“VJEČNI ŽIVOT ima prednost pred ovozemaljskim!” – današnjem čovjeku je to teško čuti

jesus-lifts-us-up (2)U Godini milosrđa čujemo govore i O DJELIMA MILOSRĐA: o duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Pri tom je važno imati na umu da ona duhovna djela milosrđa zapravo imaju prednost pred tjelesnim jer ako bi bili u situaciji da biramo (spašavati npr. utopljenika ili nekog tko se želi ispovjedit na samrti) važnije bi bilo spašavati dušu. (S tim u vezi je i ovo razmatranje, iako iz 2011.god, a nastavalja se ozbiljnim promišljanjem O MORALU I KRŠĆANSKOM POSLANJU SVAKOG KRĆANINA)

Prva Crkva je rođena pod križem, kad je dobila Mariju za majku, kad je dočekala silazak Duha Svetoga… Nakon toga je nastavila koračat u vjeri i otkrivala Božju volju, korak po korak. Između ostalog to bi značilo da je trebala otkrit i kako se organizirat da bi mogli fiunkcionirat kao jedna ljudska zajednica. Zato vidimo da dolazi do podjele dužnosti i vidimo da se APOSTOLI posvećuju ISKLJUČIVO PROPOVIJEDANJU a onda biraju sedmoricu đakona koji se posvećuju posluživanja i djelima MILOSRĐA. I tu je sadržano jedno učenje koje je značajno i danas, a to je da prvo dolazi NAVJEŠTANJE – dakle, duhovno djelo milosrđa, NAJVEŠTAT DRUGIMA VJERU U KRISTA, a onda nakon toga dolazi BRIGA ZA TIJELO. I DANAS JE ISTO POSLANJE PRED NAMA.

Današnji svijet to, međutim, želi izokrenuti pa bi htjeli svest kršćanstvo na jedno socijalno filantropsku instituciju koja se bavi  tjelesnim djelima milosrđa, a potpuno zanemari i izda ono poslanje da navješta Krista. Dapače, to je danas sablazan – da se navješta Krista kao jedinog Spasitelja, a kršćanstvo kao jedinu pravu vjeru, a to je najveće djelo milosrđa koje možemo u današnjem vremenu i u bilo kojem vremenu učinit i to je ono prvo što trebamo imat na umu. Zato Crkva osim tjelesnih djela milosrđa razlikuje i DUHOVNA DJELA MILOSRĐA – gdje se prije svega misli na spasenje duša i kad bi se našli u nekim krajnjim situacijama i kad bi morali birat između toga – da li nekom spasiti život npr. kod utapanja ili spasiti nekom dušu – da je na samrti i da se treba ispovjedit – onda bi trebali dati prednost duši, da se čovjeku spasi duša. To je današnjem svijetu teško čut i prihvatit – da VJEČNI ŽIVOT ima prednost pred ovozemaljskim životom, zato jer smo nesvjesno uvučeni u ovozemaljsku logiku razmišljanja da život završava sa ovozemnim životom i da nema ništa izvan ovog života, dapače razmišljanje o onostranom ispada kao bijeg  i izdaja odgovornosti koju imamo prema svojim suvremenicima i prema današnjem životu i zato nam se nameću osjećaji manje vrijednosti i neki kompleksi kad se govori o propovijedanju, o najveštanju, o apostolatu. Mnogi kršćani zaziru od toga jer ‘‘ja sam uviđavan, ja sam tolerantan, snošljiv, u skladu s onim što moderni svijet očekuje od mene, ja nikom neću nametat svoje” i onda se dogodi da mi šutimo, a da duše oko nas propadaju. Bog će pozvat na odgovornost ne samo njih zbog tog što su oni zakazali nego će pozvati na odgovornost i svakog od nas što smo propustili učinit nešto, nismo govorili kad smo trebali govorit, propustili smo učinit što smo trebali učinit da ljudima pokažemo istinu – to je prvo poslanje ne samo nas svećenika nego se to odnosi na SVE KRŠĆANE. Poziv svih kršćana je da budu kršćani, da budu Kristovi, to je njihov početak, njihova punina, njihov konačni cilj. Sve ono drugo je dodatno: hoće li netko bit u braku, hoće li bit u redovništvu, posvećenom životu, – to je sukendarno. Prvi treba biti Krist. On treba biti prva ljubav. Mi moramo živjet za Krista. I ovaj život položit za njega. To danas nije jednostavno jer ne živimo više u jednom homogenom društvu koje je oblikovano kršćanstvom u kulturi, u običajima, u ponašanju, u razmišljanju nego živimo u jednom demogafskom ili pluralnom društvu i evo mi susrećemo ljude koji su samo naizgled ili se samo formalno zovu kršćanima, a u biti su SLJEDBENICI RAZLIČITIH SVJETONAZORA, U PRAKSI SU POGANI, materijalisti, naturalistii sl. Ali svakako ŽIVE ZA LOGIKU OVOGA SVIJETA kao da je ovaj život zadnji život i ako se još formalno drže vjere to je više iz praznovjerja, to je više zbog toga jer za svaki slučaj dobro je još sačuvat 10%, 5% ili 1% vjere jer evo ako Bog slučajno postoji da me ne bi kaznio za vrijeme ovog života, da ne bi dopustio da mi nešto krene po krivu da se ne bi ispunili moji planovi koje sam zamislio. I danas je teško donosit ono što Krist donosi. Nije problem donosit Krista kao jedinog Spasitelja. Problem je donijeti ono što to znači u praksi, što to znači u moralnom životu. Svaka vjera, ako želi biti potpuna ona mora imat tri djela: 1. ono u što se vjeruje, 2. način kako se Boga štuje – bogoštovlje i3. kako treba živjeti – tj. moral.

