Prema bl. Katarini Emmerick: Marija i pobožne žene na Kalvariji

by M.G. · Siječanj 31, 2019

MARIJA je DIONIK ISUSOVE MUKE od početka do kraja, koliko je njoj to bilo moguće. Kad razmišljamo danas kako se ljudi susreću sa bolešću u pravilu se obraćaju medicini. Kad nije bilo injekcija – trpjeli su. Danas, kad se rade operacije onda postoje anestezije, kad netko umire opet mu se daju omamljujuća sredstva. Danas čovjek ne može sam nositi bol – treba mu medicina. To je pokazatelj udaljavanja od Boga i sve više utjecanja surogatima, traži se riješenje u lijekovima, psiholozima, psihijatrima, kao da BOG tu ništa ne može učiniti.

ISUS I MARIJA potpuno su svjesni, bez sredstava za omamljivanje nose ovu muku i smrt. I kad je bilo moguće da to uzmu ne uzimaju. Žele sudjelovati u tome. Što znači prisutnost Gospina u muci – možemo to gledati kako dodatnu muku. Razdire je ono što proživaljava, a za Isusa je dodatna muka to što njegova majka pati. Jedno drugo tješe, ali su i BOL jedno drugom. Ispijaju kalež muke do kraja.

Nakon susreta sa sinom Gospa je pala u nesvjest. Ima onih koji stoje uz nju, vode brigu. Vratila se k sebi i opet se vraća na mjesto muke. Ogromna želja da ga vidi dala joj je nadnaravnu SNAGU. U toj poplavi mržnje ona može Isusu dati još koji iskaz ljubavi, da vidi da ga nisu svi napustili. Zna da je još malo dijeli od smrti njenog sina. Koliko god mi mislili da je riješenje bježati od boli (jer onda se često prođe i gore…) (npr. kad se rat prati izvana… kao student u Italiji… tad izgleda još strašnije nego kad si u Domovini, kad čuješ da okolo padaju granate, ideš u sklonište… navikneš se na to).

Marija je praćena drugima otišla je u Lazarovu kuću… Oni koji su Isusu bili vjerni okupljaju se pod križem. ŽENE tu prednjače. Od muških je tu samo Ivan… i Šimun Cirenac. Ostalih nema. Marta i Magdalena su u kući. Cijela ta obitelj kad se okrenula Bogu postala su potpora za Isusa, za njegovo djelo i postali su njegovi sljedbenici. Sve te žene bile su žalosne i utučene. Marija Magdalena je prednjačila. Nije mogla obuzdati suze. Ističe se u dobru i u zlu. Bol je bila jača od nje.

Krenule su odatle da učine put križa. Da počaste svaku stopu Isusove muke. Čemu to sad služi? To je izraz ljubavi, zahvalnosti za ono što trpi, zadovoljština za one koji su to izazvali. Putem nalaze kaplje njegove KRVI. To je čašćenje svetinje. Kao što mi danas častimo EUHARISTIJU oni časte njegovu NAZOČNOST, svaki spomen njegov muke. U zajedništvu su s Isusom i tako mu mogu biti utjeha. Majka je brojala svaku stopu, ne promiče joj nikakav detalj. Bog ju je rasvjetljavao da može prihvatiti muku… Pokazivala je pratiljama mjesta osobitog trpljenja. Marija vjeruje kao Majka koja uvodi i druge u OTAJSTVO ljubavi i križa. Vrhovni izraz ljubavi – položiti život svoj za svoje bližnje. Tada je oštri mač proboo njeno srce. Zato (Gospa žalosna… sa 7 mačeva, 7 Gospinih žalosti… …) To je ono što nam je prenešeno u baštinu pa imamo pobožnost KRIŽNOG PUTA.

Došli su do kuće od Veronike… PILAT je na putu u palaču, prolazi ulicom.. . Svjestan je da radi protiv svoje savjesti, mirno ide kući na počinak, na ručak, ko da se ništa nije dogodilo… ne moraju se sklanjati nego mogu i stajati sa strane, mogu biti i upozorenje svojim stajanjem, ali sklanjaju se. Nije vrijeme za takvo nešto. Pilat je dobio upozorenje preko svoje supruge, ona je u Isusu prepoznala pravednika, ali on nije poslušao. Svakako one se sad ne bave njime, MISLE NA ISUSA i ništa drugo.

Kad ugledaju Isusov LIK NA RUPCU… vide nagrađen odvažan čin ljubavi… patničko lice… Taj rubac se i dalje čuva u crkvi u mjestu Manopelo (Italija), gdje dolaze hodočasnici. Tamo je bio i papa Benedikt. Častilo se i u Rimu. Dante je zabilježio i naše sunarodnjake… Isusovo lice na rupcu poklapa se s onim na Torinskom platnu. Isus je ostavio znakove svoje muke nama na spomen i čašćenje. Sve su briznule u plač jer ih je to ganulo, jer mogu vidjeti da Isus i tada misli na njih i ZAHVALJUJU BOGU na tako divnoj MILOSTi.

