Ateisti i među svećenicima. “Judina Crkva”. (Vlč. Dariusz Oko; o homo-herezi, 2.dio)
Nedavno smo čuli za jednog koji je vjeru izgubio još u sjemeništu, te je htio izići iz njega, no UDBA ga uvjerila da to ne čini. Taj čovjek je cijeli svoj svećenički život živo kao ATEIST, radio je u Vatikanu, postao je tamo i jedan od direktora, usko je surađivao sa UDB-om… Cijelo vrijeme je živo kao nevjernik, a u svećeničkom životu i dijelio sakramente. Taj slučaj pokazuje da i svećenik može surađivati sa Vragom, a da izvana ostavlja dojam crkvenog dostojanstvenika.
…
(nastavak na 1. dio o HOMO-HEREZI)
Ovo nije nova pojava. Bilo je i onih koji su tvrdili da je i marksizam spojiv sa kršćanstvom, mislimo na svećenike-patriote koji su surađivali sa totalitarnim sustavima a koji i danas ubiru velike mirovine zbog rada za njihove službe. Dakle, bilo je je katolika, čak i među svećenicima, koji su tvrdili da je moguće pomiriti kršćanstvo s Hitlerom, Staljinom… I stoga ne treba biti iznenađen što i danas ima onih koji tvrde da je kršćanstvo moguće pomiriti i sa gender – ideologijom.
To nije rezultat samo neznanja ili gluposti. To je i zbog zle volje. Jer kad griješim, imam pred sobom dva puta. Prvi se sastoji u prepoznavanju da sam učinio zlo, a zapovijed je dobra, dosljednjo se traži obraćenje. Drugi put se sastoji u mišljenju da sam učinio dobro, a zapovijed je zla, i ond se grijeh racionalizira i produbljuje. I tako – ako ne živimo kako vjerujemo, onda vjerujemo onako kako živimo.
Istina je da dio klera duboko bolestan, da negira svoju misiju i možemo reći da se tu radi o “Judinoj Crkvi“. Nije rijetkost vidjeti u medijima da i svećenik s kolarom govori jezikom ideologije, a to nije jezik istine Crkve. Svećenik koji govori jezikom ljevičarskih ideologija sije strašnu pustoš u glavama ljudi i uništava najdragocijeniju stvar: vjeru. Čuje se da i svećenik kaže kako eutanazija ili abortus nije ništa strašno. Takvi guraju ljude u grijeh i otpad od vjere – apostaziju.
Nedavno smo čuli za jednog koji je vjeru izgubio još u sjemeništu, te je htio izići iz njega, no UDBA ga uvjerila da to ne čini. Taj čovjek je cijeli svoj svećenički život živo kao ATEIST, radio je u Vatikanu, postao je tamo i jedan od direktora, usko je surađivao sa UDB-om, nastavio izvješćivati za pape. Cijelo vrijeme je živo kao nevjernik a u svećeničkom životu i dijelio sakramente. Taj slučaj pokazuje da i svećenik može surađivati sa Vragom, a da izvana ostavlja dojam crkvenog dostojanstvenika.
Takav svećenik obično i drugima savjetuje onakav život kakava i on ima. To je kršćanstvo u verziji “mlakosti”: maksimum koristi a minimum zapovijedi i dobrih djela.
To se često svodi na pravilo: To si bolji kršćanin što se više vodiš ne naučavanjem Crkve nego antikršćanskih medija koji Crkvu zaista mrze.
Ako se neki svećenik hvali od strane smrtnih neprijatelja Crkve, jer govori stvari koje su suprotne katoličkom nauku, to je jasan znak da možda već pripada “Judinoj Crkvi.” Morate se znati učinkovito braniti da biste se čuvali njegovih riječi i njega samoga.
Izvor: Polonia Christiana