Kad mi danas gledamo MORAL vidimo da se ne govori o tome kako bi jedan kršćanin trebao živjeti. Ispada kao da mi sve to znamo i onda zato što ogromna većina to ne živi – najbolje šutit, da ne stvaramo probleme, a u biti se događa da onda šuteći nakon nekog vremena ljudi shvate da je to normalno da čovjek može biti kršćanin a da to ništa ne utječe na njegov praktični život, na njegovo razmišljanje, na njegovo ponašanje. I onda svatko razmišlja kako mu se sviđa, živi kako mu se sviđa i zato imamo ono što  imamo. Zato je potrebno napraviti jedno razlučivanje već na zemlji – jaraca i ovaca, razučivanje između onih koji žele biti kristovi i onih koji to ne žele. To možemo vrlo dobro učinit kad se progovori o moralu. Moral, posebno spolni moral, svakome teško pada i kad mi tu pokrenemo pitanje vidimo da se o tome uglavnom šuti, da ljudi ulaze u brak, a ne znaju ništa. Šutimo o tome da su predbračni odnosi grijeh, jer vidimo da većina krizmanika, mladih…žive ne poštujući Božje zapovijedi i imaju predbračne odnose pa i žive skupa i OKO TOGA SE VIŠE NITKO NE SABLAŽNJAVA (!) jer je to postala jedna proširena pojava. Međutim to je SMRTNI GRIJEH. Čovjek u takvom stanju ide u pakao i sviđalo se to nama ili ne, šutjeli mi ili ne šutjeli to je tako. Samo je pitanje kako će se onda rasporedit odgovornost. Oni koji su u smrtnom grijehu, idu u pakao a i oni koji šute, prije svega mi svećenici, njihvoi roditelji, oni drugi koji su njima poslani – AKO ŠUTE TAKOĐER SU SUUČESNICI GRIJEHA i oni zavrijeđuju kaznu zbog toga .

