O grabežljivicima unutar Crkve i pozivu na vjernost Isusu (propovijed o. R. ALTIERa, s osvrtom na aktualna zbivanja u Crkvi)
U drugom čitanju danas nam sveti Pavao govori da moramo iskoristiti našu šansu jer su dani zli. Ne samo da živimo u danima koji su zli, živimo u danima o kojima je govorio Izaiji, u danima kad će zvati zlo dobrim i dobro zlim. I nama je ispiran mozak kako bi mislili da su zle stvari – u redu. A nisu.
Dakle, od ovog trenutka, ono što ću reći je potpuno politički nekorektno i ako netko ne želi slušati može se petnaest minuta prošetati.
Posljednjih nekoliko tjedana čujemo neke prilično žalosne stvari. Kardinal Crkve je zlostavljao djecu i mlade ljude, a sada u Pennsylvaniji izvještava se da 301 svećenika zlostavljalo više od tisuću djece. I sveh svega toga toga imamo episkopsko prikrivanje, (episkopsko znači biskupsko) dakle, prikrivanje od strane biskupa. I to nije samo prikrivanje, to je plan.
Ako ste pažljivo slušali, od 2002. godine kada je sve to izbilo, biskupi se vraćaju na istu stvar: to je Pedofilija! Pedofilija!, Pedofilija!, Pedofilija!. Ne, nije. Zapravo, John Jay institut, skupina koju su sami biskupi angažirali da promatra što se događa, vratila se i kaže: To problem homoseksualnosti! 86,6% svih slučajeva zlostavljanja bili su na post-pubertetskim muškarcima, a biskupi su im rekli “ne, vratite se, to prepravite i kažite da nije homoseksualni problem”. , Oni su se vratili i rekli su da 86,6% ovo govori o post-pubertetetskim muškarcima, ali to nije homoseksualni problem. Stvarno?
Dakle, pedofilija je nasilje nad pre-pubertetskom djecom. Manje od 3% svih tih slučajeva bila su pedofilija. Ephebofilija je zlostavljanje post-pubertetske djece, osobito pederastija, post-pubertetskih muškaraca. To imamo ovdje.
Sada moramo napraviti važnu razliku, postoje neki vrlo, vrlo dobri ljudi koji se bore s homoseksualnom orijentacijom. Svi mi imamo problema s različitim stvarima, to ne znači da smo loša osoba samo zato što imamo određene slabosti. I Crkva priznaje da ta orijentacija nije zlo, ono što je zlo jest aktivnost (čini). I tako, za one ljude koji žele živjeti dobar život i koji se pokušavaju boriti protiv tih iskušenja i borbi, ovo je križ. I to je veliki križ koji moraju nositi. Zapravo, možete zamisliti koliko Bog voli ove ljude ako im dopušta da nose križ tako velik. velik je.
Sada nam je potrebno, kako se opet gledamo u sebe, možemo reći kako se, primjerice, neki se bore s alkoholom ili neki se bore s pornografijom, štogod. Ako se stvarno pokušavaju boriti protiv tih iskušenja, to su dobri ljudi s slabostima. To je drukčije od dilera droge, od tipova koji rade pornografiju, ili tipa koji se bave trgovinom ženama ili nečim takvim; ti ljudi su svinje. A onaj koji se bori i pokušava živjeti dobar život je dobra osoba s slabostima. A to je razlika koju moramo imati na umu.
I tako, Crkva je vrlo jasna da čak i za muškarce s dubokom homoseksualnom tendencijom, da ne idu u sjemenište. To nije zato što je Crkva diskriminira ili mrzi te ljude, nego zato što važi isti princip kao npr. – kad vidite da se netko bori sa ovisnošću o alkoholu hoćete i ga odvesti u bar? To je stvar napasti. Ne dopuštamo muškarce u ženski samostan jer neće proći puno vremena prije nego će netko imati problema. I to je ono zašto Crkva promatrajući to kaže: To nije dobro.
Vratit ću se na vrijeme kada sam bio u bogosloviji. Razgovarao sam s drugim bogoslovom, usred razgovora pogledao me i rekao: Bi li tebi ikad palo na pamet da se tuširaš u ženskoj svlačionici? Rekao sam: Sigurno da ne. Dobro, rekao je, a zašto ne? Zbog napasti i problema… Rekao je: Imaš pravo. Sad onda znaš što moram proći kad odem u mušku garderobu. Pomislio sam: O moj Bože…
Zato Crkva kaže čak i za ove dobre ljude koji se bore i pokušavaju prevladati ovo, ne želimo ih staviti u grešnu prigodu, u napast.
