Kako prepoznati Judu? (o. Lankeit; iz propovijedi)

KAKO SE DOGAĐALA JUDINA IZDAJA

Isusove su riječi: „Nisam li ja izbarao vas dvanaestoricu, a ipak je jedan od vas đavao“ Odnosilo se to na Judu, sina Šimuna Iškariotskog, onog koji će ga izdati. Jedan od dvanaestorice. Čini se da je to bilo u drugoj godini Isusova javnog djelovanja…  Juda je već dao svoju dušu sotoni unatoč tome što je s Isusom proveo dvije ili barem jednu godinu. Isus ne kaže „bit će“ nego „je“ sotona. Prije nego je Juda (izdajnički) djelovao to je već uzelo korijenje u njegovoj duši, u srcu pa je onda i izdao za šaku srebrnjaka. Kad gledamo Judino apostolsko djelovanje pitamo se gdje je on to započeo sa izdajom Isusa na male načine. Znamo da je znao ukrasti iz vreće s novcem. Evanđelje nam to kaže. Možda je započeo tu. Sa pohlepom. Možda je počeo sa malim razgovorima s političkim moćnicima koji su ga uvjerili da je Isus previše religiozan a ne dovoljno aktivan. Kako god i gdje god da je počelo ti mali skriveni čini otpada i neposluha odveli  su ga u najgoru, najnepravedniju izdaju u cijeloj ljudskoj povijesti.

KAKO ISUSA IZDAJU MODERNI JUDE, oci Iškarioti

To je istina i za moderne Jude, one u svećeništvu i biskupstvu danas gdje se događaju zlostavljanja stada i gdje se događaju dopuštanja tih djelovanja prikrivajući ta zla.

Trebalo bi se nadati da je ovaj kler barem u početku slijedio Isusa, da su čuli poziv da ga slijede, ali su usput čuli i zov sotone i popuštali su, malo po malo. Mala izdaja ovdje, mala ondje.

Možda je „otac Iškariot“ mislio da bi misu mogao poboljšati tako da se malo poigrava sa riječima. Samo malo. Možda će tako biti popularniji, da upotrijebi riječi sa patrijarhalnim prizvukom… nekad možda samo dodajući jedno slovo … (i promijeni smisao…)

Možda to s misom nije sve.

Možda je „otac Iškariot“ pastoralno pratio obitelj koja ima troje, četvero male djece pa su osjećali da bi ih novo dijete slomilo. Stoga im je savjetovao da u njihovu slučaju kontraceptivno sredstvo može biti dozvoljeno… jer „crkvena pravila su preteška i treba ih mijenjati“.

Možda je „otac Iškariot“ pripremao mladi par za vjenčanje, a koji su živjeli zajedno prije vjenčanja. I rekao im: „pa, to je stvarnost!“ i „ Dok vi volite jedno drugo – to je u redu.“

Ako je on bio spreman izdati Isusa u takvim stvarima možemo li zbilja reći da smo iznenađeni kad otac Iškariot umiješan  neki skandal seksualnog zlostavljanja dječaka, djevojčica ili, ne daj Bože, momaka i cura.

Zar ne možemo prijetiti da one ne pozivati svoje župljane na svetost, to nije njegov standard, jer je to „preteško za njega“ i kako on može biti „farizej“ stavljajući teški teret na leđa svojih župljana ako nije spreman sam to nositi?

Ovdje opet Isusove riječi režu duboko u srž stvari: „Onaj koji je vjeran u malom, vjeran je i u velikom! Onaj koji nije vjeran u malom nije ni u velikom!“.

… Nema sumnje da su počeli svoju izdaju prije nego što su postali zlostavljači. I što ih prije prozovemo zbog malih neposluha veća je šansa da kasnije spriječimo „holokaust nevinih“. Ali ako mi podržavamo njihove male nevjernosti, pogotovo ako njihove male nevjernosti opravdavaju naše male nevjernosti, i ohrabrujemo ih da nastave onda i mi sudjelujemo u njihovom zlu prema nedužnima.

Postoji stara izreka u Katoličkoj Crkvi:
„Ako je župnik svetac, njegovi župljani će biti sveti.

Ako nije još svetac, ali nastoji, njegovi župljani će biti dobri.

Ako je župnik dobar, njegovi župljani će biti mlaki.

Ako je župnik mlak, njegovi župljani će biti loši.

Ako je i sam župnik loš, njegovi župljani će ići u pakao.“

 

Draga braćo i sestre, tu je puno više od toga gdje vaš župnik stoji, između progresivnog i tradicionalnog, između liberalnog i konzervativnog, … Te stvari su jako male u odnosu na pravi rat koji se vodi u Crkvi.

Svećenik koji te voli, svećenik koji je pravi otac, ŽELI TE VODITI U RAJ. DOBAR SVEĆENIK TI NEĆE GOVORITI NEŠTO ŠTO JE OPASNO ZA TVOJU DUŠU.

S DRUGE STRANE, MORALNO POKVAREN SVEĆENIK, ILI ZBOG NJEGOVA SAMOLJUBLJA, ILI OSOBNIH NESIGURNOSTI, ILI JER SE OSJEĆA KRIV ZBOG VLASTITE NEVJERNOSTI, ZBOG VLASTITOG TAJNOG ŽIVOTA, ZBOG VLASTITE IZDAJE ISUSA IZA ZATVORENIH VRATA, ON  JEDNOSTAVNO NE OSJEĆA DA JE U REDU DA TI GOVORI DA TI SLIJEDIŠ ISUSA KOJEG JE ON DAVNO VEĆ ODBACIO I IZDAO. TAKAV SVEĆENIK NEMA PROBLEMA S TOM DA ŽRTVUJE DUŠE SVOGA STADA JER ON VIŠE NE BRINE NI ZA SVOJU DUŠU. I ON JE OSIGURAO ZA SOTONU DVOSTRUKU POBJEDU.

