Uskrišenje sina udovice iz Naina (Usp Lk 7,11-17)

Kad Isus ozdravi slugu
rimskog satnika,
kog pohvali što veliku vjeru ima, usp (Lk 7, 1-10)
uputi se Isus u grad zvani Nain
a pratili ga njegovi učenici
i silan svijet s njima. (11)

Kad se približi gradskim vratima
gle upravo su iznosili mrtvaca tada,
sina jedinca u majke udovice.
Pratilo ju mnogo naroda iz grada. (12)

Kad je Gospodin ugleda
sažali se nad njom
i reče joj: „Ne plači!“
(jer Bog je tu, na njenoj strani)
Pristup zatim, dotače se nosila;
nosioci stadoše,
a on reče:
„Mladiću kažem ti, ustani!“. (13-14)

I mrtvac se podiže i progovori,
a on ga dade njegovoj majci. (15)
(Opet sin je tu, opet nije sama.)
Sve obuze strah te slavljahu Boga
govoreći: „Prorok velik
usta među nama!”(16)

„Pohodi Bog narod svoj!“ – (16)
govorilo se
(a taj isti Bog pohodit želi
i svakog od nas)
Po svoj Judeji i po svoj okolici
proširio se o njem glas. (17)

U starom zavjetu pročitati možemo
kako je Ilija, kog Duh Sveti je vodio,
po Božjem naređenju, u ono vrijeme
udovicu i sina njenog pohodio.

A njih dvoje bijahu na pragu smrti
jer im je zbog suše glad zaprijetila.
Imali su samo malo brašna i ulja,
i zbog toga je jako žalosna bila.

Ilija tad čini čudo i umnoži hranu.
Nije to poučna priča već istina prava,
a još veće čudo čini kad joj umre sin,
ona Iliju zove i on njega oživljava.

Čuda su potvrda bila o Božjem poslanju,
zato je Ilija bio Božji prorok na glasu,
a ovdje i Isus susreće udovicu u boli
i nailazi baš u tom žalosnom času.

Zar Isus u ovoj majci i svoju majku ne vidi
koja će uskoro ostati bez Sina svog?
On nadu želi dati gdje nade nema,
jer tamo gdje je smrt život daje Bog.

On, Vječna Očeva Riječ,
koja iz mrtvih ljude vraća
i danas je Živ
i danas je jači
od svih naših nedaća.

Komu da idemo,
kad je On onaj koji je Put
Život naš i Istina?
Pa i onda kad se čini
da nade više nema,
kao kod udovičina sina.

Isuse, ti si Bog,
al bez sućuti nisu
za ljudske boli.
Ti imaš vlast
ali i srce
koje voli.

Nikakav vođa
nikakve religije
nikada nije takav bio.
Nikakve riječi ko tvoje
nikava djela ko ona
što Ti si ih činio.

Pogledaj danas
na sve oni koji
su bez nade.
Neka znaju da Ti si Bog
koji svemu razlog
najbolje znade.

Neka znadu svi oni
kojim suze teku
da Ti si Bog
koji voli.
Neka nam je svima
čvrsta vjera u život vječni,
gdje nema više suza
ni jauka, ni boli.

Marijo, majko Božjega Sina
kojeg si gledala
kako umire na križu
kako u boli izdiše.
Budi majka naša
i majkama svim onim
što za sinovima svojim
suze gorke liše.