Potpuno informiranje o kontracepciji

Pravo na istinu – Potpuno informiranje o kontracepciji

Kontraceptivna pilula označila je povijesnu prekretnicu nakon koje smo se mi počeli ubrzano i nezaustavljivo mijenjati. Profesor Colin Blakemore drži da je upravo ona najvažniji izum u zadnjih dvije tisuće godina jer je „potaknula kulturalnu i spoznajnu revoluciju našega samopoimanja. Pridonijela je našoj sposobnosti da prihvatimo transplataciju organa, pojam umjetne inteligencije, gensku terapiju i, naposljetku, čak manipulaciju spolnim stanicama.“ On je pokrenula pravu lavinu promjena kojoj se još ne vidi kraja.

No, unatoč ropagandi, sve više izlazi na vidjelo i cijena koju za to plaćaju upravo žene. Tijekom zadnjih pola stoljeća otkako je puštena u prodaju kontracepcijska pilula, unatoč njenom usavršavanju, ne prestaje biti opasna. Na temelju dosadašnjih spoznaja i istraživanja, u kojima su milijuni žena poslužili kao zamorci, dokazano je njeno višestruko štetno djelovanje na zdravlje žene. Njeno korištenje povećava dva puta mogućnost moždanog udara, tromboze tri do pet puta, a kardiovaskularnih bolesti dva do pet puta. Drugi rizici su rak jetre i grlića maternice, povećanje tlaka i seksualnih disfunkcija. Godine 1999. Svjetska zdravstvena organizacija kontraceptivne pilule s kombiniranim djelovanjem estrogena i progesterona prepoznala je kao kancerogene prve kategorije. Umanjivanje i prešućivanje ovog štetnog djelovanja na zdravlje žene, djelovanje koje može biti i smrtonosno, dobrim se dijelom može protumačiti ogromnom zaradom. Godine 2012. Preko 12.000 osoba tužilo je farmaceutsku tvrtku Bayer radi zdravstvene štenosti oralnih kontraceptiva Yaz i Yasmin. Bayer je platila čak 402,6 milujuna dolara odštete američkim građanima, no zarada na istim proizvodima bila je samo 2011. godine preko milijardu dolara.

Obmane glede života prije rođenja raširene su na raznim razinama. Jedna od prvih koja je tijekom vremena jačala i širila se jest da kontracepcija smanjuje broj pobačaja. To je uvjerenje bilo prisutno gotovo sto godina kod nositelja eugeničkog pokreta. M. Sanger piše: „Pitanje na koje društvo treba odgovoriti jest sljedeće: „Treba li se ograničenje obitelji postići preko kontrole rađanja ili preko pobačaja?“ M. Stopes istupa s istovjetnim stavom: „Porazni učinci pobačaja i pokušanog pobačaja mogu biti iskorjenjeni samo jakim poznavanjem kontrole začeća.“ Vrlo brzo na znanstvnom skupu1955. g. organiziranom od strane Planned Parenthooda sami su pobornici kontrole rađanja, zaključili da se ne može dokazati smanjenje pobačaja uz bolju dostupnost kontraceptivnih usluga. Štoviše, kako je već 1939. Upozorio Raymond Pearl, liječnik organizacije Planned parenthood, događa se upravo suprotno: „Broj induciranih pobačaja na sto trudnoća tri do četiri puta je veći, općenito, kod onih koji koriste kontracepciju, nego li kod onih koji je ne koriste.“ Činjenice potkrepljuju u cijelosti ovaj zaključak.

Veća proširenost kontracepcije ne smanjuje stopu pobačaja kao što pokazuje slučaj Francuske, već ga čak povećava kao u slučaju Engleske (12,2%) i Španjolske (+60%). Istraživanje provedeno u 20 zemalja pokazuje da neuspješna kontracepcija stoji najvećim dijelom iza rasta neželjenih trudnoća i pobačaja. USAD-u neuspješna kontracepcija rezultira s 48% neželjenih trudnoća i 54% induciranom pobačaju, pokazalo se da svaka treća trudnica (32%) završi induciranim pobačajem, a preko pola ovih pobačaja (53%) su rezultat zakazivanja kontracepcije. Lars Ostby, norveški demograf, drži da što više rastu mogućnosti kontracepcije, paralelno još više raste i želja za smanjenjem plodnosti. Psihološki ova se pojava može tumačiti i takozvanom „kompenzacijom rizika“ po kojoj, kada se usvoje mjere sigurnosti za smanjenje rizika, usporedno se poveća i rizično ponašanje. Švedski su znanstvenici tako utvrdili da je korištenje kontracepcijske pilule kod žena između 20 i 25 godina dovelo do 36% povećanja broja partnera. U Španjolskoj, u razdoblju od 1997. do 2005. porastom korištenja kontracepcije od 2,8 puta, trudnoće su porasle za 84%, a pobačaj 2,3 puta. Dodatnu potvrdu valjanosti teorije kompenzacije rizika nalazimo u interakciji zakonodavstva s kontracepcijom. Nakon legalizacije pobačaja u Danskoj 1973. godine  broj pobačaja se uskoro udvostručio, skočivši sa 16.500 na 28.000 1975.g. što se pripisuje padu korištenja kontraceptivnih pilula s 3,9 milijuna na 2,6 milijuna, padu koji nije bio nadomješten rastom drugih kontraceptivnih sredstava. Nasuprot toga uvođenjem zakonskih ograničenja pobačaja u SAD-u došlo je do porasta upotrebe kontracepcije.

Uvođenje kontracepcije je također, suprotno očekivanom, imalo i negativan učinak na instituciju braka. Posebno je uočljiv porast broja razvoda uvođenjem kontraceptivne pilule početkom šezdesetih godina. U Engleskoj je tako u razdoblju od 1960. do 1980. Broj razvoda porastao za 600%, a u SAD-u za 266%. Druga istraživanja pokazuju da se u SAD-u 15% žena koje koriste kontracepciju razvode naprema 3% koje koriste prirodno reguliranje poroda. Objašnjenje je jednostavno: „Kontracepcija je pogodovala svođenju supružničkog čina s osobnog čina na biološki čin, izblijedila je razliku između bračnog čina i izvanbračnog čina i na koncu je dopustila poravnavanje svakog čina na jednu, istu genitalnu razinu“. Kontracepcija nije bila jedini čindbenik kod porasta razvoda, ali je njen utjecaj bio ključan, čak i veći od zakona koji su pogodovali razvodu.

Iz knjige Rat protiv čovjeka, s dopuštenjem autora

str. 291-294