Dakle, to nisu ljudi s kojima imamo problema. Ljudi s kojima imamo problema dolaze iz dvije različite skupine i shvaćamo da postoji namjerna i zlobna infiltracija Crkve u svrhu uništavanja iznutra.
To je ono što treba shvatiti.
Kad sam bio u bogosloviji, bila je to jedno od najgorih bogoslovija u zemlji. 1983. kada je naša bogoslovija bila to u najvećoj mjeri; Ja sam počeo sam ’85. Kasnije je bilo malo bolje. Ali ti su ljudi bili tako arogantni. Trebao bih istaknuti kad sam ja bio u bogosloviji – ako niste bili homoseksualac ili radikalna feministica . bili ste u velikoj nevolji. Jedan od profesora bio je dovoljno arogantan da ustane ispred svih i kaže: “Martin Luther je imao pravu ideju, ali je to učinio na pogrešan način – napustio je Crkvu. Ne možete mijenjati crkvu izvana, samo je možete mijenjati iznutra, tako da ne napuštamo.” Dakle, to su ljudi koji imaju plan. A koje su dvije grupe? Dvije su grupe: broj jedan, grupa GRABEŽLJIVIH HOMOSEKSUALCA. Oni su započeli svoju infiltraciju Crkve 1924. Želite li to potražiti? Postoji knjiga pod nazivom „Homoseksualna mreža“, napisana 1982. godine, tako da je ovo 20 godina prije nego što je sve ove stvari izišle. Čovjek po imenu Enrique Rueda promatrao je sve ovo, proučavao sve svoje vlastite publikacije (svake godine objavljuju broj sjemeništaraca, svećenika i biskupa koji su imali), vraća se natrag na početke, a poečlo je 1924.
A onda pet godina kasnije, 1929. godine, KOMUNISTI su počeli prodrijeti u svećeništvo. A ove dvije skupine su činile točno istu stvar. Želite li čitati o komunističkoj infiltraciji? Postoji žena s imenom Bella Dodd koja je bila duboko uvjerena komunistkinja koja je izašla iz komunizma i obratila se. Ona je svjedočila prije kongresa 1953. i u tom svjedočenju rekla je da “1929. godine dobili smo upute od Kremlja o tome što trebamo učiniti“, a ona je rekla “trebali smo uzeti najbolje i najsjajnije, dečke koji su bili pametni dovoljno da bi živjeli dvostruki život, naočite dečke koji su bili društveni kako bi ih primijetili njihov biskup, a oni bi bili promaknuti, postali bi promicatelji zvanja, postali bi biskupi, postali rektori sjemeništa, imali bi utjecajne pozicije “, a ona je rekla: „Bili smo tako uspješni da je to nadmašilo sva naša očekivanja.“ Rekla je:” Osobno sam odgovorna za više od 1.200 bogoslova, svećenika i biskupa.” I 1953. godine, ponovno, sada su počeli 1929. godine 1953, rekla je: “Već smo imali četiri kardinala u Vatikanu.” To je 1953., danas je situacija još gora.
Dakle, imamo ove dvije skupine. Ako želite čitati o njoj, napisala je knjigu zvanu „Škola tame“, koja je objavljena 1954. Želite li razumjeti zašto sve promocije, propaganda, plan? Možete se vratiti i pročitati još jednu knjigu koju je napisao 1932. godine čovjek po imenu William Foster. William Foster kandidirao se za predsjednika Sjedinjenih Država 1924., 1928. i 1932. godine za Komunističku partiju SAD. Godine 1932. napisao je knjigu pod naslovom „Prema Sovjetskoj Americi“. I u toj je knjizi rekao “Ne možemo prodrijeti do Amerikanaca zbog tri stvari: njihovog morala, njihove obitelji i njihova patriotizma”. On je rekao: “Način na koji ćemo napasti ove tri stvari su – kroz homoseksualnost i radikalni feminizam.” I bili su izuzetno uspješni.
Onda, s čim imamo posla? Imamo posla s grupom grabežljivih homoseksualaca koji su postali svećenici da ne služe Crkvi nego da ga unište iznutra. U tome, oni su na svakoj razini. Bilo je – postoji članak koji je upravo izašao iz „Catholic register“ u kojem su intervjuirali šest svećenika iz biskupije New York i govorili o homoseksualnoj mreži u svojoj biskupiji. U svima je, ne samo u New Yorku. Oni prikrivaju jedni druge, dijele žrtve jedni s drugima, rade sve vrste strašnih stvari. Sada je tako prošireno da se na federalnoj razini zapravo govori o korištenju RICO zakona protiv Crkve zbog takvih gluposti koji se događaju.
