I neraspadnuto tijelo sv. Bernardice – govori o Božjoj intervenciji

Tijelo je prvi put eshumirano 30 godina nakon njene smrti i pronađeno je neraspadnuto.

Danas, 135 godina poslije njene smrti,  sačuvano tijelo se čuva u samostanu sv. Gildarda u Francuskom gradiću Neversu.

…

Sveta Bernardica se rodila 17. veljače 1844. godine u francuskom gradu Lurdu kao prva od četiri kćeri u siromašnoj obitelji mlinara Franje.

Grad Lurd nalazi se na jugu Francuske uz rijeku Gavu, kamo je djevojčica sa svojim sestrama išla skupljati drva i onog dana kad joj se ukazala Gospa. 

O UKAZANJU: Kad je začula neobičan šum Bernardica pogleda prema pećini uz rijeku gavu i ugleda Gospođu obučenu u bijelo i opasanu plavim pojasom, a koja je na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica. Pomislila je da joj se priviđa pa je posegnula u džep za krunicom. Htijući se prekrstiti nije mogla pomaknuti ruku. No, kad se Gospođa prekrstila Bernardica je pokušala ponovo i makar drhtave ruke tad uspjeva. Počinje moliti, a kad završi krunicu viđenje nestane.

Druge djevojčice nisu ništa primjetile a ona ih zamoli da o svemu šute.  Bernardica se ponovo vraća do pećine a Gospođa je zamoli da dolazi kroz petnaest dana. Rekla joj je da kaže svećenicima da  ondje sagrade crkvicu, a osim toga i da se napije iz izvora. No nije tu bilo (još) nikakvog izvora. Tada je nastao. Na tom izvoru kasnije su se dogodila mnoga čudesna duhovna i tjelesna ozdravljenja.

Nakon što je prenijela poruku o Gospinoj želji da se tu sagradi crkva rečeno joj je da pita tu Gospođu – kako se zove. Bernardica pita i dobiva odgovor: ”Ja sam Bezgrešno začeće”

Taj naziv sama Bernardica nije razumjela, jer se radilo o teološkom pojmu, no prenosi ono što joj je Gospa rekla na čuđenje onima koji su znali što znači – Bezgrešno začeće.

Neke istine vjere Crkva proglašava naknadno. To je slučaj i sa dogmom o Gospinu Bezgrešnom začeću koja je proglašena od strane pape Pia IX, 8. prosinca 1854.; Ukratko o značenju te dogme: Otac nebeski je Gospu, imajući u vidu zasluge svoga Sina, očuvao od istočnoga grijeha Tako je ovo ukazanje – četiri godine poslije – uveliko doprinijelo pobožnosti prema Gospinu Bezgrešnom začeću.

Lurd je postao najveće marijansko hodočasničko mjesto. 

Bernardica je postala časna sestra. U samostanu je morala trpjeti razna ponižavanja i omalovažavanja, pa ju je Bog na taj način sačuvao od oholosti.

Često je pobolijevala, a tijekom cijeloga života imala je napadaj astme. Siromaštvo, bolest i trpljenje obilježili su njezin život.
Zbog njezine bolesti zavjeti su joj bili odgođeni. Tek kad joj je život bio ugrožen, nije joj se više moglo uskratiti polaganje zavjeta. Tako je prvo zavjetovanje mogla položiti 25. listopada 1866. godine, pred smrt.

Nakon smrti Bog je malu Bernardicu na njezin zagovor proslavio čudesnim ozdravljenjima.

Trideset godina nakon njezine smrti, kada su povodom postupka za njezino proglašenje blaženom otvorili njezin grob, njezino su tijelo našli bez i najmanjeg traga raspadanja. Tu mogu hodočasnici i nakon više od sto godina od smrti, promatrati Bernardicu koja djeluje kao da spava.

Bernardica je umrla 16.4.- i tog datuma je njen spomendan.