Pobožnost prema Gospi (dJM)

Ovo nije nešto usputno nego bitno. Kroz povijest Crkve to je bilo pravilo pravovjerja i koliko je netko odstupio od prave vjere. Pobožnost prema Gospi ima zaštitničku dimenziju. Koji su bitni aspekti pobožnosti prema Gospi?

1. Ljubav prema Gospi. Ljubav je pokretač našeg života u naravnom životu. Tako je i u nadnaravnom životu. Pobožnost ne nastaje iz teorije nego iz ljubavi.

Ivan Pavao II je izgubio svoju majku kad je imao devet godina, ali je sačuvao poveznaost s njom. (Mnogi su posvjedočili da je Ivan Pavao II po majci bio bijeli Hrvat. Bijela Hrvatska (dio Poljske) je bila naša pra-domovina. Kad je Poljska razdijeljena mnogi Hrvati su otamo otišli u Ameriku i preko 100 000 njih su se deklarirali kao Bijeli Hrvati. Ta svijest se sačuvala. Ivan Pavao II bio je svjestan toga i zato što je po majci bio Bijeli Hrvat bio je tako blizak našem narodu.) Ljubav ima svoje puteve. Njegova ljubav prema majci je otvorila put ljubavi prema Gospi.

Kako mi trebamo ljubiti Mariju? Neki se boje da se tu može upasti u pretjerivanje. Ako uzmemo za uzor Isusa Krista onda ćemo tu pronaći pravu mjeru. Kako je Isus ljubio Mariju – to je prava mjera – da se ne izgubimo. Ako promatramo iz perspektive Isusove ljubavi tu se ne može upasti u pretjerivanje. Mi smo pozvani nasljedovati Isusa i u njegovoj ljubavi… „Učini srce moje po srcu svome!“ To nije tek da se suobličim Kristu nego da se suobličavam u onom što je bilo srž njegova bića. Srce je najvažnije za čovjeka. U tom srcu možemo željeti imati iste osjećaje, raspoloženja, težnje kao što je imao Isus. To konkretno znači da ćemo učiniti osobnom njegovu ljubav prema Ocu, njegovu radost i molitvu, njegov odnos prema poslu, prema križu… a isto tako njegovu ljubav prema Majci, njegovoj i našoj Majci. To je, dakle, granica naše ljubavi prema Gospi. I teško da možemo postići to da je volimo previše. Možemo se prije bojati da je volimo premalo, da smo uskogrudni i škrta srca prema njoj.

Do pretjerivanja može doći u vanjskim praksama pa je važno u marijanskim pobožnostima držati se savjeta koja je dala Crkva za pučke pobožnosti. Nisu sve pučke pobožnosti jednako prihvaćene. Neke su prihvaćene objeručke, a neke sa rezervom. Nemamo se što bojati pobožnosti kao što su marijanska hodočašća, molitva Anđeo Gospodnji, molitva krunice, i sl. To je nešto što možemo voljeti s punim povjerenjem. Ljubiti Mariju kao Krist i onako kako su to činili sveci. Ta je ljubav bila žarka i zarazna. Oni su živjeli od te ljubavi i prenosili je na druge. Sveta Katarina Sijenska o Gospi govori kao o hramu Presvetoga Trojstva, kao o plodnoj zemlji na kojoj rastemo, o uzoru poniznosti… o njenoj ljubavi … Sveci su pronalazili načine da izraze ljubav na van i tako su obdržavali svoju pobožnost prema njoj. Naši stari, u Rimu npr. su stavljali na uglove ulica oltariće i slike, a to se zadržalo još na 4-5 mjesta. Ljudima je to bio podsjetnik na Gospu, da se njihove misli u toku dana vinu k njoj. Ljubav je domišljata. Elektronska sredstva kao pametni telefoni npr. također mogu biti pomoć u tom, ako postavimo neku sliku koja nas potiče na pobožnost prema Gospi. Nitko nam ne priječi da imamo ta vanjska obilježja koja nas povezuju s njom.

