Da bismo voljeli Isusa – moramo ga poznavati

isus krist 2

 

Da bi mogli ljubiti Krista moramo ga poznavati. Svojim najbližim suradnicima kaže: „Dođite i vidite!“ I oni idu za Isusom i upoznaju ga izbliza. Oni su sami trebali imati osobno iskustvo. Oni su tada odlučili biti apostoli. Isus im onda omogućava da budu još tri godine s Njim, da vide djela koja čini i budu njegovi suradnici.

No u nekim slučajevima ima drugačiji pristup. Opsjednuti iz Geraze iz kojeg je Isus istjerao zloduhe pita Isusa – može li on ići za njim. Vjerojatno je Isus vidio kod njega raspoloživost kao i kod onog bogatog mladića. No Isus mu daje da ostaje gdje je i da bude svjedok onog što je Isus za njega učinio.

Bog može zahvatiti u naš život iznenada i napraviti revolucionarne promjene i da se ima jedno jako iskustvo koje će biti dovoljno za cijeli život. I tomu će cijeli život biti vjerni.

Moramo vidjeti što je nama na raspolaganju da upoznamo Boga. Imamo Sveto Pismo i  duhovno štivo kao dva osnovna načina. Sveto Pismo možemo koristiti za osobnu meditaciju i to je način kako produbljavamo objavu koju smo primili. Kao i za duhovno štivo, treba odvojiti vrijeme za to. Čitanje za produbljivanje osobne vjere. Za početak stari zavjet – pročitati ga u cijelosti. Ima takve literature koja nam pomaže upoznati ono što nam je Bog dao. Pomaže nam iskustvo koje stječemo. Stječemo iskustvo Boga. S Bogom razgovaramo što se doista događa i to onda bude potpora za ono što imamo u životu sada… da vidimo kako je Bog djelotvoran i da se nemamo čega bojati.

Papa Ivan Pavao II nije slučajno govorio da se ne bojimo. To je bio program njegova papinstva. Njegov grb, križ i pod križem slovo M, geslo: Totus tuus,… vidimo da je izravno povezano s marijanskom pobožnošću. On je bio uvjeren da Bog može ukloniti zapreke. Nije se bojao iako je Crkva bila u zahtjevnoj situaciji. Ivan Pavao jee nastavio otvoreno i odvažno i dao je ohrabrenje i nama… Nije slučajno da je komunizam pao bez kapi prolivene krvi. Kad gledamo ljudski Bog sve može izvesti na dobro.

Vjernički život je da upoznamo Isusa Krista. To nalazimo i u Ivanovu evanđelju. Što je to blaženo gledanje Boga?  To je neiscrpno poznavanje Boga. Bog je bez granica – cijela vječnost nam nije dovoljna za to. To je dio tog rajskog blaženstva i bit će veće.

Kad razmišljamo o prvom Došašću – kako je izgledalo, što se pripremalo… koji su proroci o tom govorili, kakva je bila atmosfera među ljudima… iščekivanje Mesije. Vidimo da je to drugačije od današnjeg Božića i Došašaća. Interpretacija je lišena kršćanskog saržaja. U nas sad Došašće počinje sa „crnim petkom“. Imamo i gastro-advent. Božić je vezan uz poklone. Svijet se potrudio da ono što je vjerski pretvori u nešto drugo. Nema tu vjerujemo neke zle nakane, ali ali ne treba sudjelovati u sadržaju koji nas udaljavaju od izvora smisla adventa. Kako ćemo iskoristi to vrijeme kao pripremu za Božić? To može svaki put biti susret s Bogom, … radost što sam Božji.

Onaj tko u evanđelju traži samo moralna učenja na mnogim područjima će ostati iznenađeni i prevareni. Kršćanstvo nije moralizam. Da sve svede na pravila u moralnom životu. Svijet gleda na kršćanstvo kao na vjeru koja nam želi oduzeti radost života i kao na visoke zahtjeve. To je neistina. Kršćanstvo ne ide za tim da u prvi plan stavi moralne zahtjeve. Iz Radosne vijesti proizlaze moralni zahtjevi.

Radosna vijest se može promatrati i samo iz perspektive opće kulture. Gledati u Bibliji npr. koji su motivi prikladni za koje vrijeme i ništa drugo. Čitanje Biblije s vjerom je nešto sasvim drugo. Zato samo evangeliziranje je navještanje Kristova ostajstva.

Papa Pavao VI u enciklici „Evangeli nuntiandi“ kaže da nema prave evangelizacije dok se ne navjesti Isusa Krista, Sina Božjega. Tako – misije – nemaju smisla ako ne donosimo Isusa Krista,… to nije prava evangelizacija.

Čovjek može činit stvari da se osjeća dobro… ali to može biti dovoljno za ateista – da mu otvori put za Boga, no od nas se traži više – da donoismo Krista. To je pitanje: Gdje je nestao naš misionarski duh? Ima područja gdje je kršćanstvo manjina. Npr. u mjestu Olovo u BiH, koje je bilo najveće kršćansko središte – ostalo je samo 20 katolika. Kršćani ne poznaju osnovne stvari svoje vjere. Što idete zapadnije to tužnije. Rijeka, Split – ima područja za evangelizaciju koliko god hoćete.

Kako se pred tim postaviti? Ne možemo nasjesti na zamku da idemo u svim pravcima, u smjeru neke čisto socijalne zauzetosti. Samo društvo stvara takve slučajeve. Dopušta npr. kladionice, čime se onda stvara cijela kućanstva ovisnika, što uništava obitelji .. a onda osniva komune za odvikavanje – da sebi umiri savjest.