I ljudi pitaju zašto dobri svećenici ne progovore? Danas sam razgovarao s nekim svojim prijateljem, on me pogledao i rekao: “O tome poznajem već 50 godina i ti si poznavao već 40 godina.” Da, vrijeme je da izađe , Pa zašto netko nije javio? Kao prvo: ako bih stajao ovdje čak i prije nekoliko godina, biste li mi vjerovali što vam govorim? Broj dva, kome bismo trebali ići? Bilo je toga na svakoj razini, sve do vrha. Ako si želio biti zaređen za svećenika, nisi smio napisati ni jednu riječ. I kao svećenik -ne možete. A ovi svećenici koji su intervjuirani u „Catholic register“ intervjuirani su samo zbog anonimnosti. To je zahtijevalo anonimnost jer su se bojali onoga što će se dogoditi s njima ako biskupi i ljudi u kancelariji saznaju tko je to govorio. Ti ljudi imaju toliku moć. I moramo to shvatiti.
Dakle, opet samo da vam kažem kratku priču o tome kako su stvari bile loše. Kad samo bio u bogosloviji oni bi stavljali komunističku propagandu, a ja bi to svaki put maknuo, i svaki put kad bih to učinio, bilo bi najava: “Tko uzima obavijesti s oglasne ploče …” Kad bih stavio obavijest da kažem da ćemo moliti krunicu – odmah bi se maknulo i ništa se nije reklo. Sada, govoreći to, dobro je da bogoslovija danas bolja nego što je bila. Ti mladi momci se ne moraju nositi s tim smećem, ali to je bila klima u to doba.
Sada, ako samo gledamo situaciju sa (kardinalom) McCARRICKOM, budući da je to bilo u vijestima, svatko je s pravom užasnut zbog onoga što je ovaj čovjek učinio dječacima i mladićima. Ali usput, svatko tk omisli da je to sve super, da su oni krasni ljudi, oni nisu ništa različiti – pogledajte što je McCarrick učinio: to je ono kako izgleda predatorska homoseksualnost. To nisu „krasni ljudi“ – koji su baš kao i svi ostali. No, kako je odvratno kao i sve, razmišljajte o činjenici da je ovaj čovjek propovjedao 50 godina, sjedao je u ispovjedaonicu, bio je u biskupskom uredu donosio odluke o životima svećenika, o biskupijskim financijama, o smjeru biskupije i tako dalje. Služio je na vatikanskim povjerenstvima, bio je savjetnik u Vatikanu, on je zaredio mnogo biskupa. Kakav savjet misliš da bi netko tko se bori s nekim seksualnim problemom u ispovjedaonici mogao dobiti od nekoga ovakvog? Kakvi su ti ljudi koje je on zaredio za biskupe?
Sada razumijete zašto sve te brbljarije umjesto dobrih propovijedi? Razumijete zašto postoje problemi u svijetu koji se ne rješavaju? To je o čemu se radi. Gdje je doktrinarni integritet? Gdje je moralno poučavanje? Netko tko ga ne živi, neće ga naučavati. Sada postoji, nakon što je ovaj izvještaj iz velikog suda izišao prije nekoliko dana iz Pennsylvanije, postoji još nekoliko država koje već pričaju o tome kako provode vlastitu istragu. Vjerojatno će ići posvuda, i tako će tih stvari sve više biti po vijestima. I iako je to tužno moramo priznati da je ovo zapravo i nešto jako dobro. To je čišćenje Crkve i to će na kraju dovesti do Njenog raspeća. Nažalost, mnogi neće ostati vjerni.
Ali kad to pogledamo i kažemo: “Pa, ako se to događa u Crkvi, što bismo trebali učiniti?” Trebali bismo pogledati Isusa i reći točno što je Sveti Petar rekao: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi vječnog života. “Isus je utemeljio jednu Crkvu i ta jedna Crkva jedina institucija na svijetu za spasenje duša. Osnovana je za tu svrhu i ona će ostati na kraju svijeta u tu svrhu.
Posljednjih tjedan ili dva razgovarao sam s brojnim ljudima o tome što se događa, ljudima koji mole, svetim ljudima i svi su se složili oko jedne stvari: Gospino djelo je napokon počelo. Hvala Bogu! Ona je dala je biskupima 16 godina da očistite ovaj nered i nisu učinili ništa. Sada slušamo od biskupa istu stvar koju smo čuli 2002. godine: “O, trebamo više pravila, više ovog više onog… …” Gluposti! Trebamo akciju, ne trebamo više pravila,… ali nitko ne sluša. Prekasno je.
