Pohod pastira
Pod vedrim nebom bijahu pastiri u onom kraju
što se zbilo u Betelehemu još ne znaju.
Anđela tada vidješe – prizor što oduzim dah
i sve ih obuze neki čudan strah.
No anđeo im pristupi i reče: Ne bojte se!
i kaza im stvari radosne što se tamo dese:
Danas se u gradu Davidovu rodio Sin,
rodio se Spasitelj, Krist Gospodin.
Novorođenče ćete naći – evo znaka vama –
gdje povijeno leži u jaslama.
I odjednom mu se silni zbor nebeski pridruži
što hvalom Bogu –Njemu višnjem služi.
Silna djela Bog za čovjeka čini
I anđeli mu pjevaju
Slava Bogu na visini!
A na zemlji mir ljudima
Radosna vijest
Njegovim miljenicima.
Čim u nebo otiđoše anđeli, Božje sluge,
pastiri na put poticaše jedni druge.
U njima straha više nema
dok govore: Hajdemo do Betlehema!
Pogledajmo što se to zbilo u javi,
događaj koji nam Gospodin objavi!
I pohite te pronađu dijete novorođeno
gdje leži spokojno u jasle položeno.
Tu su Marija i Josip, u štalici s njim
s tim djetetom, a Bogom Presvetim.
O čemu im je javljeno sve su pogledali
i drugima o tom čudu sve su ispričali.
Svi koji su čuli divili se tim dobrima,
svemu što su pastiri ispričali njima.
Marija u sebi sve to pohranjiva
i prebire u svom srcu ono što se zbiva.
Slaveći i hvaleći Boga pastiri se vrate
za sve one milosti što su im date.
Anđeo Božji ukaza se pastirima,
njima koji svijet zadnjima drži i neukima.
To prisustvo ih straši ali i veseli
Jer anđeo s njima Božje tajne dijeli.
I što vide u štalici ti judejski pastiri
Jedno malo dijete što iz jasala viri
I njegovu majku što ga nježno njiše
al vjerom oni znanju da tu ima puno više.
Ne gledaju ga tek ko u travi rijedak cvijet
već se dive što dođe u njihov siromašni svijet.
Taj netko tako važan štalicu bira
i Bog baš hoće uz sebe društvo pastira.
Dijete „povijeno u pelene“ njima znakom biva
za stvarnost nebesku što u jasle se skriva.
Znak nije ni potres ni grom ni oganj sa neba
već u pelenama djeteše koje pomoć treba.
U molitvi i mi možemo s pastirima biti
u štalicu sa strahopoštovanjem zaviriti.
Potražiti prizor koji anđeo dade za znak
i prepoznati Boga što kao dijete udiše zrak.
U molitvi možemo promatrat Mariju i njena muža
nježnost i sigurnost što se Isusu pruža.
U vjeri možemo vidjet što oči vidjeti ne mogu
i u malom djetetu klanjati se vječnom Bogu.
Mali Isuse hvala Ti što nas želiš blizu
i da gledamo te događaje kao reprizu.
Hvala ti što si Moćan htio bez moći biti
da bi se poniznosti mogli od Tebe naučiti.
Danas kod tvojih jasala opet tiho molim
i opet tiho ti kažem da te puno volim
i reći ću ti to ako treba još stotinu puta
umjesto onih što te gledaju oka mrka, ljuta.
(M.G., 17.12.2017)