2. Obilježje pobožnosti prema Gospi je radosno udivljenje prema Gospi. „Milosti puna“ – to je naziv koji je popraćen sa udivljenjem. To je jedinstven naslov u povijesti. Doista, tu je ogromna prilika za diviti se. Kod nje nema traga grijeha, ona je čista, bez ljage, bezgrešna. To je svecima ispunjalo srce ushitom i radošću. Tu se otkriva i božanska snaga Duha Svetoga. U njoj vidimo i nezasluženost milosti Božje. Ona je uvijek bila bezgrešna i prije i poslije začeća. Bog ju je učinio bezgrešnom, bez ljage istočnog grijeha. To je ona nezaslužena Božja milost. U Mariji možemo promatrati sa udivljenjem najsavršeniji plod milosti Kristove. Sveci su živjeli u tom udivljenju pred ljepotom Gospinom. Sveti Ivan evanđelist je bio prvi koji je motrio čuda Božje milosti u njoj. Odjevena suncem, sa mjesecom pod nogama i sa krunom od 12 zvijezda – (simobol Crkve… )
3. Treće što nam izaziva divljenje je svijest sinovstva. Mi smo njena djeca. Važno je da to posvijestimo. Važno je da održavamo tu vezu sinovstva, da pronađemo način da održavamo tu vezu sinovastva sa Majkom Božjom. Ako se veza ne održava, ako se roditelji zanemaruju to se onda ispovijeda kao grijeh protiv četvrte Božje zapovijedi. U odnosu prema Gospi nije pitanje samo zahvalnosti nego normalnog života. Talijanski „carenca afectiva“… manjak osjećaja ljubavi.. To je nešto što nas opterećuje i tu smo prikraćeni za jednu roditeljsku ljubav a to onda ostavlja traga u međuljudskim odnosima. Čovjek pati, ostaje mu trag na duši. Ljubav prema Gospi liječi te rane koje smo mogli dobiti u obitelji i ne ostavlja srce praznim da ga moramo puniti lažnim prijateljima sa facebooka i drugim prijateljima koji to nisu. Kršćanin se ne bi smio ni na trenutak osjećati sam. Isus je sa mnom. Gospa je sa mnom. Imam Oca i Majku. Ljudi imaju potrebu ispunjati prazninu s nečim prolaznim. Potrebno se vratiti na izvore – Bogu i Majci Božjoj. Majka daje život djetetu nakon poroda. Ona to dijete prati i cijeli život dok ne dođe do zrelosti dok se ne osamostali i ne napušta ga. Nebeska Majka nam daje nebeski život. Kako mi rastemo u životu milosti tako je i njena prisutnost sve više izražena. Sve više je majka i mi sve više njena djeca. Ta svijest nam pomaže. Pobožnost našeg naroda prema Gospi: časti je kao Majku i kao kraljicu. Naši stari su tu pronalazili svoju snagu. U 17.om stoljeću nas je bilo ko Engleza, a sad njih ima deset puta više. Veliki dio nas se odeslio, odustali su od borbe, napustili su svoja ognjišta, asimilirali su se s drugim narodima.

Ima i onih koji negiraju Gospinu ulogu i misle da se dovoljno moliti Bogu, Isusu Kristu. Takva eliminacija je izuzetno teška i opasna. To možemo približiti slikom prirodnog majčinstva koje je za dijete izvor života… Nebeska Majka nam daje nebeski život. Ako je Bog htio da Marija bude majka Božjih milosti to znači da trebamo prihvaćati stvari onako kako je Bog želio da budu. Bez nje se ne možemo razvijati kao djeca Božja. Gospa koja je pratila Isusa u odrastanju treba i nas pratiti u odrastanju. Pio X govori da je očit dokaz da ljudi zavedeni krivim naukom kad vjeruju da mogu bez pomoći Gospe, pod izlikom da će tako bolje častiti Isusa Krista.