Biskupi čak priznaju da su izgubili svu moralnu vlast. Nitko im više ne vjeruje, što je stvarno tužno jer imamo neke stvarno dobre biskupove i oni će završiti u istu grupu. No sjetite se da naša vjera nije u svećenicima, nije u biskupima ili kardinalima, nije čak ni u papi. Naša je vjera u Isusu Kristu. Točka. I trebamo se usredotočiti na Isusa, On je onaj koji je osnovao Crkvu, On je onaj koji je obećao da će joj vrata paklena neće nadvladati.
Dakle, ovo je vrijeme kušnje za Crkvu, a Crkva će izgledati uništena. Crkva je Isus Krist, pogledaj što se dogodilo Isusu. Njegovi su apostoli morali donijeti odluku: hoće li ostati vjerni sve do Kalvarije ili će oni pobjeći? I vi i ja morat ćemo donijeti istu odluku: hoćemo li ostati vjerni ili ćemo pobjeći?
Ono što prolazimo – ili tek početak – je kao mama s djetetom tinejdžerom. Mama kaže djeci: „očistite sobu, očistite sobu, očistite sobu, očistite sobu”… I oni to nisu učinili. Konačno, mama se umori, uhvati vreću za smeće i krene prema tinejdžerskoj sobi. U tom trenutku djeca paničare, ali je prekasno; nema zaustavljanja mamice kad se počne čistiti soba. A djeca počne očajavati, misleći da će mama sve baciti. Kad je sve to učinjeno, dijete je stvarno sretno, soba je besprijekorna. To je ono što će se dogoditi.
Već 20 godina govorim ljudima da je prije 2000 godina Isus očistio hram, ali on je to učinio poput čovjeka: Podigao je velike stvari usred prostorije. Ovaj put šalje mamu; ona će se očistiti poput žene: nećete ostati ništa ne počišćeno, ni prašine u kutovima. Ona će očistiti kuću i bit će lijepa. Ali, neće biti ugodno doći tamo. Uskrsnuće će se dogoditi tek nakon raspeća, i hoćemo li ostati vjerni?
Dakle, ono što se dogodilo i što se događa je: užasno, tragično, odvratno… staviti bilo koji drugi pridjev koji želite staviti tamo pokušavajući ga opisati,… ali zapravo u Crkvi to nije ni najgore. Ovisno o tome koju studiju pročitate, u javnim školama bilo gdje između 4 i 8 od 10ero djece zlostavlja se negdje u 13 godina u javnim školama od strane učitelja. I to je sve zataškano. Primjetit ćete da su mediji, političari, odgojitelji svi usredotočeni na Crkvu jer pokušavaju zadržati fokus dalje od sebe. To je u redu, jer znate što: pročitajte prvu poslanicu sv. Petra, kaže da čišćenje počinje u Božjoj kući i on je rekao, ako se to dogodi u Božjoj kući što će se dogoditi kad se izađe iz kuće Božje? Sve ide dolje. Samo počinje u Crkvi, …hvale Bogu, jer treba biti očišćena. Naša Majka će očistiti kuću i ona je počela raditi.
Ivan Pavao govorio je o novom proljeću, Gospa Fatimska govorila o trijumfu svog Bezgrješnog Srca, a nakon tog trijumfa rekla je da će dugo razdoblje mira i rasta za Crkvu. To je ono što dolazi. Nije to nešto za očajavnje, nije nešto od čega bismo trebali pobjeći, moramo ostati vjerni, moramo nastaviti moliti i moramo postiti, jer nam je Gospodin rekao se te vrste demona može riješiti samo postom i molitvom. Dakle, to je izbor kojeg svi moramo napraviti, proći ćemo kroz neka teška vremena, ali imamo to uskrsnuće, novo proljeće, trijumf Bezgrješnog Srca. Dakle, sve što vam mogu reći jest: bez obzira što se dogodilo, ostanite vjerni Isusu. To je tako jednostavno.
Sveti Louis de Montfort nam je rekao da je u ovim vremenima, u posljednjim vremenima, rekao da će Bog podići najveće svece koje smo ikada vidjeli. Čak i do točke, rekao je on, da će ti sveci nadmašiti svece prošlosti kao što se cedar libanonskui nadvija nad grmom. Zamislite jednog od velikih svetaca i on će izgledati kao grmlje u usporedbi s onim što dolazi. A vi možete biti jedan od tih svetaca. Nema razloga zašto ne možete. Zato je to, kada smo ga ponovno stavili u kontekst onoga što je sv. Pavao rekao u drugom čitanju danas, to je ono – učiniti najbolje iz ove situacije.
Vrijemena su zla, stoga iskoristi tu šansu najbolje što možeš. Ostani vjeran Isusu sve do raspeća i postani veliki svetac.
