BOŽJA PROVIDNOST (1. dio razm.; 5.6.’16)

by M.G. · Lipanj 5, 2016

(…) Primjer koji daje jedan crkveni otac: Kad liječnik bolesniku propiše PIJAVICE koje će mu oduzeti dio krvi – time postizava da mu bude bolje. One po svojoj naravi piju krv do beskonačnosti. Naporne i dosadn e ljude znamo usporediti sa pijavicama. Oni samo gledaju kako doći do što više krvi. Liječnik gleda samo na to da se odstrani ona bolesna krv. Nezasitna želja pijavica za krvlju, njihova požuda, nema ništa zajedničko sa željom liječnika. On ih stavlja za dobro. Bolesnik se ne brine za nezasitnost i požudu pijavica nego tu vidi sredstvo koje će mu pomoći.(…)

…

Ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Nema onog da se nešto dogodilo slučajno. Mi možemo imati krize uzrokovane sobom ili drugima, ali bez obzira na to – Bog je s nama. Kad bi se Bog od nas omaknuo ničeg ne bi bilo. U Svetom Pismu vidimo kako je faraon tlačio Izraelce zbog njihove brojnosti, ali i iza toga je opet Božja promisao, da se oni vrate Bogu. Bog se služi dobrim i lošim stvarima. Pa, ako je sve od Boga – onda bi sve trebalo mirno primat, a ne što nam odgovara to ćemo primat, a što nije to nećemo.

Na to bi se moglo prigovorit da ne spada u Božju Providnost ono što spada na slobodu čovjeka. Ako netko čini nešto da nam napakosti, da nam otme nešto, materijalna dobra ili dobar glas, – kako u tom vidjeti Božju volju?! – jer Bog takvo što osuđuje. Samovolja, zloća, neznanje… to nije Božja volja. Ipak, Bog je jasan u Svetom Pismu – ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Ako nam netko želi zlo to se događa jer je BOG TO DOPUSTIO. Zašto, npr. imamo baš ovakve političare, korupciju i sl. Ako Bog to dopušta onda je to za naše dobro. Moramo se suočit s tim i shvaćati to na ovaj način – da Bog to dopušta.

Bog nema ništa zajedničko sa grijehom. Moramo stoga razlikovati ono izvanjsko od nutarnjeg, od volje koja pokreće radnju. ..:= Što je u nutrini čovjeka to čini da određena radnja čovjeka bude grijeh. To spada na volju. Bog tu ne sudjeluje. Ali Bog i to dopušta jer nas želi kao slobodna bića.

Ako čovjeku netko nešto ukrade Bog to dopušta, jer želi da taj netko ostane bez materijalnih dobara, ali ne sudjeluje u djelu lopova. Zla nakana je čovjekova osobna stvar. Što Bog želi postići? Želi te lišiti vremenitih dobara da te učini kreposnijim. Tako grijeh postaje sredstvo. Što Bog čini ide za dobrom. I iza zla postoji njegova promisao da se POSTIGNE DOBRO. Grijeh što me netko baca u bijedu i siromaštvo škodi onom tko ga čini. Što se događa zbog grešnika – to je za moje dobro.

Primjer koji daje jedan crkveni otac: Kad liječnik bolesniku propiše PIJAVICE koje će mu oduzeti dio krvi – time postizava da mu bude bolje. One po svojoj naravi piju krv do beskonačnosti. Naporne i dosadne ljude znamo usporediti sa pijavicama. Oni samo gledaju kako doći do što više krvi. Liječnik gleda samo na to da se odstrani ona bolesna krv. Nezasitna želja pijavica za krvlju, njihova požuda, nema ništa zajedničko sa željom liječnika. On ih stavlja za dobro. Bolesnik se ne brine za nezasitnost i požudu pijavica nego tu vidi sredstvo koje će mu pomoći.

Tako treba gledati i na stvari koje nas pogađaju. Ne treba se brinuti da mi npr. nadređeni želi loše, ili da je htio pogodovati nekom drugom, da je bio neraspoložen, da zbog toga budem loše volje… U konačnici, znamo da je svaki čovjek slab, da se kod svakog mogu pronaći neke slabosti (osim kod svetaca u nebu) i da mi ne možemo imati apsolutno DOBRU NAKANU. Kad se vodila polemika sa protestantima onda su oi tvrdili da mi ne bi trebali biti vođeni željom za vječnom srećom jer je tu po srijedi kriva NAKANA, već se treba voditi samo time da UGODIMO BOGU. To jest ideal. Ali Bog nam daje i zapovijed da ljubimo sebe. Mi tražimo BOGA, ali tražimo i svoju SREĆU. To traženje svoje sreće ne smije prijeći, recimo 50%, ako se to uopće može tako računati.

