Prema bl. Katarini Emmerick: Gospino UZNESENJE NA NEBO

GOSPA I ISUS

Vidimo da je Gospa je prošla kroz smrt iako ona to nije trebala, prošla je rastanak s apostolima i nakon toga je slijedio ukop. Isti dan se dogodilo uznesenje njenog tijela na nebo. Isus je tri dana ležao u grobu. I to je bilo da se ispune proroštva. A možemo tu pronaći i razlgo da je tu Gospodin htio ostaviti nedvojbeni dokaz o svoj smrti, ako u slučaju Lazara čije se tijelo već počelo raspadati kad ga je On uskrisio. Da je Lazar uskrnuo odmah, npr sat vremena iza smrti, rekli bi da je to bila nekakva reanimacija, i ništa posebno. Nije se počeo raspadati. A ovako je svima bilo očito da je to čudo. Ne samo da je vratio u život nego je zacijelio tijelo tamo gdje je najviše rapadalo. I zato se najveći broj njegovih neprijateja, kako kaže Ivan apostol, obratio. Zbog Lazarova uskrsnuća. Tada su htjeli ubiti Lazara zbog toga jer je bio glavni dokaz da je Isus činio djela koja nitko drugi nije mogao činiti.  Isus je pokazao da je pobjednik nad smrću i zato se uznesenje Gospino događa isti dan. .

Grob nije napušten. Uz grob je nekoliko apostola i svetih žena. Oni mole i pjevaju psalme.  Većinom se za sprovod vezuju tužaljke, a … kad među paslmima imamo onih koji izriču tugu, ali onih koji iskazuju vjeru, radost,… Vjerojatno su im osjećaji pomješani.  Znaju da je Gospa kod svog Sina i zato su radosni. To ih tješi jer imaju moćnu Zagovornicu na nebu. S druge strane ostaje žalost zbog rastanka jer ostaju bez nje, i to nije isto. Biti s Gospom, u njenoj blizini značilo je puno za cijelu Crkvu. Bila je žarište oko kojeg su se okupljali. Bila je majka u pravom smislu riječi. Ona ih je krijepila, tješila, podizala i usmjeravala. Zato su apostoli bili pozvani sa svih krajeva svijeta da dođu i da se oproste s Gospom…  Nije ih htio toga lišiti. To je kao rastanak sa jednim od roditelja. Bez obzira koliko je daleko, ako dijete zna da mu je roditelj na samrti potrudit će se da dođe i da se pozdravi zadnji put, ovdje na zemlji.  I to daje utjehu i utvrđuje onu zemlajku ljubav. To su u starom zavjetu bili posebno svečani trenuci. Tada bi roditelj ne samo očitovao svoju posljednju volju nego bi davao i blagoslov djeci. … može se reć prenosio je jedan dio svoje duhovne baštine na njih. Tako je i Elizej kad se rastavlja od Ilije traži da mu ostavi dvije trećine njegova duha. To je nasljedstvo bilo najvažnije. Elizej nije dobio ništa drugo već samo plašt… materijalno je u drugom planu. Ona duhovna baština i blagoslov je bio najvažniji. Nas danas ubi briga za materijalno, …kako dati djeci što više tih dobara, kako ih osigurati, a duhovno nasljedstvo? O tome se ne misli. I  onda se dobiva jedno, a ne i drugo.

„Vidjela sam široku stazu svijetla kako silazi s neba i zaustavlja se nad spiljom.

Oni koji su tu nazočni to ne vide. Neobično je to kako postoji taj neviljdivi svijet, duhova, anđela, duša,… onih koji su živjeli prije nas, … sami Bog, koji je stvaran, ali je nedostupan našim očima. No on se može ljudima i pokazat. Zato Bog kad želi, šalje primjerice anđele da postane vidljiv ljudima kojima ga on šalje… I on može učinit da nam nevildljivu stvarnost učini vidljivom, da nam je približi preko naših osjetila. Zato u viđenjima svetaca na razne načine otkriva ostajstva svog Nebeskog Kraljevstva. I svjetlo je vrlo riječito. Silazi s neba i zaustavlja se na spilji. … to je ta poveznica neba sa ljudskom…

