Isus pred Pilatom (osuđen na smrt)

Upravitelju potom Isusa odvedu
al da uđu unutra ne bi bilo u redu.
Zakon o proslavi Pashe to brani
stoga Pilat dođe k njima vani.
I Pilat pita tu svjetinu što čeka:
»Kakvu tužbu iznosite
protiv ovoga čovjeka?«

Odgovore mu oni
što su pred njim stali:
“Kad on ne bi bio zločinac,
ne bismo ga tebi predali.”

Reče im nato Pilat:
“Uzmite ga vi (pa suci budite),
po zakonu svom mu sudite!”

Odgovoriše mu Židovi:
Nama to dopušteno nije,
od nas ga nitko pogubiti ne smije.
(zbog rimske vlasti to neće smjeti)
A tako ispuni se i riječ Isusova –
o tom kakvom će smrću umrijeti.

A Pilat (koji ne sudi za hulu na Boga
jer on ima nekog rimskog, svoga
bogohuljenje nije ono o čem pita) –
On ga pita: »Je si li ti kralj židovski?«
(Ta mu je istina bitna i nju želi pročitat
u Onom kog narod krivcem procijeni)
a Isus mu odgovori:
»Govoriš li ti to sam od sebe
ili ti to drugi rekoše o meni?«

»Zar sam ja Židov? Pilat odvrati,
oni su te odlučili meni predati:
tvoj narod i svećenički glavari.
Što si učinio?«
(I Pilat je oprezan u ovoj stvari.)

Odgovori Isus, (istinu ne krije):
»Kraljevstvo moje odavde nije,
ono nije od svijeta ovoga
(jer ono je od Neba, od Boga)
Kad bi moje kraljevstvo bilo odavde,
moje bi se sluge borile (u ime Pravde)
da ne budem Židovima predan.
(Ispovjeda Isus pred njim,
lancima vezan, ko zločinac jedan.
I tako kaza, dok mu je sloboda oduzeta):
Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!

»Ti si dakle kralj?«
– Pilat će mu na to.
Isus odgovori:
»Ti kažeš: ja sam kralj.
Ja sam se i rodio zato.
I došao sam na svijet stoga
da svjedočim za istinu –
(za Boga).
Tko je god od istine,
sluša moj glas.«
završnu riječ kaza taj čas.

A Pilat (puno za istinu ne mari
nit je li Isus kriv il nevin u stvari
zato ni on nije čist od zločina…
i kao da je svejedno…) na kraju kaže:
Što je to istina?

Isus osuđen na smrt

Rekavši to, iziđe pred židove
(one koji su u duši već ubojice),
I reče: Ja ne nalazim na njemu
nikakve krivice.
A da vam pustim nekog
to je o Pashi običaj kod vas
(njihov je glas za nekog imao biti spas).
Hoćete li dakle, Pilat tad izusti,
– da vam kralja židovskoga pustim?

Povikaše nato opet
(ti sinovi zloga):
“Barabu pusti, a ne toga!”
I tako njihova glasna vika,
izglasa Barabu – razbojnika.

…

Židovi ne žele prijeći Pilatov prag,
Zakon je njima bio naizgled drag.
Za slavljenje Pashe „čisti“ biti žele
pa kuću poganina oni ne dijele.

I ne zabrinjava njih njihovo stanje,
blagovat će na Pashu žrtveno janje,
a to što će ovog Jaganjca na smrt dati
to oni sebi za zlo neće računati.

I još dođu s namjerom da iznesu laži
da on narod buni i za se krunu traži
A znamo kad je narod zakraljiti ga htio
da je od njih umakao, u samoću se krio.

O sebi on potvrđuje da kralj – jest
Ali ne – kakav dosad mogao se srest
Njegovo kraljevstvo je ono od Neba
a zato njemu kruna od ljudi ne treba.

Pilat ko političar korektan želi biti
i ne želi presudom narod uvrijediti.
On sam vidi da na Isusu nije krivica,
a ipak ga osuđuje kao da je ubojica.

Što je istina? Čini se da tu nije važno
pogotovo kad masa galami snažno,
A istina je jedna. Nema mnogo istina.
Pa tako i u vezi Isusa, Božjeg Sina.

O Isuse, ti si sve prije suđenja znao
I nevin pred njima kao krivac stao.
Naš grijeh je onaj koji Tebe sudi,
Grijeh Židova, Rimljana, i sviju ljudi.

Molimo te za sve naše političare
da više za Istinu i Božji zakon mare
A i za narod da ne bude slijepa masa
već da Istinu traži i pošteno glasa.

Pogledaj na nas kad i nas sude,
nek Kraljevstvo Božje cilj naš bude,
Iznad svake naše želje i potrebe
iznad svega, mi želimo voljeti Tebe.