„Uze vrč… krene ne Golgotu…“ Vino koje je pripremila Veronika trebalo je Isusu ublažiti bol, ali nije bilo dozvoljeno da uzme. Njihov broj je značajno rastao. Ako ih je bilo 18, s Veronikom, priključuju se drugi, moglo ih je bio 20-30… I došli su do vrha, do mjesta raspeća. Htjeli su podnijeti veću muku… put je prohodniji i mogu brže doći. Ovi ljudi oko Marije i pobožnih žena… sažalili su se dan njim. Posvjestili su sebi što se događa. Svjesni su svih dobročanstava što ih je činio… Da je bio i najveći zločinac te bi muke izazvale SUĆUT, a kamoli ne kod pravednika. Gospa još sa dvije žene i Ivanom ide do vrha Kalvarije najbliže Isusu. Druga grupa zaostaje za Marijom koja se jedva drži. Niže je treća grupa u tom metežu nisu mogle ostat sve grupirane i daju prednost Gospi da ona dođe što bliže.

Pozvani su pojedinic koji raznose poruku između njih. I sad imamo druge likove osim žena, Pilata, Ivana… sad se vide i FARIZEJI, i na konjima su, tako mnogo bolje KONTROLIRAJU NAROD, ne dopuštaju da im šta promakne, sve drže pod nadzorom. Oni su pravi akteri muke. Oni su iznudili smrt, osudili ga na smrt, doveli do bičevanja, potkupili plaćenike, dali da se iživljavaju, … kod razapinjanja… Do kraja se angažiraju da OKRUTNOST nad Isusom bude što veća. RIMLJANI su oni koji održavaju red.

GOSPA je stalno upravljala pogled na mjesto gdje će biti razapet. Vidi sve instrumente muke i mučenja. Vidi izvršitelje muke, polupijani, …kunući, proklinjući… to nisu rimski vojnici, ni židovski nego PLAĆENICI. A njih huškaju FARIZEJI. Naučeni su na okrutnosti i to čine s punim angažmanom. Isusa se ne može vidjeti i to povećava Gospino trpljenje. Zna da je još živ. To su zadnji trenutci kad ga još može vidjet živa a ipak vrijeme sporo odmiče. Ona zna što će biti dalje, razmišlja i to joj razdire srce. Vidimo kakvo je bilo vrijeme… potamnjelo je sunce.

Isus je umro OKO TRI sata. Pripreme su završene oko podne. Oko tri sata bile su najveće muke. Imamo POBOŽNOSTI koje se vežu uz taj čas Isusove smrti, ali bolje se toga sjećaju oni koji ga mrze – SOTONISTI drže crne mise u tri sata po noći da se naopako obilježi sat Isusove smrti. Sad dozna da su ga sklonili na malom brežuljku. Tu su ga sklonili do pripreme… izvode ga brutalno. Nije samo fizičko nego i verbalno zlostavljanje. Rimski vojnici su sve promatrali, misle samo na obdržavanje reda. To su židovska posla. Da su malo razmislili – to nje samo posao – tu se MUČI NEVINOG čovjeka, a oni kao vojnici imaju pravo na PRIGOVOR SAVJESTI. Imaju odgovrnost pred Bogom. Sve to žene gledaju i daju novaca ljudima preklinjujući da plate samo da daju Isusu malo vina kojeg je Veronika pripremila. Ali oni se na to oglušuju i popiju to sami. Posljednju čašu nude Gospodinu. Zapravo je to trebalo imati učinak umirenja bolova. Isus pije svoj kalež do kraja.

Imamo i OPIS PLAĆENIKA. Ima ih 18, a šest njih koji ga bičuju. Zadnji su zaduženi za razapinjanje. To su stranci drugačijeg izgleda i ponašanja. Njima je mučenje i opijanje zabavno. Opijanje – da otupi savjest i i naslada okrutnosti. To nije bez đavla. Zato ona (k.E.) tu vidi DEMONE. (Kad vidimo okrutnosti u ratu… u Drugom svjetskom ratu četici su ubili župnika iz Postira, … on se bio sklonio se na sigurno, a onda kad je vidio da dio naroda ostao vratio se – jer pastir ne ostavlja svoje ovce – onda su mu oderali kožu i nabili na kolac (!). To nije neko uobičajeno mučenje, tu se otvara prostor za djelovanje Zloga koje tjera čovjeka na sve veću okrutnost. Vidi kako im ĐAVLI daju osjećaje, sjedaju im na ramena, sugeriraju misli kako Isusu povećati muku, kako biti što okrutniji. Demoni su se udružili skupa s ljudima… A imamo i s druge strane ANĐELE koji plaču, anđeli koji tješe… šapću Isusu i Gospi riječi utjehe da izdrže do kraja. Bog ne ostavlja svoje. Baš tada je najprisutniji. Strgoše ogrtač s Gospodina, pojas. Grubo mu skinuše krunu. Onda mu skidaju haljinu preko ranjene glave bez milosti. Isus tu stoji, gol – samo malo platna oko bedara. To trganje je popraćeno bolima … Imao je otvorene rane od udaraca i bičevanja i to izazvalo je neopisivu bol. Sve su se te rane ponovo se otvorile. Drhtao je kao šiba, slab, gubitak krvi, jedva se držao na nogama, pokriven ranama.. vide se kosti (!) i kad je pao opet barbarsko iživljavanje… uživaju u grubostima… opet trnova kruna, otvorene stare i nove rane…