatvoru, tko god On bio. Ponekad nisam mogao reći nit riječi. Samo sam plakao.“

U to vrijeme povećavale su se Mustafine glavobolje i noćne more iz zatvoreništva su se vratile. Tijekom dana bol je bila podnošljiva i Mustafa bi mogao raditi u očevoj firmi, ali navečer od boli nije mogao zaspati. Počeo je redovito posjećivati apoteku. Jednog dana, apotekarka – kršćanka, videći njegov unutarnji konflikt počela mu je govoriti o vjeri. Budući da ga je poznavala kao religioznog musimana iznenadila se kad je čula njegovu priču o potrazi za Bogom. Razumjela je da je u svojoj religiji naišao  na prazninu koju nije mogao ispuniti. Odlučila mu je dati Bibliju. „Prije nego večeras uzmeš tablete pokušaj pročitati jedno poglavlje pa vidi kako ćeš se osjećati.“ – rekla je pacijentu. To veče bila je za njega odlučujuća noć, noć obrata u Mustafinu životu. „Bila je ljetna noć, oko deset sati. Imao sam strašnu glavobolju, ali nisam uzeo tablete, ostavio sam ih na stol i pogledao u Bibliju. Nisam znao gdje bih pogledao pa sam otvorio nasumice. Bila je to osobna Biblija od apotekarke sa bilješkama na marginama stranica. Otvorio sam peto poglavlje evanđelja po Mateju – Govor na gori. Počeo sam čitati, vidio sliku Isusa koji poučava mnoštvo okupljeno oko njega na vrhu brda… Moj mozak je počeo raditi kao kompjutor. U knjizi koja je bila na stolu preda mnom vidio sam sliku Isusa, a u svojim mislima gledao sam sliku Muhameda. Cijelo vrijeme sam uspoređivao ova dva karaktera. Tako dobro sam poznavao Muhamedov život da nisam morao činiti nikakav napor da to sve prizovem u pamet. Jednostavno je bilo tu.

Sve do tada Isus je za Mustafu bio samo Isa, jedan od proroka koji je opisan u Kur’anu koji Mustafu nije interesirao. Čitajući Bibliju to večer uvidio je da je Isus Krist pravi Bog kojeg je cijeli svijet tražio. Najšokantnije riječi za njega bile su Isusove riječi: „Volite svoje neprijatelje.“ Sve do sada Mustafa je bio uvjeren da neprijatelji moraju biti ubijeni. Isus je dotakao njegovo srce snagom opraštajuće ljubavi koja više ničim nije mogla biti zaustavljena. Čitajući evanđelje Mustafa je otkrio moć ljubavi Sina Božjega prema grešnicima kojima On nije osuđivao na smrt kamenovanjem, nego bi ih zagrlio i prihvatio njihove suze i obraćenje.

mark gabriel

Čitanje evanđelja toliko ga je zaokupilo da je čitao do zore. Bio je toliko fasciniran osobom Isusa Krista da je cijeli svoj život povjerio Njemu – znajući da bi za to mogao patiti veliku cijenu. No znao je da ga Isus Krist neće iznevjeriti. Iskusio je to u zatvoru i kako je čitao Sveto Pismo njegovo je pouzdanje raslo. Čitanje psalma 91 doživio je kao riječ upućena njemu osobno. „On će te osloboditi od zamke ptičarske… „ Tijekom sljedeće godine Mustafa je nastojao pristupiti jednoj kršćanskoj zajednici u njegovoj regiji. Kako bilo susreo se sa velikim razočaranjem. Odbijali su ga jedni za drugim iz straha za svoje živote i za život zajednice. Kao bivši predavač na Al-Azheru bio je vrlo dobro poznata figura u mnogi krugovima. Konačno, netko mu je povjerovao i pozvao ga u crkvu. Na putu u crkvi Mustafa bi izmjenjivao sredstva prijevoza. Također je izbjegavao mjesta na kojima je bio prepoznatljiv. Kako bilo da bilo – bilo je „nemoguće sakriti svijetlo“. (Usp Mt 5,15). Bilo je samo pitanje vremena kad će moja obitelj saznati sve. Jednoga dana neplanski sam sve otkrio svom ocu a on je odmah izvadio pištolj i prema meni ispalio pet metaka. No ni jedan metak me nije pogodio. Bogu hvala, opet me zaštitio.

Mustafa je morao napustiti zemlju u brzo organiziranom bijegu, kroz tri mjeseca prolaženja Afrikom, od Egipta do južne Afrike. Ali ni tamo nije bilo lako.

Mustafa je ponovo iskusio izvanrednu zaštitu Isusa Krista koji ga je vodio na putu spasenja prema njegovu obraćenju. „Onaj koji povjeruje u mene bit će spašen.“ (Mt 16,16)

Tek sa u jednoj crkvi u Johanezburgu mogao je biti kršten. U čast svetog Marka evanđelista uzeo je ime Marko. I zbog prijatelja koji mu je u Africi pomogao uzeo je prezime Gabriel. Uronjen u smrt Kristovu bio je rođen na nov život, njegovim uskrsnućem. Postajući novi čovjek, prihvaćajući novi identitet poželio je Isusu služiti cijelim svojim životom.

Upoznajući Isusa Krista Mustafa ga je nastavio uspoređivati sa Muhamedom dok konačno u njegovu životu Sin Božji nije potpuno pobijedio muslimanske učitelje. On je taj koji je pobijedio smrt i rekao: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo ali ne mogu ubiti dušu (Mt 10,28). Mark izabire teški put vjere u Krista. Svjestan da je na njemu  „fetva“  tj. smrtna osuda zbog napuštanja islama – on hrabro dijeli svoje svjedočanstvo vjere kako bi privukao što više braće muslimana Spasitelju.

Mark ispovijeda: „Trideset i četiri godine živio sam u strahu od kazne. Budući da sam svoj život dao Isusu otkupljen sam Njegovom krvlju. Upoznavanjem Isusa osjetio je po prvi put neko oslobođenje jer je bio oslobođen tereta krivnje koji je bio nad njim iako je obdržavao odredbe islama.”

Dok je proučavao muslimansku tradiciju Mustafa je otkrio da ni sam Muhamed nije bio siguran hoće li biti spašen i primljen u raj (!),  pa ako prorok islama nije imao tu sigurnost kako bi onda običan musliman? Mark A. Gabriel se obraća ljudima: „Braćo i sestre, samo Isus Krist vam može dati mir i oprostiti vam grijehe. Pogledajte u kakvim jadnim uvjetima žive muslimani diljem svijeta, u mržnji, krvoproliću, ubojstvima, konfliktima, terorizmu… Jedini put iz ovog kaosa jest prihvatiti Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Najveća nesreća čovječanstva je grijeh od kojeg možemo biti oslobođeni samo od strane bezgrešnog Sina Božjega

Isus Krist je riješenje svih problema, kako za pojedince tako i za sve ljude. Vjerujmo mu, pomirimo se s njim i navještajmo drugima spasenje preko Njega.”

Velika odgovornost je na nama za spasenje svih koji nisu imali priliku čuti za evanđelje,

a mi ne moramo platiti takvu cijenu kao Mark A. Gabriel.

Izvor: Katolički časopis LOVE ONE ANOTHER

autor članka: Bartlomiej Grysa

za prvi dio klikni na: Mustafine sumnje o islamu, potraga za istinom i čudesna Božja pomoć

Print

You may also like...