4. Četvrta odlika pobožnosti prema Gospi je Ako promatramo izbližega zajedništvo svetih svaka od tih osoba ima neki utjecaj na nas. Mi i ne razmišljamo o utjecaju svetaca, zaštitnika župa, imenjaka i sl. Ovaj pozitivan utjecaj dolazi od svetaca preko čijeg zagovora očekujemo postići pomoć Božju. Od svih najsvetija je Gospa koja nam daje milosti, … U kršćana kojima je oslabila pobožnost prema Gospi – oni se nalaze u situaciji kao djeca bez roditelja i bez uporišta u životu. Nasuprot toga, možemo biti kao dijete koje uzima Gospu za ruku i biti uvijek s pouzdanjem u majčinsku brigu Gospe, da će ona biti tu. Molimo i molitvu „Pod tvoju obranu utječemo se.. „ Kad gledamo pridjeve koje bi mi mogli imati kad se obraćamo Gospi možemo pogledati razgovor između Juan Diega i Gospe Guadalupske (12.12.1531., u ukazanju, Juan Diego zabrinut je za bolesnog strica…) „Djevojčice moja … Gospođo moja… „ A Gospa odgovara… „Počuj sine moj, neka te ništa ne brine… zar nisam ja ona koja je tvoja Majka, zar nisi ti u mom naručju ,nek te to ne brine i ne uznemirava, budi siguran da je već zdrav…“

Tu imamo primjer kako se jedan priprosti seljak obraća Gospi, a Gospa njemu uzvraća na isti način. Ne trebamo se brinuti da sad trebamo čitati neka posebna djela o Gospi da bi nam srce bilo ispunjeno ljubavlju prema Gospi.

5. Sljedeće obilježje pobožnosti prema Gospi je i nasljedovanje Gospe. Ne može se ostati samo na iskazima izvana, nego se trba u životu suobličavati Gospi. Ona je vjerna Djevica, koja sluša Božju Rije i ispunja je. „Blago onima koji slušaju Božju Riječ i vrše je“ Gospa je to ispunjala. I više nego što je bila biološka majka ona je ispunjala ovo – vršila Božju volju. Kad sveti Pavao govori: „Budite moji nasljedovatelji kao što sam ja nasljedovatelj Krista“ – i ako to vrijedi za nasljedovanje Pavla koliko više onda vrijedi za Gospu?! Tu Crkva postiže savršenstvo,… Vjernici se bore protiv grijeha i dižu oči prema Gospi kao onoj koja je ostvarila sve kreposti. Ona je uzor za sve uzraste, za oženjene i neoženjene, bili u celibatu ili ne, za one aktivne i za one kontepativne, za djecu i starce… Svi u njoj mogu naći svoj uzor. Savršen model evanđelja. Uzor zaručnice i Majke.

S druge strane, jasno da nasljedovanje Marije uključuje nasljedovanje Krista tj. nužno do toga dovodi. „Činite ono što vam on kaže!“ Ona nas dovodi do Isusa. Ivan Pavao II – Majka Kristova se predstavlja kao glasnogovornica volje svoga Sina. Označava potrebu koju treba ispuniti da se pokaže spasiteljska moć Mesije. Nasljedovanje svetaca i nasljedovanje Gospe nije isto. Nasljedovanje svetaca je izvanjsko – uz Božju pomoć to se provodi u djelo. Nasljedovanje Gospe je za kršćane uvijek nešto nutarnje ne samo izvanjsko. Taj život u kojem smo pozvani na nasljedovanje darovan nam je od Boga i darovan je zato da ga nastojimo živjeti onako kako On to želi.

Izvor: Bilješke sa duhovne obnove, 2. dio, 24.9.2017., Postira, Brač,

voditelj: don Josip Mužić