„U njoj bijahu korovi slave, puni anđela, usred kojih blještava duša Blažene Djevice dođe dolje lebdeći”

Iz iskaza kliničke smrti, kojih ima registriranih iz raznih krajeva svijeta, koja su pročavana i prate se, očito je da je čovjek kad je proglašen mrtvim, znači kad mu više ne radi ni mozak, da onda dolazi do odvajanja duše od tijela. I oni koji su se vratili u život kažu da su oni mogli gledati sve što se u toj prostoriji događa.  Mogli su gledati i čuti, premještati se sa jednog mjesta na drugo, mogli su iz bolnice ići u svoj dom, u svoju kuću, po želji, a opet s druge strane sa živima nisu mogli komunicirati.. vidjeli su ih i čuli, mogli su se premještati, materija im nije zapreka, da mogu prolaziti kroz zidove, ali ne mogu sa živima komunicirati. To znači da duša ima svoja posebna osjetila kojima vidi. Za vid nije dovoljno da čovjek ima oči i mozak, već je potrebno da ima život, da je duša u njemu. Bez duše, bez života ne može ništa vidjeti.  Duša bez tijela može nastaviti život. Nije to punina života, ali je život. Zato kažemo da je duša besmrtna. I doista u trenucima smrti Gospine, usnuća,  događa se odvajanje duše od tijela. Duša je nastavila živjeti. Kao u slučaju bilo koje smrti. Duša je besmrtna, a tijelo je predano zemlji. I u ovoj stazi svjetla s neba praćena anđelima dolazi duša Gospina. „Pred njom iđaše Njen Božanski Sin“… Isus ide u svom proslavljenom tijelu. To je jedino ljudsko  tijelu raju, a drugo je Gospino. Svi drugi čekaju Posljednji sud, kraj svijeta, da se dušama pridruže i tijela, da postanu dio slave, bilo propasti…  . Tragovi muke sad postaju tragovi slave. U samom centru bijaše sveta Marijina duša okružena anđelima s licima male djece.  U  krugu do nje bijahu oni kao djeca od oko 7 do 8 godina.. u sljedećem krugu imahu lica starije djece…  Nešto slično je prikazano na ovoj glavnoj slici u ckrvi (časnih sestara Djeteta Isusa, u Livnu) oko malog Isusa… u blizini se vide male glave, dalje se vide velike glave… od anđela se ne vidi praktički ništa drugo nego glave.

„Jasno sam mogla razlikovati samo lica, ostatak likova bijaše perfektn prozirno svjetlo.“

Sve se ovdje stapa u jedno, a opet svaki anđeo je zaseban i ima svoju osobnost. „Okružujući  glavu Blažene Djevice kao krunu bijaše kor svetih duhova. Ne znam što je to predstavljalo, ali sam vidjela da neki od njih gledaju u čuđenju, i adoraciji dok se drugi u strahu prostiru na zemlju.“

U viđenjima koje Bog daje ovakvim dušama zorno pokazuje istine vjere, na način da je to dostupno našim osjetilima i našem razumu onoliko koliko čovjek može… Teologija definira istine vjere, ali nema ovog zornog prikaza, nema mogućnosti da do toga dođe. Tako u biti jednu te istu stvarnost predočavaju na različite načine.

Kad mi kažemo da je definirana istina vjere, da je proglašena dogma o uznesenja Blažene Djevice Marije – znamo da se tu dogodlilo ovo uskrsnuće tijela i da se tijelo pridružilo Marijinoj duši i da je u slavi u nebu.  A način kako se to dogodilo – u to teologija ne ulazi. Takva viđenja Bog daje da približe tu stvarnost s drugog aspekta.

Ovaj dan mi slavimo 15.8. i zovemo ga Velika Gospa. To je dan proslave Gospine na nebu. I nebo se radovalo zbog toga i radovale su se duše pravednika.

