Žrtva na Karmelu (Ilija pokazuje tko je pravi Bog)
Zahvaljujući ovom događaju na brdu Karmel Iliju zovu i gromovnik. Kad su ljudi birali Iliju za zaštitnika (Bosna i Herceovina, karmelićani) prepoznali su u njemu bliskost i veličinu…
Ahab je učinio ono što je traženo. Pozvao je sve sinove Izraela. Ilija je tražio sav Izrael, pa je tu sigurno bilo veliko mnoštvo: glavari, predstavnici cijelog naroda, oni koji su okruživali kralja, koji su bili znatiželjni…
Pred okupljenima su Baalovi svećenici (450 njih) i prizivaju Baala. Vidimo kako e neravnopravna borba. Kralj, narod, vojska, lažni proroci – a opet se ne usude ići direktno protiv njega. Poštuju ga, ali ga se boje.
Osjetili su glad. Boje se da ne bude gore. Ne boje se oni njega. Boje se njegova Boga da im se ne bi dogodila veće zlo. Svi slušaju jednog čovjeka jer se boje za se. Od kralja pa do najmoćnijeg. Još ih nešto vezuje za pravu vjeru. To je situacija sinkretizma – narod nije otpisao svoju pravu vjeru nego misli da se može kombinirati. To je New age. Kao da se radi o koktelu pa čovjek misli da može mješati stvari kako se njemu sviđa. Čovjek može svašta prihvatiti kao da je normalno. Tako i preljub npr. Može imati ženu, a okolo ljubavnice i naviknuti se na to. A to je zavaravanje od strane sotone. Netko sebe uvjeri da je bolest – zdravlje. Postoji npr. i mjesto gdje ljudi odlaze da bi mjenjali bračne drugove za jedan dan ili noć. U Rovinju ima 10 takvih klubova. To je ljudima postalo normalno. Tako i situacija preljuba uvijek može biti gora. Uvijek se može upadati sve dublje u grijeh. Događa se blud duše. Kombiniranje svega. I kako je nekom, kao Iliji, kad zna da su svi zakazali i da je ostao – sam.
„Dokle ćete hramati na obje strane“. Bog želi biti jedan jedini Bog. Inače je idol. Otpadanje od prave vjere je višeboštvo. „Hramati na obje strane“ – nisi potpuno ni tamo ni ovamo – „izbljuvat ću te iz usta“… To je mlakost. U crkvama, u narodu, svugdje se vidi to stanje koje treba promjenu.
Koliko je dugo Ilija to gledao? Isus je gledao zlouporabe u hramu „kao kuća razbojnička“, kao mjenjačnica, banka,… sve do onda kad je došao njegov čas da počne otkrivati svoje božanstvo. Najprije je trebao raskinuti s tim – uvesti reda. Narod šuti. Narod se naučio bojati, ali nije donio odluku da se promjeni, ne žele zauzeti stav: „ili… ili“. Ilija: „ja sam jedini ostao“… A onih 100? Završili su kao otpadnici. Nisu uspjeli udovoljiti poplavi. Bili su spašeni, ali se nisu mogli nositi s tim da budu u manjini. Trebalo je „spremiti 2 junca… i moliti za oganj“ Iija daje točne upute. „Tko spusti oganj s neba to je pravi Bog! Sav se narod slaže. Da se dokaže istina. Zar nije bila dovoljna suša?
Mogli su osjetiti da ne pomaže Baal. Osjetili su ali se nisu odlučili. Ilija daje dodatni dokaz – u obliku ognja. To je pravi Bog. Preko toga će se opredjeliti. Traži od Baalovih svećenika da oni započnu… i oni mole do podne. No ništa se ne događa. Narod se ne buni. Nisu nestrpljivi. Baalovi proroci, mole, skaču, ali ništa se ne događa. Nema odgovora. Ilija im govori: „Vičite jače, možda vaš bog spava!“ Kakav je to bog koji ima potrebu za odmorom? To je lažni bog. Demon kojem je bog zabranio da se oglasi. Još glasnije zazivaju, padaju u bunilo, ali nije bilo ni glasa ni odgovora. Kako vidimo oni misle da se učinak može postići svojim radnjama. To je magijska logika. Kod Boga toga nema. On je onaj koji ima inicijativu. On čini ili ne čini. Poganska molitva je magija: Ja ću učiniti to i to i to će izazvati učinike. Kršćanin ne čini tako. Prepušten je Bogu. A što će mu Bog dati: utjehu ili duhovnu suhoću, prosvjetljenje ili tminu, zavisi što procjeni da je dobro. Pošto vjerujemo da nas Bog ljubi onda znamo da on bolje od nas zna što je za nas dobro i prepuštamo mu se. Baalovi proroci su postavili žrtvenik… i Ilija je napravio žrtvenik. Jahve je bio štovan kao pravi Bog, a onda je to bilo porušeno. To se dogodilo zbog preljuba i odmetništva.
