Krepost čistoće (3. dio) Važniji pojmovi: Djevičanstvo, celibat, čistoća

All-focus

a) Djevičanstvo

Ovaj pojam prvotno ukazuje na biološki sadržaj pod kojim se misli tjelesni integritet ljudskog bića. Jiftahova kći oplakivala je na brdima svoje djevičanstvo jer je držala sramotom što će umrijeti, a da nije rodila (Suci 11, 30-40).

Djevičanstvo međutim ima i religijski smisao, naime dragovoljno odricanje od braka iz ljubavi prema kraljevstvu nebeskom. Radi se o činjenici koja je utemeljena religioznim iskustvom. U ovom drugom smislu pojam se najčeće odnosi na žene iako se u Svetom pismu primjenjuje i na muškarce koji se iz religioznih razloga odriču braka (usp. Otk 14,4).

Crkveni oci pisali su spise o djevičanstvu i time iskazivali hvalu svetim djevicama. Katolička liturgija sadržava u misalu i časoslovu vlastite tekstove za spomendane i blagdane svetih djevica.

U pontifikalu nalazimo na svečani obred koji najčešće služi biskup, a kojim se djevice posvećuju Gospodinu.

Tridentski sabor proglasio je posvećeno djevičanstvo stanjem iznad braka (24. Zasjedanje 11. studenoga 1563., kanon 10), što međutim ne znači da nekoga tko je posvećen tim obredom odmah smatramo svecem ili sveticom, odnosno da je svetiji od bračnhih drugova koji žive u savršenstvu bračne zajednice.

Sveti Ignacije Loyolski označio je držanje onih koji slave i cijene djevičanstvo kao znak „da osjećamo s Crkvom“ čak i kad nisu pozvani od Boga da mu u tom staležu služe (usp. Duhovne vježbe, 4. Pravila da osjećamo s Crkvom)

 

b) Celibat

I ovaj pojam ima najmanje dva značenja.

Jednom se misli naprosto na činjenicu da netko nije oženjen, drugi put na one koji nisu u braku iz religioznih razloga.

Postoje jezici u kojima se riječ „u celibatu“ u svakodnevnom govoru koristi kao istoznačnica s „neoženjen“ ali ipak taj izraz tada ne uključuje značenje života „u čistoći“.

Među katolicima riječ „celibat“ dodano je religijsko značenje i odnosi se posebno na muškarca kji, s obzirom na svećeničku službu Rimske Crkve, daje svečano obećanje da se neće ženiti i da će s tim u skladu živjeti u celibatnoj čistoći.

Oznaka „djevica“ pretežno koristimo za žene, a „celibat“ za muškarce. Muškarac se može zavjetovati na celibat pošto ostane udovac, pa i nakon nečista života. Žene međutim ne mogu dati zavjet djevičanstva ako su bile udane ili ako su dragovoljno izgubile djevičanstvo, ali se mogu zavjetovati da će ubuduće obdržavati čistoću celibatnog stanja.

c) Čistoća

Čistoća je jedan oblik kreposti umjerenosti koja se sastoji u tome da ovlada strastima i čulnim žudnjama čovjeka kako ne bi ugrozile cilj ljudskog i kršćanskog života. Taj život za nas znači: „živjeti za Boga“. Ništa nam ne smije biti važnije od Njega kako ne bismo slijedili svrhu odvojenu od Boga. Riječju, one nas ne smiju spriječiti da Boga ljubimo svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (usp. Pnz 6,5; Mt 22,37).

Umjerenost se odnosi na ispravan odnos prema zemaljskim stvarima. Čovjek je treba kako bi te stvari ostale u svojstvu sredstva radi konačnog cilja ljudskog bitka, kako ne bi postale same sebi svrhom. U odnosu na različita stale same sebi svrhom. U odnosu na različita vremenita dobra, ljudska narav zahvaćena grijehom reagira snažnim žudnjama kako što su pohlepa, želja za moći, oholost, želja za slavom ili seksualna pohota (v 1 Iv 2,16).

Umjerenost i čistoća pomažu čovjeku da ostane vjeran istini svojeg života kako neuredne strasti ne bi narasle do idola i osporavale Bogu njegovo mjesto i ljubav na koje samo On ima pravo.

Konkretno čistoća dopušta čovjeku da ostane gospodar svoje čulnosti, da čuva i prakticira spolnost u skladu s onim za što je dana a da pritom njegova ljubav prema Bogu ne bude manja i ne ograničava slobodu koja pripada djeci Božjoj.

Krepost čistoće može poprimiti mnoge oblike i nijanse u skladu sa staležom i stanjem kršćanina. Od čovjeka koji se posvetio djevičanstvu ili celibatu čistoća zahtjeva nešto drugo nego od onoga koji je pravovaljano vjenčan ili od nekoga tko nije u braku ali ima namjeru ili želju jednoga se dana vjenčati.

Svim oblicima čistoće zajedničko je međutim jedno: ovladavanje spolnim nagonom kao izraz težnje za Bogom koja je iznad svih ostalih dobara. Tako se svakom dobru teži samo u skladu prema toj težnji za Bogom i Njegovoj ljubavi.

Čistoća nije dakle negativan stav jer, iako zahtjeva žrtvu i odricanje, cilj joj je uvijek najveće pozitivno dobro: ljubav Božja. Čisti smo kako bismo ljubili Boga. Tako trebamo shvatiti blaženstvo prema kojem će oni koji su čista srca biti sretni jer će Boga gledati (v. Mt 5,8); tko je u najširem smislu riječi čist, u stanju je Boga „gledati“, Njega ljubiti, iskreno Mu reći da ništa nije važno kao On bez obzira na situaciju i okolnosti.

_______________________________

Knjižicu možete pročitati i online:

Krepost čistoće

Print

You may also like...