MORAL U BRAKU…  Danas, nakon 40-50 godina vidimo da su se obitelji prepolovie po pitanju djece, svele su se na nulu, a da je prije bio prosjek najmanje 5 djece. Zašto se broj snizuje? To nije samo pitanje statistika, nego je to pitanje moralnog života. KONTRACEPCIJA je postala SASTAVNI DIO BRAKA (!). Oni koji se zovu kršćani koriste razne oblike kontracepcije – kao što su spirala koja je abortivna i kontraceptivna, kao što je pilula koja je također abortivna i kontracepcijska, koriste kondome i druge stvari… pa čak i prirodne metode za reguliranje potomstva, samo DA NE BI IMALI DJECE, jer se boje da ne bi ugrozili svoj KOMOD, STANDARD, svoj komfor. Rezultat je smanjenje djece. I tomu trebamo dodat još i POBAČAJ, koji je UBOJSTVO. A to je nešto što se događa i što se događa i što sve nas dovodi u situaciju da smo mi u jednom kolektivnom stanju bolesti i da smo kao Crkva oslabili tim ‘bolestima’ tj smrtnim grijesima. To čini da mi kao Crkva više nemamo snage, da smo skoro na izdisaju.

Jedan egzorcist je sebi postavio pitanje zašto su prije egzorcisti mogli samo sa jednim egzorcizmom itjerati zloduha, a sad treba mjeseci i godine egzorcizma da bi postigli to isto. On kaže da tumačenje dokojeg je došao jest smo mi danas u situaciji bolesti i KOLEKTIVNE SLABOSTI i zbog toga jer se moć izganjanja zloduha događa u ime VJERE CRKVE ta moć je PUNO MANJA nego li je bila prije. I to je dakle situacija u kojoj se mi nalazimo. I zato ne obdržavanje moralnih zakona Božjih je jedan možda najvidljiviji znak onog bolesnog stanja u kojem se nalazimo. I to je POZIV NA OBRAĆENJE. Ne možemo se mi zvat kršćani ako se upisujemo kao kršćani, ako idemo na misu, ako se zovemo kršćanima. Možemo se zvat kršćanima ako ŽELIMO ŽIVJET U SKLADU SA ONIM ŠTO NAM NALAŽE EVANĐELJE i to jasno traži žrtvu i konkretno ne samo da traži žrtvovanje za djecu, za obitelj nego traži i dodatnu ŽRTVU DA BUDEMO CRNE OVCE, DA IDEMO PROTIV VEĆINE, PROTIV STRUJE. Danas je normalno živjet u istospolnoj zajednici, a nije normalno imat brojnu obitelj. Danas se naši mediji izruguju brojnim obiteljima dok veličaju nastrane istospolne zajednice. To je naša stvarnost. Izabrat danas bit kršćanin, živjet po Kristovim zakonima znači ići protiv struje. To je ono dodatno – što nije jednostavno, što svakoga od nas opterećuje jer smo mi socijalna, društvena bića i kad znamo da ćemo zbog toga biti prezreni, odbačeni od većine, prozvani možda u medijima ako smo se u neem možda istakli, onda je to nešto bolno i to je ono što moramo PRIHVATIT.

