Eugenika & smanjivanje ljudske populacije i u ime “zaštite okoliša”
Polovinom dvadesetog stoljeća eugenika se ubrzano zaodjeva u novo, prihvatljivo ruho ekologije, sa sljedećom glavnom porukom: Ako se želi spasiti okoliš, potrebno je uvesti strogu kontrolu populacije. Već 1948. G. Pojavljuju se dvije knjige na tu tom tragu koje se prodaju u milijunskim nakladama. Henry Fairfield Osborn jr., sin istoimenog eugeničara i kućni prijatelj obitelji Rockfeller, objavljuje Naš opljačkani planet, a William Vogt, koji je u razdoblju od 1951. do 1962. bio nacionalni direktor organizacije Planned Parenthood Federation of America, objaljuje knjigu jednako znakovita naslova – Put preživljavanja. Dok Osbor zastupa nešto umjerenije stavove, Vogt se ne ustručava biti izravan. Osvrćući se na sukob između komunista i nacionalista u Kini i mogućnost da taj sukob izazove masovnu glad, zaključuje da će to biti „ne samo poželjno, nego i nužno“. Nije trebalo dugo čekati da njihove ideje ureod plodom, što se posebno pokazalo u slučaju DDT-a (dihlor-difenil-trihloretan). Naime pesticid i insekticid DDT pokazao se ujedno i izuzetnim sredstvom za suzbijanje malarije, tako da je nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujući njegovoj primjeni, bolest u nekoliko godina bila praktički iskorjenjena u Europi i Sjevrnoj Americi; U Indiji između 1951. I 1961. Slučajevi su se smanjili sa 75 milijuna (od kojih 800 000 ilijuna mrtvih) na 50 000 … (…)
No, u uspješnicama Vogta i Osborna iz 1948. očituje se skeptičnost prema upotrebi DDT-a i uvjerenje da je štetan za prirodu.
Vogt štoviše ne vidi „nikakvu dobrohotnost u tome da se ljude štiti od malarije, kako bi mogli umrijeti sporije od gladi“. Ove stavove preuzima i eugeničar Aldous Huxley u svom djelu Revidirani vrli novi svijet iz 1958. G. Žaleći što je brza smrt koju je donosila malarija zamjenjena sporom smrću koju donosi prenapučenost i glad“.
(…)
Iz knjige “Rat protiv čovjeka”, don Josip Mužić, (Glas Koncila, 2015)
Više iz iste knjige: Rat protiv čovjeka