“Jedan drugi trag svjetla izbije iz toga i podiže se k nebeskom Jeruzalemu. Blagoslovljena Marijina duša je lebdjela pred Isusom prodirući kroz stijene ušla je u grob… „

Duši kao i duhovnim bićima, anđelima ono materijalno nije zapreka. Ne trebaju se otklanjati materijalne barijere nego se prolazi kroz materiju. „Tad iziđe iz groba s tijelom u jakom svjetlu.Tijelo nije isto nego proslavljeno. Sv. Toma kaže da će svi u raju biti u najboljim godinama i bez fizičkih nedostataka. Neće biti kljastih, slijepih, gluhih.. i tijelo je proslavljeno i dobiva nova  svojstva kao što je imalo Isusovo tijelo. Koje u dvorani gdje su zaključana vrata prolazi kroz zid i zatvorena vrata… Može učinit da ga ne prepoznaju, kao marija Magdalena ni učenici na putu u Emaus, a može i da ga prepoznaju. Može se naći iz jednog mjesta u drugom, bez problema. Za pretpostaviti je da može biti i u bilokaciji, kao što je bilo dano nekim svecim, da bude na više mjesta u isto vrijeme. Proslavljeno tijelo u potpunosti sudjeluje u slavi Božjoj s dušom i tijelom, i ako smo imali na zemlji problema da gospodarimo tijelom takvih problema u raju nema. Tijelo je potpuno u vlasti duše.

„Iziđe praćena cijelim mnoštvom nebeskih duhova vraćajući se tako…u nebeski Jeruzalem“ „nakon toga nesta svaki sjaj zvijezda…  vrati se na zemlju

Gdje su tu ljudi? Nema svjedoka onog što se dogodilo. Bog nije htio nikom pokazat nikome kako i što se dogodilo. Velike ključne događaje Božjeg nauma Bog ne mora otkivat, reklamirat, davat na sva zvona,nego se mogu događat i ovako skriveno…. Najvažnije stvari se događaju u dušama ljudi.

„Sutradan se pojavi Toma sa svoja dva pratioca. Toma je bio vrlo žalostan kad je čuo da je Presveta Djevica sahranjena.

Svi su apostoli sazvani na vrijeme preko Boga odnosno njegovih anđela, bili su obavješteni, znali su da trebaju doći, da se oproste od Gospe… a Toma je zakasnio. Roneći obilne suze… Bio je neutješan jer sebi nije mogao oprostiti što je zakasnio. Svatko je bio obavješten na vrijeme. Za svetog Tomu se kaže da je bio apostol Indije, onda je sigurno imao je prevalit dalek put, možda dalji nego drugi. Ali on sebi predbacuje jer se možda mogao drugačije organizirat, i brže doći. Propustio je oproštaj s Gospom.

„Gorko plačući baci se s Jonatanom na mjesto u kući gdje je sveta Marijina duša napustila njeno tijelo. … a poslije toga dugo klečaše pred oltarom“

Apostoli su ga pustili da iskaže žalost, da moli, da udovolji duši,… „i nakon toga okupiše se oko Toma, uspraviše, zagrliše, i postaviše pred njega i njegova druga kruha i meda, …“.

Daju mu okrepu i gostoprimstvo. Nakon toga odvedoše ga do groba. Ako već nije mogao da se oprosti s Gospom onda želi da je još jednom vidi. Tek je prošao jedan dan da su je pokopali.

„Dvojica učenika razgrnuše grmlje na jednoj strani špilje. Toma i njegova dva učenika uđoše i moljaše se pred lijesom“ … Molitva priprema ovaj oproštaj.

„Tada apostol Ivan olabavi tri kožnata pojasa i odveza ih kako bi se poklopac košare lijesa mogao podići  „… Ivan koje je bio prvi svjedok Isusova praznog groba sad je i ovdje prvi koji dolazi i na Marijin grob.

