Ivanovo svjedočanstvo (Iv 1)
A evo svjedočanstva iz Ivanovih dana
kad se kupio svijet oko Krstitelja Ivana. (19)
Kad su židovi u gradu Jeruzalemu
svećenike i levite poslali k njemu
da im odgovor o sebi da
on ne zanijeka nego prizna.
Na pitanje: “Tko si ti?” (20)
Ja nisam Krist” – Ivan neće kriti.
Jesi li Ilija? – opet ga upitaju, (21)
a kad kaza: “Nisam” – pitanja ne prestaju.
“Jesi li Prorok?” – novo je pitanje
“Ne!” – Ivan opet daje im na znanje.
Pa tko si ti – da odgovor damo (22)
onima što su nas poslali ovamo.
Bez odgovora se vraćali ne bi
pa još upitaju:
“Što ti kažeš sam o sebi?”
“Ja sam glas
koji u pustinji viče: (23)
“Poravnite Put Gospodnji!”
– ko što Izaija prorok proriče.
A neki izaslanici što farizeji su bili (24)
Riječ su njegovu sa upitom prihvatili: (25)
“Zašto onda krstiš?” – upitaše ga
Kad nisi ni Krist, ni Ilija,
ni Prorok Svevišnjega?”
Ivan će im “Ja vas krstim vodom, (26)
ljudi moji,
a koga vi ne poznate među vama stoji.
Onom koji za mnom dolazi krstiti (27)
ja nisam dostojan
ni remenja na obući odriješiti.”
U Betaniji ovaj događaj se zbio (28)
s onu stranu Jordana
gdje je Ivan krstio.
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu (29)
pa reče tom puku svemu:
(i do danas na misi slušamo ta slova sveta)
“Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta!” (29)
“To je Onaj o kom sam vam govorio: (30)
Za mnom dolazi onaj što je prije mene bio!
Ja ga nisam poznavao (31)
al Onaj koji me krstiti posla (33)
riječi mi je davao:
“Na koga vidiš da Duh silazi i na njem ostaje (33)
To je Onaj koji Duhom Svetim krsti.”
(Tako nam Ivan o Isusu riječ daje)
“I ja sam vido taj čin – (32)
promatrao sam Duha (34)
gdje s neba silazi kao golub
i ostaje na njemu. I svjedočim:
On je Božji Sin.”
(Prema Iv 1,19-34)
Čovjek koji je odrastao u pustari
pojavio se pred svijetom
da im velike najavi stvari.
Tamo je rastao od djetinjstva svoga
u molitvi, daleko od ljudi
stalno s mišlju na Boga.
Zna da je došao njegov čas
da iziđe međ ljude
i pozove ih na obraćenje i spas.
Obučen u devinu dlaku dolazi k njima
i priprema ih na dolazak Isusov
koji se tek dogoditi ima.
Oko njega se okupljahu razni ljudi,
jedni istinu tražeć i krštenje obraćenja,
a kod nekih samo radoznalost budi.
Dugo je nardo Spasitelja čekao.
I o Ivanu se pitaju: Nije li On…?
al on nije Krist, jasno im je rekao.
Ivanova uloga, prorečena davno
jest da glas bude
i Isusovo ime navjesti slavno.
Isus je taj koji za njim stiže
da ispuni obećanja jednom dana
i pokaže nam kako Bogu doći bliže.
Isus je taj u kog Ivan želi da gledamo,
u Sina Božjeg, u Spasitelja svog,
i njemu grijehe svoje predamo.
Isus je taj na kog Ivan nam pači
da ga nikad ne izgubimo iz vida,
da nam on više od života znači.
…
I ti Isuse želiš od grijeha nas oteti
da budemo što bliže Bogu
da budemo što više sveti.
I ti želiš da ti ostanemo blizu,
jer znaš da dani bez tebe
nespokojem duše grizu.
Jaganjče Božji,
koji oduzimaš grijehe svijeta,
uzmi od nas grijehe naše,
uzmi sve ono
što nam na putu do Tebe smeta.
Od Tebe dolazi sve što čovjek dobra ima
O dtebe se i prvi otkucaji srca
od Tebe svaki novi dah koji prima.
Ipak čovjek tako malo za dušu mari,
a grčevito se drži za tijelo, zazdravlje,
i za ove prolazne, zemaljske stvari.
Život vječan, život sretan,
ti nam želiš dati
Samo treba zla se klonit
i uz Tvoje riječi stati.
Čuvaj nas od grijeha
koji na čas dušu slade
Nek nam zagovor i Majke Tvoje
čistu dušu dade.
Čini se malo duša koje se grijeha plaše
a ti si došao k nama,
Jaganjče Božji,
umrijeti za grijehe naše.
Hvala Tebi dobri Bože,
što nas otimaš od Zloga,
Nek te svatko od nas prizna
za Spasitelja svog i Boga.
