Prije muke (evanđelje po Ivanu, u poeziji)
Prije muke
Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan
I mnogi uziđoše u Jeruzalem za taj dan.
Isusa su tražili dok u hramu stajahu
I o njegovu dolasku za blagdan se pitahu.
Glavari svećenički i farizeji naredbu daju
Za one koji o Isusu nešto saznaju
Ako tko sazna gdje je, naredbe su date,
neka dojavi njima – da ga uhvate.
Pomazanje u Betaniji
Šest dana prije Pashe Isus je u Betaniji bio,
tamo gdje je Lazara nekoć od mrtvih oživio.
Tu i sada Lazar za večerom Isusa prima
dok je Marta večeru posluživala njima.
Tad dođe Marija s dragocjenom pomasti
i Isusu noge pomaže. Tako ga počasti.
Kosom svojom ih je potom otirala
a sva je kuća tom pomašću mirisati stala.
Nato reče Juda Iškariotski, od učenika jedan,
Onaj što je Isusa imao izdati, (bjedan!):
Zašto se ta pomast nije prodala
I zašto se siromašnima nije dala?
A nije njemu do siromaha, ni malo,
Njemu je tek do novca bilo stalo.
Zadužen za čuvanje onog što se skupljalo,
potajno bi krao od onog što se dalo.
Isus reče da je pusti i ukori Judu zloga:
Neka to izvrši za dan ukopa moga!
Jer siromahe uvijek uza se imate,
A mene uvijek nemate!
Silno mnoštvo židova okupi se tamo
I to ne zbog Isusa samo
Svatko je i Lazara vidjet htio,
čovjeka kog Isus je od mrtvih oživio.
A glavari svećenički zloću nisu mogli skriti
I Lazara su oni htjeli također ubiti
Jer zbog Lazara su židovi uz Isusa pristajali
od židovstva odustali, uz vjeru apostola stali.
…
Društvo uskrslog Lazara ti si Isuse htio,
čovjeka koji je tri dana u vlasti smrti bio.
Za večerom sjedite i pričate ko prije,
A opet, više ništa isto nije.
On biva čovjek kom smrt nije strana
I sad drugčije gleda svjetlo svakog dana.
Drugčije gleda i Tebe, Spasitelja svoga,
Naizgled čovjeka obična, a moćna Boga.
Što tebi, Isuse, Lazar može reći
o onoj tami u koju se i Ti spremaš leći?
Što Lazar zna o pucanju okova Tame
I o svoj dubini uskrsne drame?
I dok pričate tu skupa bliži se Tvoj čas,
da Te sile Tame svladaju, radi nas.
Oni ne znaju da smrt se skoro sprema
i da će mnogi plakati: Isusa nam nema…
A kad je Marija izlijevala ulje na tvoje noge,
kad je prolijevala zbog grijeha suze mnoge
Spomenuo si ukop i dao da rastanak naslute
A oni još ne shvaćaju ni Tvoje riječi ni Tvoje pute.
Ko Marija tražiš da i svatko od nas bude,
jer ti smilovanja imaš za sve grešne ljude.
Ti blago gledaš one geste koje ljubav znače
a pogotovu kad duša u kajanju plače.
Ako sada i ne plačem ti se starih suza sjeti
Udostoj se na oltar ih kao dar uzeti.
A dok u oku suza nema, kao nekad, kao kiše,
primi ovo jadno srce što Te želi voljet više…