Euharistija – LIJEK BESMRTNOSTI & euharistijska čuda

Euharistijska čuda potvrđuju našu vjeru da je u posvećenoj hostiji ŽIVI ISUS tj. uprisutnjenje Isusove muke, smrti i uskrsnuća… Kad bi ovog bili svjesni ne bi propuštali (osobito nedjeljne) svete mise … 

…

Kao i kod drugih euharistijskih čuda koja su se dogodila tijekom povijesti Crkve, čudo u Poljskom mjestu  Sokółka (u Poljskoj) je posebna objava moći Svemogućeg Boga koji nas sve poziva na obraćenje; to nam također služi kao ogledna lekcija.

Preko nadnaravnih znakova kao što su euharistijskih čuda, Krist potvrđuje da je Euharistija – uprisutnjenje Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Pod prilikama kruha i vina, On je uistinu prisutan u Njegovom uskrslom i proslavljenom čovještvu.

Patnja Srca Isusova

Ukratko ćemo sagledati rezultate znanstvenih studija provedenih na tri najpoznatija euharistijska čuda.

Poput nedavnog čuda u mjestu Sokółka, euharistijsko čudo u Buenos Airesu (1996.) dogodio nakon što je posvećena hostija, profanirana od strane nepoznatog počinitelja, promijenjena u mišićno tkivo ljudskog srca. To je ustanovljeno 1999.gog. od strane tima američkih istraživača u New Yorku pod vodstvom poznatog kardiologa i forenzičkog patologa profesora F. Zugibea. Znanstvenici koji su ispitivali opisani uzorak nisu imali pojma otkud je uzorak tkiva došao. Ustanovili su da je analizirani materijal fragment srčanog mišića. Mišić je bio u upalnom stanju, a sadržavao je veliki broj bijelih krvnih stanica, što ukazuje da je srce bilo živo u trenutku kada je primjerak uzet. Činjenica da su bijele krvne stanice ušle u tkivo bio je dokaz da srce silno pati, kao na primjer, kada bi netko bio teško pogođen u prsni koš.

Možda najpoznatije Euharistijsko čudo se dogodilo u osmom stoljeću u Lancianu, u Italiji. Bazilijanski redovnik, slaveći svetu misu počeo je, u trenutku pretvrobe, sumnjati da kruh zaista postaje Tijelo Kristovo, a vino Isusova krv. Kad je izgovarao riječi posvete, kruh se (vidljivo) promijenio u tijelo, a vino u krv – na način na koji su to mogla zapaziti osjetila. 18. studenog 1970., papa Pavao VI uputio grupu talijanskih znanstvenika da provede temeljitu analizu euharistijskih otajstava. Završeno 4. ožujka 1971. godine, znanstvena otkrića potvrdila su tradicionalnu vjeru. Sa znanstvenog gledišta  istraživana hostija je sadržavala kompletno ljudsko srce tj. tu su bili svi elementi koji ljudsko srce sačinjavaju.  Sačuvano je također  pet kuglica zgrušane ljudske krvi , krvne grupe AB, one iste koja se nalazi i na Torinskom platnu. Godine 1976, UN je imenovao liječnike koji bi provjerili istinitost nalaza. Uzeli su uzorke krvi i mesa iz euharistijskog čuda u Lancianu, na analizu. Rezultati njihovih istraživanja potvrdila stručno mišljenje talijanskih znanstvenika.

U mjestu Sokółka , veliki središnji dio hostije promijenjen je u mišićno tkivo ljudskog srca u stanju agonije i velike patnje. Struktura mišićnih vlakana srca (u sredini hostije) je također usko povezana sa sastavom kruha  (okolo) da je potpuno isključena svaka mogućnost ljudskog uplitanja.

 

  Što je više mogao Isus učinio za nas?

 

Kroz ovakve izvanredne znakove kao što su ova euharistijska čuda, Krist želi jasno vratiti u naše svijesti činjenicu da je Euharistija sakramentalno uprisutnjenje cijele drame Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Na taj način, svi smo mi u mogućnosti sudjelovati u Kristovoj pobjedi nad smrću, Sotone i grijeha. “Što je više mogao Isus učinio za nas?”, piše sveti Ivan Pavao II u svojoj enciklici o Euharistiji. “Zaista, u Euharistiji nam pokazuje ljubav koja ide “do kraja “(Iv 13: 1), ljubav koja ne poznaje mjeru” (EE, 11). “Euharistija”, on primjećuje, “je žrtva križa koja se ovjekovječuje kroz stoljeća. (…) Kad Crkva slavi Euharistiju – taj središnji događaj spasenja je stvarno prisutan i ‘djelo našeg otkupljenja provodi’ (EE, 11). Dakle, žrtva križa ne ostaje ograničena na prošlost, budući da je “sve što je Krist – sve što je učinio i pretrpio za sve ljude – sudjeluje u božanskoj vječnosti  i tako nadilazi sve vrijeme” (EE, 11).

U Bogu ne postoji prošlost ili budućnost, samo vječno “sada”. To je razlog zašto je Isus Krist, što je pravi Bog i pravi čovjek, preuzeo na sebe svu bol i grijeh svakog ljudskog bića. Tijekom svoje muke i smrti na križu, On je iskusio posljedice grijeha cijelog čovječanstva. U ovom iskustvu najvećeg zla, on, pravi Bog i pravi čovjek, ponudio je Bogu Ocu sebe i sve ljude.

Kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće, Krist je pobijedio grijeh i Sotonu, otvorio vrata neba za sve i dao smisao našeoj patnji i smrti. Zahvaljujući Kristu, svako naše trpljenje (koje ujedinjujemo s Njegovim trpljenjem za spasenje svijeta) postaje put našeg spasenja i izvor najvećih milosti. Zahvaljujući Njemu i naša srmt postaje sudjelovanje u Njegovoj konačnoj pobjedi nad smrti i uskrsnućem, samo ako svoje povjerenje poklonimo Njemu i po njemu se pomirimo s Ocem.

Sjetimo se, dakle, da kad se god nalazimo u iskustvu patnje imao priliku zahvaliti Isusu za ovo iskustvo i povjeriti ga Njemu: „Isuse, ujedini svoj trpljenje s ovim trpljenjem… „

  Protuotrov za smrt

Zahvaljujući sakramentu Euharistije, možemo se sjediniti s Isusom u Njegovoj žrtvi na križu, doživjeti radost uskrsnuća i sudjelovati u životu i ljubavi Božjoj u zajedništvu Presvetog Trojstva. Moramo se sjetiti da je “Kristova žrtva i žrtva Euharistije samo – jedna žrtva” (Katekizam Katoličke Crkve, 1367) i da kad sudjelujemo u svetoj misi trebamo prinijeti sebe, u jedinstvu s Kristom, Bogu Ocu.

Uskrsli Krist postaje za nas Euharistija, “Kruh života” (Iv 6, 35). Isus nam govori: “Ja sam Kruh živi koji je s neba sišao; tko bude jeo od ovoga Kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati za život svijeta tijelo je moje”(Iv 6, 51); “Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi; Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je sišao s neba (…); Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke “(Iv 6: 55-58).

“Euharistija”, piše Blaženi Ivan Pavao II “je stremljenje prema cilju, predokus punine radosti koju je obećao Krist (Iv 15,11); to je na neki način anticipacija neba (…). Oni koji se hrane Kristom u Euharistiji ne trebaju čekati da će tek jednom primiti vječni život: oni već posjeduju taj život na zemlji, kao prvinu buduće punine koja će tada čovjeka obuhvatiti u njegovoj cjelovitosti. Jer u Euharistiji smo također dobiti zalog uskrsnuća našeg tijela na kraju svijeta: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6:54 ). Taj zalog budućeg uskrsnuća proizlazi iz činjenice da je tijelo Sina Čovječjega, prisutno u euharistiji, njegovo  tijelo – u svom slavnom stanju nakon uskrsnuća. Sa Euharistijom primamo  ‘tajnu’ uskrsnuća. Iz tog razloga Sveti Ignacije Antiohijski s pravom opisuje euharistijski kruh kao “lijek besmrtnosti, protuotrov za smrt” (EE, 18).

 Tko to može shvatiti?

Židovi su bili šokirani i zgražali se nad onim što je Isus govorio o euharistiji. “Kako nam ovaj može dati nam tijelo svoje za jelo?” – pitali su (Iv 6, 60). “Tvrd je to govor, govorili su i „tko ga može slušati?” A Isus ih pita: “Zar vas ovo sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su“! (Iv 6, 61-63) Kad Isus kaže: “A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? On aludira na proslavu svoga čovještva, uskrsnućem i uzašašćem na nebo.

Na drugom mjestu Isus kaže apostolima: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da jesam” (Iv 8: 28), to jest, nakon njegove smrti i uskrsnuća, oni će znati da je On je Bog. …

Od tog trenutka je Isus Krist završio svoju vidljivu fizičku prisutnost na Zemlji i započeo novi način postojanja. Tako je i njegova stvarna  prisutnost u Euharistiji moguća. Euharistija je Uskrsli Krist u njegovu proslavljenom čovječanstva koji daje svega sebe za nas, tako da bi nas “dionici božanske naravi” (2 Pt 1, 4).

U Euharistiji, Krist nas preobražava snagom Duha Svetoga, tako da bismo i mi mogli čak i sada na zemlji sudjelovati u ljubavi i vječnom životu Presvetoga Trojstva. Zato nas Isus upozorava: “ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi Njegove, nemate života u sebi” (Iv 6, 53). Drugim riječima, ako ne živimo u stanju posvetne milosti i ne primamo Euharistiju vjerujući  u tajanstvenu prisutnost Njegova tijela  i krvi, onda mi se oduzima vječni život.

Završavajući svoj govor o otajstvu euharistije, Isus kaže svojim apostolima: “Ali ima među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su to što ne vjeruju i tko je taj će ga izdati “(Iv 6, 64). “Nisam li dvanaestoricu izabrao, a ipak jedan je od vas đavao? Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga “(Iv 6, 70-71). Judina izdaja počela je kad je odbio vjerovati  u ono što je Isus učio na temu euharistije. Tako i mi izdajemo Isusa, kad ga odbacujemo Njegovu objavljenu istinu o Njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji, ili kada primimo pričest nedostojno.

o. M. Piotrowski

izvor: časopis Love one another