Ivanovo propovijedanje  (Lk 3)

(1) Petnaest tad godina  vladao je car Tiberije,
a upravitelj Judeje  bio je Pilat Ponicije.
Herod tad bio je tetrah Galileje
a njegov brat Filip tetrarh Itureje.
(2) Bilo je to u vrijeme velikih svećenika
Kajfe i Ane
kad su u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu
Riječi Božje dane.

(3) On onda svu okolicu Jordana obađe
Propovijedajući obraćeničko krštenje
Da narod otpuštenje grijeha nađe.

(4) Kao što je pisao Izaija
u one dane davne:
„Glas viče u pustinji
Pripravite put Gospodinu,
Nek mu staze budu ravne!

(5) Neka se ispuni dolina svaka
Svaka gora i brežuljak nek se slegnut znade
Što je krivudavo neka se izravna
A hrapavi putevi neka se izglade.

(6) I za svako će tijelo
Spasenje Božje
Doći na vidjelo.“

(7) I čulo je to mnoštvo što dođe da se krsti
Gdje Ivanova usta glasno zbore:
„Leglo gujinje! Tko vas samo upozori
Da bježite od srdžbe skore!

(8) Donosite dakle obraćenja dostojnih plodova
I nemojte početi u sebi govoriti:
Djeca smo Abrahamova!

Jer kažem vam i riječ ovu:
Bog iz kamenja ovog
Može podići djecu Abrahamovu.

(9) Već je na krojen stablima sjekira položena sada:
Svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda
Siječe se i baca u oganj, da strada.“

(10) Mislilo je stoga mnoštvo
Riječ njegova – šta je?
Što nam je dakle činiti? – pitaju ga.(11)

I on im odgovor na to daje:

„Tko ima dvije haljine, neka podijeli svatko
S onim koji nema.
U koga hrane ima, neka učini isto tako.“

(12) I carinici se dođu k njemu krstiti
Pa ga pitahu:
„Učitelju, što je nama činiti?“

(13) Reče im tada da rade pošteno:
„Ne uzimajte više
Nego vam je određeno!“

(14) A i vojnici bijahu onamo
Pa ga upitahu:
„A mi, što mi činiti moramo?“

I reče im:
„Nikome nasilja ne činite,
Nikoga krivo ne prijavljujte
I plaćom svojom zadovoljni budite.“

(15) Narod bijaše u iščekivanju
I svi se u srcu pitahu
„Tko je Ivan?
Nije li on možda Krist
Od davnina obećan?“

(16) Zato im Ivan svima govoriti krene:
Ja vas, istina, vodom krstim.
Ali dolazi jači od mene.

Ja nisam dostojan
Ni remenje na obući njemu odriješiti.
On će vas krstiti ognjem
I Duhom Svetim.

(17) U ruci mu vijača da gumno svoje čistim stvori
I sabere žito u žitnicu svoju,
A pljevu da spali ognjem što neugasivo gori.

(18) I mnogim je drugim pobudama pričati stao
I tako je narodu Ivan evanđelje navještao.

(19) A Heroda je Ivan zbog Herodijade prekorio
Zbog žene njegova brata i zbog svih zlodjela
Ivan je protiv njega zborio.

(20) Svemu tome nadoda Herod još i to zlo djelo
Da je Ivanovo u tamnicu ubacio tijelo.

(Prema Lk 3,1-20)

…

Baš u ono određeno vrijeme davno
Ivan započe svoje propovijedanje
prije neg Isus nastupi javno.

Crkva riječi Ivanove pred Božiće ponavlja:
“Pripravite put Gospodinu! Obratite se!”
Jer u grijehu nema pravog slavlja.

Samo kršćansko ime ništa ne znači
ko ni židovima što su Abrahamov rod
već vjera i djela u koja se oblači.

Bog i danas poziva svakog tko ga sluša
da dobro čini, a izbjegava zlo,
kako bi živjela sretno naša neumrla duša.

Vrijeme će proći i Božji doć će sud,
doć će Sin Božji kad Sudac svijeta
i odjednom pojaviti se svud.

Tada ćemo dobro vidjet sav život svoj
misli, riječi, djela i propuste,
grijehe svoje i njihov broj.

Za srca tvrda Ivan će oštru pouku dati
Leglom zmijskim ih naziva
da se sva ozbiljnost grijeha shvati.

Ne štedi on ni moćnika koji preljub čine
jer nije mu stalo do mladosti svoje
već do vječnog spasa i istine.

U Ivanovu pozivu i nama riječ je dana
da se obraćamo i klonimo grijeha,
al to je danas neka riječ strana.

No grijeh je onaj rad kojeg Isus dođe
da nas krvlju nevinom otkupi i spasi,
Sin Božji, kao čovjek rođen.

I mnogi se trude riječ “grijeh” ukloniti
samo da je griješiti nekako lakše,
i nekako lakše u pokvarenu svijetu biti.

Zar je svejedno ima li vječnosti il nema?
Zar je svejedno dal nam se sreća rajna
il možda propast vječna sprema?

Zar je svejedno raj il leglo zmija?
Radost vječna il oganj vječni
gdje se sve od boli svija?

A Sud će Božji jednom sigurno doći
i svi ćemo o svima tada sve znati
i ništa se od svega sakrit neće moći.

…

O Isuse Spasitelju,
udovi Ti za nas krv svetu proliše
pa ipak mnogi ljudi
grijeh od Tebe više zavoliše.

Spasi nas, o Isuse,
jer Spasitelj Ti si,
od grijeha, zla i smrti vječne,
neka zalud umirao nisi.

Ne daj nam doći u ono mjesto muka,
gdje izlaska više nema,
iz mjesta boli i jauka.

Ne daj nam dugo ni u čistilištu biti
i u trpljenju bolnu
da nam nitko nema
naše boli malo ublažiti.

O ne daj nam u mukama ni jedan dan
povedi nas, Spasitelju,
k sebi,
u vječni stan.

M.G.