Sv. Toma More
Pola tisućljeća djeli nas od svetog Tome,
poznata po odanosti Crkvi i Bogu svome.
U smrt pođe jer se kralju suprostavio
Jer je Boga i Istinu na prvo mjesto postavio.
London je grad gdje se Toma rodi,
Čovjek što se voljom Božjom vodi,
Odan kralju njegovim savjetnikom posta,
A u povijesti Crkve primjer hrabrosti osta.
Kralj od Tome traži da ga u zlu podržava
Al Tomi je Istina draža neg vlastita glava.
Dobro zna da nad njim stoji moćna šaka,
Al karalja podržati ne želi u rastavi braka.
Od tada se kralj prestaje družiti s njim
I ukida mu povlastice na poljima svim.
Njegov glas se više važnim ne priznaje
Pa izoliran od svih – Toma ostavku daje.
Draže mu je bilo i na prosjački štap spasti
Nego zbog položaja od Crkve otpasti.
Za obitelj njegovu ovo bi teško breme,
A i za Englesku Crkvu poče teško vrijeme.
Četrnaest mjeseci tamnice Toma dobi,
A on zna da to nije kraj ljudskoj zlobi.
Mirno on podnosi svoje tamničke dane
I čeka da presudom suda u raju osvane.
Kralj rastavu želi od onog što Bog sveza
a sebe proglašava poglavarom Crkve u Engleza.
Papa zbog toga iz Crkve izopćava kralja,
Jer je u veliko krenuo kamo ne valja.
Toma poštuje kralja kao državnog poglavara
Ali ne želi da kralj novu Crkvu neku stvara.
I na smrtnu presudu kaže da je kraljev odan sluga
Al u odnosu na službu Bogu – to je služba druga.
Na gubilište, ka giljotini narod hrli
pa gleda gdje Toma i krvnika svog grli.
Rad istine katoličke vjere, radi Božje slave
Umire Toma hrabro, ostaje bez glave.
O DA DANAS ŽIVIŠ TOMA
U LONDONU GRADU
PA DA GLEDAŠ KAKO LJUDI
BOŽJU SLAVU KRADU!
O DA DANAS VIDIŠ TOMA
ŠTO SE ZOVE BRAKOM
TVOJ BI GLAS BIO SVJETLOM,
TVOJ BI ŽIVOT BIO ZNAKOM!
MOLI ZA SVOJ NAROD TOMA,
MOLI ZA SVE NAS!
DA NAS NAUK CRKVE VODI
KROZ MRAKOVE U VJEČNI SPAS!
m.g.