Postavili su svjetlo s jedne strane lijesa i podigli poklopac. Na njihovo ogromno čuđenje ugledaše samo povoje koji leže kao prazna ljuska ili školjka…“

Proslavljeno tijelo nema zapreke materije i može izić kroz te povoje. I zato je kažu da je Torinsko platno  Isusova slika koja je nastala usljed fenomena koji je sličan eksploziji. Tako se u platno utisnula slika Isusova tijela. Slično se događa i ovdje sa Gospinim tijelom. Možda još negdje postoji i platno Marijino… Povoji pokazuju da se dogodilo nešto nemoguće. Nisu odmotani, a tijelo je nestalo.

„Apostoli su zapanjeno zurili u lijes, ruke im podignute u zrak. Ivan povika: ‘Ona nije više tu.“

Ivan je i prvi prepoznao Gospodina i rekao: Gospodin je. On je prvi shvatio znakove ostavljene u gorbu i povjerovao. On je evo i ovdje prvi svjedok Marijina uskrsnuća. Ne treba ništa tumačiti. Prošao je to već kod Isusova uskrsnuća, on točno što se dogodilo. Njegove riječi su jasne i drugima.

„Drugi odmah brzo dođoše, plakaše, moljaše se, gledajući u nebesa i podižući ruke u zrak, pa se napokon baciše na zemlju, sjetivši se blještavog oblaka prošle noći.

Nešto su vidjeli od toga i sad stvari povezuju.  Zahvalni su, ganuti, radosni, slave Boga. Ovo je još jedna potvrda daje on Gospodar života i smrti.

Tada ustadoše, uzeše povoje, sva grobn platna i lijes kao relikvije, pase vratiše u kuću Svetim putem, moleći i pjevajući psalme. „

Molitva je najprikladniji izričaj, kad se ispraća pokojnika od kapele do groba. Preporučeno je da svećenik tu moli psalme. Sveć je prp da moli ps ljudi su znali dogvorati do groba. Sad svećenik može moliti (ako ih ne pjeva) većina priča u povorci, povorka postane neki društveni događaj. Ovdje nije tako. Oni mole i pjevaju psalme. Vraćaju se u raspoloženju u kojem je Gospodin na prvom mjestu pred stvarnosti smrti koja nas suočava sa zagrobnim životom – najprikadnije je usmjeriti misli na Boga, ne baviti se zamljskim stvarima.

Zato se svece zna prikazati sa lubanjama kraj njih. Mogli su imati lubanju da ih podsjeća na smrt. Njima je to bilo važno ako se pripremiti na život vječni. Danas to ne bi bilo problem jer imamo i nabaviti djelove tijela u plastici, pa se može zorno vidjeti što će se dogoditi sa tijelom… ali mi to prepuštamo medicinarima i onima koji služe neprijatelju.

„Kad uđoše u kuću Ivan položi složena platna na stolić pred oltar.”

Sve su uzeli. Znaju da su to svetinje i da će ih to okrijepiti. Providnosno je to da je Toma zakasnio. Da je došao na vrijeme ne bi imali mogućnost uvjeriti se da je ona uskrsnula. Bog se služi i ljudskim pogreškama da se proslavi i provede svoju volju.

Uredili su okoliš oko groba, napravili su malu kapelu. I pred njom križni put. Dok su s ljubavlju radili taj posao molili su psalme… Crkvene pjesme ne moraju pjevati samo za vrijeme svete mise.

Nakon što su još jednom u Marijinoj kućici slavili Misu, apostoli s oprostiše jedan od drugoga, suzama i zagrljajima.“

Većina njih su se tada vidjeli zadnji put.

„Vidjela sam, da tu i tamo, zbog pobožnosti i časti, vjernici često grade crkve u obliku Marijine kuće, te da je njen grob i Križni put, još dugo bio posjećivan i čašćen od strane Kršćana.“

Prema ovim opisima (blažne Katarine Emmerick) pronađena je Marijina kuća u Efezu. Odgovara opisima u viđenju. I danas je postalo je nezaobilazno mjesto hodočašća. Turci ne dozvoljavaju da se to pretvori u crkvu. A čašćenje se nastavlja i danas.

Prema viđenjima blažene Katarine Emmerick

osvrt: don Josip Mužić, dv siječanj 2019, bilješke MG

(zadnji osvrt u nizu; vidi ranije objave)

Print

You may also like...