Najčišći oblik klerikalizma je SVJESNO KRŠENJE OBEĆANJA KOJE JE NETKO NAPRAVIO U VRIJEME SVOG REĐENJA: DA BUDE „DRUGI KRIST“, („ALTER CHRISTUS“), A NE „ALTER-NATIVA KRISTU“. TVOJ ŽUPNIK, BISKUP, ILI NADBISKUP ILI KARDINAL KOJI GOVORI ILI RADI TAKVE STVARI ON STAVLJA TVOJU DUŠU U OPASNOST. NIJE VAŽNO KAKO SE NJEŽAN, PRISTUPAČAN, PASTORALAN… MOŽE PRETVARATI… SAMO „JUDA-SVEĆENICI“ SLOBODNO IZABIRU HODATI PUTEM PREMA PAKLU  I ŽELE I DRUGE DUŠE POVESTI SA SOBOM. NITKO NE TREBA BITI IZNENAĐEN DA SU ČESTO BAŠ OVAKVI SVEĆENICI „NAJKARIZATIČNIJI“, „NAJPOPULARNIJI“, „NAJAFIRMIRANIJI“ SVEĆENICI, ČIJE ŽUPNE BLAGAJNE SU PUNE PARA, …

KOLIKO JE SAMO ŽRTAVA ZLOSTAVLJANJA OPISALO SVOJE ZLOSTAVLJAČE BAŠ KAO OVU VRSTU „ŠARMANTNIH“…

Što bi sveti Pavao rekao o ovakvim izdajicama?

Ovakvi su ljudi „LAŽNI APOSTOLI“, „RADNICI KOJI VARAJU“, pretvaraju se kao apostoli Kristovi … i ništa čudno. Čak se i sotona se pretvara kao „anđeo svijetla“. Tako nije čudno ako se i njegovi sluge pretvaraju kao „sluge pravednosti“, njihov kraj će odgovarati njihovim djelima.

Ako mi zaista želimo riješiti problem seksualnog zlostavljanja u Crkvi , ako mi zaista želimo osloboditi Crkvu od ove sotonske igre, ako smo mi doista ozbiljni u vezi toga da zaštitimo nedužne i ranjive od još rana od strane zlog klera …

Mi ćemo zahtjevati da taj kler prestane sa svim duhovnim zlostavljanjima svoga stada, prije nego to postane spolno zlostavljanje. I ako ne prestanu dobrovoljno onda moramo uteći ustanovama za pravdu, pravu pravdu, da se to zaustavi.

Da se učini prava stvar mi moramo imenovati problem i prepoznati hitnost prije nego li se napravi veća šteta. Daleko je bolje da nas „kultura oko nas“ zove „homofobima“ nego da nam Isus kaže: „Ne poznajem vas. Odlazite od mene…“ kad stanemo pred Njega, na Sudu.

Zlostavljači i njihovi podupiratelji očito ne vjeruju u Isusa i Njegov Sud i nisu ništa drugo nego „ATEISTI U ODJEĆI SVEĆENIKA“.

Današnje evanđelje, nakon što je odbijeno od mnogih Njegovih učenika, Isus govori dvanaestorici: „Zar i vi isto kanite otići?“ Prošlu sedmicu po prvi put sam se pitao – Što bi se dogodilo ako bi Juda molio Isusa da mu oprosti ili (…) što bi se dogodilo kad bi zlostavljači učinili isto to?

Najgora i najlošija forma klerikalizma je svećenik, đakon, biskup, nadbiskup ili kardinal koji ostaje u Crkvi i dragovoljno zloupotrebljava autoritet koji mu je dan od Krista, kad on sam ne vjeruje niti  se podlaže onom što Crkva poučava.  Njegov otpad od Isusa je samoubilački savez sa Sotonom i donosi smrt onima koji slijede njegove prljave stope. Takav monstrum može reći da on „VJERUJE“  što Crkva naučava, ali narod Božji nije glup. Ako takav klerik propovijeda otpad, i stavlja otrov u svoje knjige i govore, ide na periferije ne da dovede natrag izgubljene ovce već da ih ohrabri u njihovu grijehu ili još gore ako zbog tajnog seksualnog života uništava ne samo tijela nedužnih nego i duše… neka Bog pomogne njegovoj duši – kad se preseli iz ovog u vječni život.

Pogledajmo i recimo. Jasno Ono što je u korjenu zlostaljvačkog skandala je doborovoljni duh otapada od UČENJA KRISTOVA SAČUVANOG OD STRANE CRKVE … Taj neposluh koji ja – dovodi do  velikih uništavanja tijela i duša… Dok god nismo spremni nazvati ovaj „tumor“ onim što zapravo jest i prihvatiti teške posljedice, i vađenja van, stanje će biti jako loše.

No ponovo (Isusove riječi): „Vrata pakla neće nadvladati Crkvu“  – Isus nam je to obećao. Ali nikad nije obećao da neće biti dobrih duša na mukama. Zato je vjernost Isusu pitanje svakog ponaosob…

Činimo dobro ako uzmemo vrlo ozbiljno čitanje iz knjige o Jošui, današnje prvo čitanje:
„Sada dakle, boj se Gospodina, i služi mu potpuno i iskreno. Odbaci bogove kojima su se tvoji preci klanjali. … Izaberi danas komu ćeš služiti. Što se mene i mog doma tiče – mi ćemo služiti Gospodinu.“

 

O. Lankeit, 2. dio propovijedi,  28.8.2018. Izvor: www.ncregister.com