Sv. Gertruda, redovnica
Sveta Gertruda iz Helfte (Gertrud von Helfta), poznata i kao Gertruda Velika, bila je njemačka redovnica cistercitkinja i mističarka, rodila se 6. 1. 1256. u Eislebenu (Sachsen-Anhalt). Ostavila je veliki trag u povijesti Crkve, naročito po svojoj ljubavi prema Presvetom Srcu Isusovom. U petoj godini života roditelji su ju smjestili u cistercitski samostan svete Marije u Helfti, nedaleko Eislebena. U tom samostanu ostala je do kraja života. U ono vrijeme njemački ženski samostani bili su i svojevrsni internati za djevojčice. Gertruda je bila izrazito nadarena djevojčica, a posebno se isticala u latinskom jeziku, filozofiji i književnosti, posebno pjesništvu. Do svoje 25. godine postala je istinskom poznavateljicom književnosti, a njezina redovnička ćelija bila je osvijetljena „intelektualnim svjetlom“, kako bi to rekao njezin veliki suvremenik Dante. Zahvaljujući jednom viđenju, njezino se intelektualno svjetlo 1281. pretvorilo u plamen ljubavi. Ostavila je zapis o tome: »U mojoj 25. godini, u ponedjeljak, na blagdan Marijina očišćenja, Svijećnice, u onaj željeni čas kad se moli povečerje, u suton, Ti, Istino, moj Bože, vedriji od svakog svjetla, tajanstveniji od svih tajna, započeo si blago smirivati onaj nemir što si ga probudio u mojem srcu.« Bio je to onaj milosni trenutak, kad se Gertrudin intelektualizam pretvorio u misticizam, a čari razumskih spoznaja u plamen ljubavi. Zaredale su se nove vizije i mistični doživljaji, osnova njezinog daljnjeg stvaranja. Tada je redovnica, stručnjakinja za književnost i filozofiju, počela pisati rasprave, prožete poezijom božanske ljubavi, ukrašene najprofinjenijim slikama i usporedbama. Bila je to poezija zaljubljenice u Krista, koja ljubavlju prodire u božanske tajne i ljepote najljepšeg bića.
(izvor sveci.net)
Kad je imala trideset postala je poglavarica tog samostana. Osobito je voljela razatrati muku Kristovu i tomu bi posvetila velik dio svog vremena. To je smatrala prvom dužnošću onih redovničkog poziva. Meditirajući o tom ili o svetoj euharistiji često ne bi mogla suspregnuti suze. O otajstvu Isusova života govorila je s velikom pobožnošću tako da je ostavljala veliki dojam na one koju se je slušali. Poznata je i po darovima ekstaze i jedinstva s Bogom u molitvi. Priča se kad je u crkvi jednom čula riječi: “Vidjeh Gospodina licem u lice” da je doživjela Božji pogled tako snažno da se to iskustvo da se to iskustvo ne može riječima izraziti.
Ta Božja ljubav koja je gorjela u njoj i obuzimala njenu dušu bila je jedini izvor iz kojeg su izvirale sve njene aktivnosti i osjećaji.
Postom i pokorom, savršenom poslušnošću i stalnim podređivanjem svoje volje – to su bila sredstva kojima je željela postići potpuno samoodricanje i podvrgavanje Božjoj volji. Duboka poniznost i krotkost bila je temlj njenih ostalih kreposti kojima ju je Božja dobrota uresila.
Imala je veliku ljubav i prema dušama pa je znala biti i kao sv. Marta. U njenoj velikodušnosti i suosjećanju imale su udjela i mnoge duše iz čistilišta.
(izvor: https://catholicsaints.info/butlers-lives-of-the-saints-saint-gertrude-virgin-and-abbess/)
