15 puta DA životu: Svjedočanstvo Lucije Stipanović, majke 15 djece

Jutros smo u Sinju na Hodu za život imali priliku čuti kratko svjedočanstvo majke 15 djece, žene koja je petnaest puta rekla „DA“ životu, ali je iskusila i bol gubitka svoje malene Rebeke, četrnaestog djeteta, koja je preminula sa samo tri mjeseca. Nakon što je Rebeka otišla u nebo, na ovaj svijet je stigao mali Ivan, pa u ljubavi Lucije i Marka sada odrasta njihovih četrnaestero djece.

Moram priznati da je veliki dar meni kao vjeroučiteljici imati pred sobom djecu koja već nose dobre temelje odgoja u vjeri i drago mi je da mogu bar malo sudjelovati u njihovu vjerskom odgoju.

Ovogodišnji (3.) Hod za život u Sinju okupio je manji broj sudionika nego prethodne dvije godine, no oni koji su došli imali su priliku čuti samo jedno, ali vrijedno svjedočanstvo Lucije Stipanović, čija je životna priča snažno progovorila o prihvaćanju i vrijednosti svakog života. 

Iz Lucijina svjedočanstva:

video na: youtube – short video
…Možda su i do vas došle neke vijesti teških strana majčinstva, roditeljstva, koje su u mnogima sigurno unijele strah, nemir i nesigurnost u srce. I onda kako se mirne duše odlučiti za roditeljstvo, za život, za novo dijete, kad vidimo toliku krhkost naše ljudske a pogotovo ženske prirode. Neću vam sad reći da su to preuveličane priče, koje nemaju veze sa stvarnošću, da je imati djecu lako i jednostavno, veselo uvijek.. jer i ja sam bila mlada majka sa jedno dvoje djece, iscrpljena i obeshrabrena. I u noći, u ustajanjima za djecu sam ponekad razmišljala i o svojim kolegicama koje sad sigurno žive život punim plućima, uživaju, dok ja potraćujem svoje talente u spremanju, kuhanju, pelenama i neredu.

Ali ipak sam u srcu sam nekako znala da je to pravi put za mene i da sudjelujem u stvaranju nečeg velikog. Podižem nove živote, budućnost. Koliko je ljepote i radosti u prvom osmijehu bebe, činjenici, da gdje god bilo – dijete uvijek pogledom traži mamu, osjećaj da si nekome sve na svijetu, sigurno mjesto kojemu se uvijek može vratiti i naći toplinu i podršku.
Jako mi se svidjelo kad je jedna naša vrhunska sportašica na pitanje novinara o odricanju i žrtvi u sportu odgovorila je jednostavno: To nije bila žrtva to je bilo ulaganje. Stvar je perspektive. To je upravo to. Mi potičemo vas da ulažete u život, u budućnost, a ne u smrt. Jer nema većeg, boljeg i sigurnijeg ulaganja nego u novi život.

I papa Ivan Pavao II. u Solinu je mladima rekao da se bez žrtve ne može izgraditi ništa veliko. I ja sam prošla trudničku depresiju, postporođajne turbulencije hormona, neočekivanu trudnoću, krize, obeshrabrenja, beznađa, ogovaranja, ružne primjedbe o obiteljima s više djece, rođenje djeteta s posebnim potrebama, smrt djeteta sa 3 mjeseca, ali došla sam ovamo da vam kažem da je to vrijedilo, da se isplatilo. Koliko mudrosti ima u priči Šuma Striborova kad majka radije bira svoju bijedu i nevolju a da ima sina, a odbija se vratiti u mladost i lijep i sretan život bez sina. Osobno to mogu posvjedočiti nakon smrti naše Rebeke. Radije biram bol, ali i činjenicu da je postojala. 

Jer ako je nešto teško to ne znači nužno da je to loše. Roditeljstvo, majčinstvo je avantura koja nas mijenja. Mijenja naše prioritete, izvlači iz nas ono najgore, ali i ono najbolje. Stječemo iskustvo. Postajemo ljudi koji se uče suočavati s izazovima svakakvim vrsta. Stječemo životnu mudrost, ne samo zbog nas samih nego i ljudi oko nas koji nas trebaju. Društvo treba ljude koji znaju birati bitke kada je potrebno zauzeti se za istinu, kada biti milosrdan, i kada se treba boriti za pravu stvar. Zato opet želim citirati papu koji je rekao na istom govoru: Ne vjerujte onima koji vam nude lagana rješenja. Ma ne obećavaju nam ništa, a kamoli rješenja. Pravo rješenje je uvijek na strani života.

I na kraju bih voljela podijeliti s vama i jedno razmišljanje koje mi je na srcu još od početka ovih hodova za život. Kad su nas kritizirali da smo protiv prava žena, pa mi smo baš za prava žena, pogotovo, onih najmanjih među nama koje će za osamnaest godina ovdje u kafiću ispijati kave, zaljubljivati se, dijeliti s prijama školske probleme, i u ovoj crkvi moliti Gospu da im pokaže koji je put za njihov život. Pa omogućimo im to pravo. Hvala! – riječi su Lucije Stipanović

M.G.

Više slika na: