Marijin pohod Elizabeti (evanđelje po Luki, u poeziji)

marija i elizabeta2
Onih  dana Marija usta i u gorje pohiti
U grad Judin, jer s Elizabetom htjede biti.
Čim Marija svoju rodicu pozdravi
I čedo u utrobi zaigra, ko da Ivan se javi.

I Elizabetu tad potakne Duh Sveti
Pa joj riječ hvale k Mariji poleti,
Riječ koju za molitvu dade i nama:
           – “Blagoslovljena ti među ženama

            – I blagoslovljen plod utrobe tvoje
Ta otkud meni da dođe majka Gospodina mojeg”
Tek što mi do ušiju doprije glas tvog pozdrava
Čedo mi u utrobi radosno poigrava.”


MARIJIN POHOD EL

VELIČA 2


Marijin hvalospjev (Magnifikat)

Na te riječi od rodice ona pjesmom vrati
a taj hvalospjev će i nama ko molitvu dati.

Veliča duša moja Gospodina
I klikće duh moj u Bogu s visina
Radujem se u Bogu Spasitelju mom
Što pogleda na me s ljubavlju tom

Što će neznatnoj službenici takvu milost dati
da će  svi naraštaji blaženom  me zvati
jer u ovo vrijeme Svesilni silna djela pravi
Sveto ime Njegovo nek se uvijek slavi.

Dobrota je  Njegova stalna i  iznad svega
Nad onima što se boje Njega.
On rasprši oholice umišljene,
Snaga mišice njegove ne vene.

Dok silne baca s prijestolja
neznatne bira Njegova volja.
Gladnom dade dobra razna
a bogata On otpušta prazna.

Prihvati Izraela, slugu svoga
jer je od davnina odabran od Boga
Prihvati Izraela, njega se on sjeća
Kako našim ocima obeća

On se spomenu dobrote svoje
Prema onima što se Njega boje
Prema Abrahamu i njegovu rodu,
dovijeka on s nama je, u svome narodu.

Oko tri mjeseca Marija bi kod Elizabete
A onda se rastadoše te dvije žene svete.


Do Abrahama Marija se povijesti sjeća
i svega što njemu još davno Bog obeća.
Još tada, dva tisućljeća prije vremena njena
Bog je znao da će doći ova izraelska žena.

Sjeća se obećanja što su proroci još dali
kad su Mesiju – Spasitelja stoljećima navještali.
I tamo gdje su živjeli praoci vjere njene
po predaji dom je Zaharije i njegove žene.

Da do rodice pođe tu Božju volju čita
s pjesmom radosti u srcu ona tamo hita.
Pjesmom ‘Magnifikat’ Boga vječnog slavi
riječima što Duh Sveti na usne njene stavi.

Malog Isusa pod srcem nosi već tada
u dom Elizabete gdje Božja radost vlada.
Elizabeta Ga već tu Gospodinom svojim zove
a Mariju blaženom naziva zbog milosti ove.

Marijo Majko Radosti vječne – Isusa Krista
Nek bar dio tvoje sreće i u nama zablista.
Od tebe i  mi jednu milost prosimo
da u domove drugih Isusa nosimo

Ti nam Bože, Isuse, društvo budi i nas vodi
da s blagoslovom budu svi naši pohodi.
U vrijeme ovo kad sile zla obitelji naše ruše
nek milost tvoja pohodi i obrati te duše.

Kad Ti bi bio središte našeg srca i dana
i molitva došla bi u domove kršćana
Kad bi Blaženu među ženama više molitvom zvali
svi bi njenu pomoć tražeć i prepoznali.

Svima nama Duše Sveti svog Duha udijeli
da bi važnost molitve ko vode uvidjeli.
Svima nama Majka Božja uzorom nek bude
Jer Majka Božja želi biti Majkom za sve ljude.

(M.G., 13.12.2017.)

Print

You may also like...