Sveci su nam tu primjeri. Sv. Rafaela, jedna Španjolska svetica koja je osnovala jedan red, u određenom trenutku joj se dogodilo da su je njene sestre zbog zavisti, zbog borbe za vlast, zbog ljudskih pobuda koje nisu bile nadnaravne – odlučile da će one zauzet njeno mjesto, a nju će svrgnut i onda su je ne samo degradirale da postane portirka, nego su je još proglasile i ludom i onda se više nije govorilo o tom da je osnovala taj red nego su na nju zaboravili i nove setre koje su ulazile dolazile su sa uvjerenjem da je ona jedna luda časna. Čak je i njezin ispovjednik bio u tom uvjerenju da je ona skrenula. I ona je tako proživjela cijeli život, nekih 20 godina dok nije umrla. Kad je umrla u procesu za njeno proglašenje svetom to je bio jedan od glavnih razloga zašto je proglašena svetom – zato jer je sve to trpila i nosila IZ LJUBAVI PREMA KRISTU. I nije se protiv toga bunila. TO je ono – BITI DRUGČIJI OD LOGIKE OVOGA SVIJETA. Mi bi ljudski razmišljali: “pa to nije pravedno, potrebno se pobunit, potrebno je ispraviti nepravdu, potrebno je afirmirati svoje dostojanstvo, ja to znam bolje nego ove sestre koje su se tu nametnule, ja ću proširiti red, dovesti nova zvanja i slično” – međutim Bog ima druge planove. Bog je tu njenu žrtvu – da je ona bila prezrena, osramoćena, odbačena tih 20-ak godina svoga života upotrijebio da učini puno veća dobra koja njoj nisu za života bila vidljiva – ali je Bog u svojoj promisli i svemogućnosti učinio daleko više sa tom žrtvom, sa tim umiranjem sebi, nego da je postala uspješna i da je bila stalno na čelu svoga reda, cijeli svoj život. Zaboravljamo da je ono prvo što trebamo učinit – UDOVOLJIT BOGU i da On zna najbolje što treba učinit i kako se može postići najbolji učinak.

Zato se onda dogodi da kad zaboravimo na Boga da onda u biti tražimo sebe, pa iako smo krenuli sa najboljim pobudama da to bude za Boga i zbog Boga, da na kraju sve ono što činimo u ime vjere služi da bi ja IZVUKAO KORIST ZA SEBE, kao što su naši političari preko vjere i hrvatstva izvlačili za sebe korist, vršili pretvorbu i pljačku. I ako je potrebna lustracija onog vremena komunizma potrebna je lustracija i ovih 20 godina samostalne države. Tamo smo imali politički kriminal, da su ljude progonili zato što različito misle, a ovih 20 godina smo imali ekonomski kriminal – da su ljudi u ime hrvatstva i vjere PLJAČKALI SVOJ NAROD i upropastili nas ekonomski. To je ostavilo tolike obitelji bez posla i dovelo tolike obitelji u situaciju ekonomskog beznađa. To su GRIJESI KOJI VAPIJU PRED BOGOM. Pred tim se ne može zatvorit oči. Pred tim se ne može šutit. I to nije ugodno čut, ali je to tako. Mi vidimo danas da su oni ljudi koji žive u vanbračnoj vezi ili žive tako da su ostavili svoju ženu – kao naš gradonačelnik (St, 2011) i našli ljubavnicu i žive s njom – oni su u javnom grijehu i čine JAVNU SABLAZAN. Oni ne ogu pristupat pričesti, ali isto tako naši POLITIČARI koji su skoro jednoglasno, osim jednoga glasa protiv i jednog suzdržanog izglasali zakon protiv tzv. Diskriminacije, a u biti zakon koji je PROTIV OBITELJI, U PRILOG JEDNOSPOLNIH ZAJEDNICA iNASTRANOSTI oni su dakle glasali za ono što je protiv njihove savjesti i što je protiv njihove vjere koju ispovjedaju. Oni su tako učinili javni grijeh i javnu sablazan i sve takve političare, dok to javno ne opozovu i ne okaju NE BI IH SE SMJELO PRIPUSTIT  SAKRAMENTIMA. Ako je napuljski kardinal, čini mi se, zabranio MAFIJAŠIMA pripuštanje na pričest i drugim sakramentima dok ne iziđu iz mafije onda isto tako vrijedi i za naše političare koji su izglasali zakone koji su PROTIV MORALA I PROTIV VJERE i tako opteretili nas i sve buduće generacije. To je naša stvarnost i pred tim se ne može šutit. To se događa iz dana u dan.  …

(1. dio razmatranja; duhovna obnova, don Jozo Mužić)

Izvor: video snimka: duhovna obnova, 2011)

2. dio vidi na: Život u slobodi, a ne u ropstvu ucjenjivanja i izdaji Boga…

Print

You may also like...