Deset gubavaca (Usp Lk 17,11-19)

Dok je tako putovao
u Jeruzalem,
između Samarije
i Galileje je prolazio (Lk 17,11)
a onda eto mu
deset gubavaca u susret
kad je u neko selo ulazio.

Oni zavape k njemu (12)
dok su se zaustavili podalje:
“Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” (13)
A kad ih ugleda Isus ih
svećenicima šalje.

Reče im:
“Idite, pokažite se svećenicima!”
I dok su išli, očistiše se. (14)
(Isus njima bez dodira dade spas.)
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio
vrati se slaveći Boga u sav glas. (15)

Baci se ničice
k Isusovim nogama,
(čovjek taj stranac),
zahvaljujući mu.
Bijaše to neki Samarijanac. (16)
Nato Isus primjeti:
“Zar se ne očistiše desetorica?
A gdje su ona devetorica? (17)

Ne nađe li se nijedan
koji bi se vratio i slavio Boga,
osim tuđinca ovoga?” (18)
(jer desetorica su se očistila)
A njemu reče:
“Ustani! Idi!
Vjera te tvoja spasila!” (19)

Gubavci su bili
ljudi bez nade
da će ozdraviti.
Zbog bolesti svoje
sa zdravima
nisu smjeli biti.

A ovdje ih evo
deset, a ne samo jedan.
Podalje od Isusa stoje.
I otamo ga mole glasno,
jer u Njemu vide
spasenje svoje.

Svećenici su imali vlast
proglasiti ih čistima
pa ih Isus k njima šalje.
Oni u vjeri pođu i ozdrave,
no samo jedan se vrati,
a ostali nastave dalje.

Da je samo jedan ozdravio
veliko je čudo,
nešto što razum ne shvaća,
al evo i desetorici njih
odjednom
Isus zdravlje vraća.

Jedan od njih,
jer ga zahvalnost nuka,
k Isusu se vrati,
jer nov život sada ima
i kako mu na tomu
hvalu ne dati?

Isus zna, Isus vidi
i druge koji nisu tu
koji su otišli svećenicima.
I pita za njih jer zahvalnost želi,
On pita što je s njima?

A što je s nama?
Idemo li mi na Izvor
od koga i život primismo?
Il idemo dalje kroz život
kao da Bogu zahvalnost
dužni nismo?

Toliko toga u životu
bio nam je
nezasluženi dar.
Riječi zahvale Bogu
On želi od nas
i to nije mala stvar.

Bog želi našu zahvalnost
ako želimo od Njega
milost primati
On želi da ga molimo
za ono što nam treba
i ono što nam treba
to će nam i dati.

Prije nego Ga i zamolimo
On zna naše potrebe,
On koji je Gospodar svega.
On zna da ne tražimo luksuz,
nego potrebno samo
i na prvom mjestu – Njega.

Prije svega
mi molimo
za dobro naših duša.
A Bog je Otac dobar
koji djecu svoju
sluša.

S Isusom kad molimo Oca
u volju Njegovu
mi imamo povjerenja,
I ako nam ne da što molimo
znamo da on križeve naše
u blagoslove mijenja.

Isuse, nema važnije stvari
za nikog od nas
nego voljeti Tebe, Boga,
i zahvalni biti za sve,
danas i zauvijek,
cijelog života svoga.

Isuse, hvala Ti
za sve,
osobito za one koji
su nam primjer vjere bili.
Ti im nagrada budi,
Ti ih ljubavlju svojom
zakrili.