Kad Kant raspravlja o čistoj nakani ona govori da NEMA APSOLUTNO ČISTE NAKANE. Moramo se zadovoljiti relativno čistom nakanom i prihvaćati da nam Bog želi dobro i da će nas on vodit, da se pročišćavamo. Ne smijemo mislit na zle namjere drugog i gajiti nesimpatiju prema drugom, Svatko ima kritičku sposobnost i može lako u drugom naći slabe točke. Ako to gledam kao nešto što je Bog dopustio onda to mogu gledati kao nešto za moje dobro. Ako netko ima loše pobude to ne bi trebao biti moj problem nego problem onoga tko to ima. To je sredstvo za naše spasenje. Bog je predobar, premudar i svemoguć. Ako stvari postavlja ovako – to je najbolji način za nas. Potrebno je da se ne odupiremo nego da prihvaćamo. I to što daje nekom vlast nada mnom i to je za naše dobro i spasenje. Tako u braku npr gdje je žena podređena mužu ona ima mogućnost da slušajući muža sluša Boga. Muž u toj ulozi ima veću odgovornost jer raspolaže sa većom vlašću. U svakoj zajednici je potrebna podjela uloga. Ako se ta uloga ne želi priznati mužu onda tu ulogu preuzima žena. Svakako, netko mora slušat. Moramo prihvaćat biti nekom podređeni. Tako je i u društvu… to činim za dobro i to doista postane dobro. Shvaćamo da to nije njihova moć nego Gospodinova. Kako bi inače izgledao naš život? Zamislimo kako je bilo onima koji su živjeli na stupovima i mogli su izravno slušati samo Boga. Bili su ovisni o drugim ljudima. Hranu im je trebao netko donijeti jer se nisu spuštali. I to ako ih se netko sjeti. Oni su prihvatili ovisiti o drugima. To je daleko zahtjevnije nego živjeti u našim okolnostima. Predanost Božjoj volji! Nitko se ne može domoći vlasti ako mu nije dopušteno od Boga. Božja Providnost svime upravlja. Izvrstan primjer imamo kod JOBA. Kad je Jobu sve išlo od ruke to je nešto svima prihvaljivo jer se prije držalo da ako Bog nekog ljubi onda ima potomstvo, imetak, zdravlje i sl. Ali kad se dogodilo da je izgubio sve, da ga je napala bolest… to nam nije jasno. Iz najboljeg stanja pada u ponor bijede. Što Job kaže? Žena ga poziva da proklinje Boga, ali Job to ne čini već govori „Blagoslovljeno bile ime Jahvino. On je dao, On je oduzeo“ Ostaje vjeran. On gleda sve na način kao da dolazi iz Božje ruke. Pa ako je prihvatio dobro iz Božje ruke, prihvaća i ono loše. Sv. Augustin piše da je JOB razumio Božju Providnost. Ne govori: Bog je dao, a Đavao oduzeo. On govori „Gospodin dao, Gospodin oduzeo“ Bog daje đavlu odriješene ruke da to čini nad Jobom. Ali Bogu se svidjelo da tako bude. Ili imamo primjer Josipa kojeg su braća prodala u Egipat. Zašto? Htjeli su ga ubiti, ali im se činilo manje zlo da ga prodaju u Egipat, no on je tamo „napravio karijeru“. Motivi su bili mržnja i zavist. A ipak Josip sve pripisuje Božjoj Providnosti. I umjesto da ih kazni kda ih je razotkrio govori im Bog je onaj koji me je poslao da vas održim na životu. Niste vi mene poslali nego Bog. On je rukovodio sa svime. On gleda u Božje nakane. Ne gleda u nakane zloće u srcima. Imamo i primjer kad je David morao bježati i kad mu govore „daj nam dopuštenje da ga smaknemo. David je još bio kralj i on ga je mogao dati smaknuti, međutim David razmišlja drugčije. Dva puta zaustavlja sluge. Sve je u Božjoj vlasti. To prihvaća iz Božjih ruku. Ili primjer samog Isusa kad ga je Petar htio zadržati,da ne prođe muku, On odgovara: „Čašu koju mi je Otac dao zar da ne pijem.” On može bez problema to izbjeć. I kako vidimo On to prihvaća. Kako znamo Volja Božja je za veće dobro. Tako sve što je uslijedilo ne pripisuje židovima, ne ni Judi, ni Pilatu, ni krvnicima, ni đavlima, ni onima koji huškaju sve one nesretnike… On u srcu gleda samo na Boga i to ne kao strogog suca nego kao Oca koji ljubi.

TO su primjeri od kojih učimo. Na gubitke, boli, poniženja, na sve to možemo gledati kao na nešto što dolazi od Boga. Ne misliti: ovaj ili onaj je kriv, naše boli nisu čovjekovo djelo nego Božje djelo… Kad razmišljamo i o nacionalnim tragedijama, o Blajburgu isl. I to je u konačnici za naše dobro. Znamo da je to vilo vrijeme mučeništva… i znamo kad ljudi žive u blagostanju da se lako odmetnu od pravih vrijednosti… Ako Bog dopušta nevolje i poteškoće onda On to čini jer vidi da imamo dovoljno snage da se s tim nosimo. Naše boli nisu čovjekovo djelo nego Božje djelo. TO je djelo puno mudrosti i služi najuzvišenijim svrhama. Mi smo Njegova stvorenja i on se brine za nas. Sve što nas snađe je dobro i to dobro od kojeg se BOLJE NE MOŽE ZAMISLIT. Teško je nama npr bolest kao rak smatrati dobrim za čovjeka, ali i tada čovjek treba sebi posvjestit da mu se ništa bolje nije moglo dogodit. Bolest od koje umiremo je najbolja za nas tada.. Knjiga mudrosti o tom „Ti upravljaš s nama….“

Doista, sve je za naše dobro. Neizmjerna je Njegova moć… U svemu što čini on s nama postupa blago, uvažava svačije darove… pokazuje poštovanje. Ako se osjeti prinuđenim da nas posjeti bolešću onda opet postupa poput dobrog liječnika i postupa tada s nama kako treba nama za izliječenje. Ukratko, sve služi za dobro ako se surađuje sa voljom Božjom.

(Prvi dio razmatranja; Duhovna obnova, Kaštel Lukšić & Kaštel Stari, 5.6.2016.; voditelj don Josip Mužić)