Ljudima treba donositi Krista. Kad jednom dođu do Krista onda će se riješiti i ovisnost. Vidjet će da je ovisnost nespojiva s Kristom. Čisto srce vidjet će Boga. Ova čistoća srca dopušta gledanje Boga.  …

U Crkvi postoje dva puta koja nas vode do Boga:

  1. Ispravna nauka
  2. Ispravno življenje

Sveci su ispravno živjeli … Onaj tko je učio teologiju može reći kako cijelo vrijeme već uči teološke stvari i ima znanje, ali to ne mora značiti da ima vjeru. Vjera može biti slaba. A  s druge strane imamo one koji nemaju veliko vjersko znanje, ali njihova je vjera duboka i jaka… Idealno je spojiti jedno i drugo.

Ako se trudim upoznati Boga paralelno se trudim oko kreposti. Sv. Toma nije postao svetim samo na temelju svog nauka, nego na temelju svog života. Vidimo da su postojale svete bake koje su pretekle teologe i svećenike jer je došlo do jake vjere. Njima je dano malo, ali su živjele skromno ponizno i spasile dušu.

„Nitko ne može upoznati Oca ako mu to ne dopusti Otac… ako mu se ne otkrije i ne privuče ga sebi.“ Zato u jednoj molitvi Gospi molimo: „… pokaži nam Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje…“ Zašto je to važno? Učenici su mogli čuti Isusovo naučavanje i djela koja je činio … i to je davalo duši puninu… Za to je potrebna mislot, da se dotakne to Božje otajstvo preko osjetila…

Bolje je i malo znanja o Isusu nego puno znanja o bilo čemu drugom.

Što mi danas dobivamo silnim školovanjem? Čemu služi? Dođe starost… i oni 15 … 20 godina učenja – sv se zaboravi… Što je važno? Važno je ono malo što smo spoznali o Isusu Kristu –da živiš za Njega i da Njemu pripadaš. To je ono najdragocjenije i to treba vrednovati. Što više poznajemo Isusa – više ga ljubimo. (Zašto reklame služe – bombardiraju nas sadržajima…) Cijeli kršćanski život – život čistoće i drugih kreposti ima smisao samo iz ljubavi prema Kristu. U suprotnom je neshvatljiva. Čak i najuzvišenija ljubav, muža i žene, samo je naravna, a nemoguće ju je živjeti bez Krista. (Poligamija, …) Ljubav prema Kristu sve stavlja na svoje mjesto. Daje nam snagu da ne pokleknemo. Cijeli kršćanski nauk – ima ključ u Isusu Kristu.

Kako upoznati siromaštvo iz evanđelja… Trebamo se zaljubiti u Isusa Krista koji je bio siromašan… koji je bio bogat i koji se učinio se siromašnim iz ljubavi prema nama (pavao Korinćanima) Kristovo siromaštvo nije nešto nepromišljeno, nego nešto da nas dovede do istinskog bogatstva. Ono što se događa iz ljubavi prema bližnjemu.. Bez Krista to nema smisla. Poznavati Krista je najveće dobro koje možemo imati jer kontempliranje Krista nas preobražava iznutra

(Ps 33…o kontemplaciji…) Meditacija je razmišljanje o objavljenim Božjim otajstvima. Konteplacija je razmatranje ono što imam pred sobom i puštanje da nas preobražava…

Na brdu Tabor – Petar spontano govori: „Dobro nam je ovdje biti…“ Molitva nas preobražava. Daje nam snagu za ono što dolazi… Ova preobrazba u Krista postaje savršena kad vjernik dođe do gledanja. Tu je sve preobraženo – čak i samo tijelo, proslavljeno tijelo da može biti na visini onoga što odgovara Bogu, anđelima…

Kakav je Isus pred ljudima?

Za mnoge je misterij. Plače nad Lazarom, plače nad Jeruzalemom, raduje se u Kani, osjeća umor, glad, i sl. divi se pred vjerom… vidimo i njegovo božanstvo kad umiruje oluju, ozdravlja gubavca, istjeruje đavle, koje čovjek ne može…vidimo što naučava: blago onima koji plaču… poziva da volimo svoje neprijatelje.. On je misterij i u osobnom identitetu. Ljudi se poslije pitaju: „Tko je ovaj?“ I sve to prate i pokušavaju se odreći tog misterija i pretvoriti ga u jednog mudraca, zaboravljaju na njegovo božanstvo; On se pred ljudima postavlja s velikim autoritetom, s riječima i djelima („nitko nije tako govorio“). … Nisu se takva djela prije događala.

Nekima je provokacija za druge je radost. Oko njega se dijele: za i protiv. Ne može čovjek ostati ravnodušan. Jedni ga mrze, drugi ga ljube. Ljudi se i danas dijele oko njega. Njegova prisutnost raduje srca ljudi. Ivanu već kao nerođena beba donosi radost … Daje radost pastirima kao beba. Uporište za cijeli kasniji život. Dalo im da mogu biti Kristovi. Kao mladić još ne punoljetan izaziva divljenje učitelja i kao odrastao izaziva divljenje koje izaziva radost. Isus je sve to. Otajstvo, autor, znak kontradickije, donositelj radosti, osvaja ljude za sebe…

(Izvor: bilješke sa duhovne obnove, 26.11.2017., voditelj don Josip Mužić)

Print

You may also like...