Ilija uze 12 kamenova. Sve čini sam. Ilija se nije okaljao preljubom – otpadom od vjere. Oni ga gledaju i to ih podsjeća na žrtvenik pravoga Boga. Oni znaju što Ilija čini i šute. Možda je tu prošla pola sata i svi šute. Ahab nikoga ne požuruje. Sve se odvija na vrhu brda, tamo gdje čovjek bolje osjeća Božju blizinu. Svi su svjesni da se događa nešto sudbonosno, ali su pasivni. Ništa ne čine. Ilija govori: „Izlijte i vodu na žrtvu paljenicu“ (podsjeća na ono Isusovo: Stavi prst u mjesto čavala…) tako da mogu biti sigurni da nema prijevare. I to čini tri puta. Jarak se ispunio vodom. I onda Ilija moli: „Jahve, Bože Izraelov… objavi danas da sam ja sluga tvoj… „ On ništa nije učinio na svoju ruku. Prvo: Objavi da si ti Bog. A drugo: Objavi da sam ja sluga tvoj. Ne preskače Boga niti sebe stavlja na mjesto Boga. Kao što ni Ivan Krstitelj nije zanijekao nego priznao: „Ja nisam dostojan ni remenje odvezati na njegovoj obući!“ Zašto traži da ga Bog usliši? Njegova molitva je iznošenje nakane koju ima – uvjeriti narod da je Jahve Bog… „I da ćeš Ti obratiti njihova srca“. Ilija je svjestan da to ne ovisi samo o čovjeku. Čovjek ne može sam iz toga izići.
Oganj koji je sišao vjerojatno je bio i bučan. Pobojali su se za život. Opredjelili su se. Nisu više mogli ostati kolebljivci. Padoše ničice. Napravili su ispovjest vjere. Ilija pohvata proroke baalove da ni jedan ne pobjegne, odvede ih do potoka i ondje ih pobi. Mogli bi se zapitat: koja je razlika između tog čina i onog što čini ISIS sa kršćanima? Koja je razlika između Ilije i islamista? Ljudi su skloni raditi razlike između ubojstva koje je izvedeno na način koji je, reklo bi se „civiliziran“, gdje se bespilotnim letjelicama promatra jedna kuća pa se na nju baci bomba, a onda kad se želi napraviti sprovod onda se opet pobije sve njih skupa… i onog ubojstva koje je učinjeno nožem. Ako se radi o nožu – onda je to barbarstvo…
Ilija je sudac i izvršitelj. Čime se rukovodio? Svi proroci su bili pobijeni (osim njih 100) od strane kraljice, ali Iija se nije osvećivao. Imao je vremena da reagira. U dvije i pol godine nigdje mu se nije žurilo. Strpljivo je čekao trenutak. To se događa promišljeno – jer je vidio da je to najbolje riješenje. Zašto? Kad je cijeli narod rekao: „Jahve je Bog“ nigdje se ne spominje da su to učinili i proroci Baalovi. Nisu se obratili. Proroci su oni koji šire „zarazu“ među ostale ljude. Šire krivovjerje. Oni su odgovorni. I manje je zlo ubiti njih 450 nego osuditi na propast cijeli narod. Jedan diler može učiniti puno lošega. Na trgu ispred crkve sv. Filipa pet je ljudi umrlo od droge. Jedan diler okupi oko 200 ljudi dnevno. A kad ću ih ja toliko okupiti u crkvi? Osuditi glavnog dilera služi da obeshrabri druge. To je razlog koji je služio za opravdanje smrtne kazne. Sad je naglasak na tomu da se svakoga može spasiti. A ako netko živi 30 godina u zatvoru, kao pas u kavezu, i kad biste vi mogli birati – što bi bi bilo bolje?
(…) Kako god nama to bilo teško razumjeti Bog je prihvatio i odobrio ono što im je Ilija učinio. Vidi da tu nema koga spasiti. U konačnici i sam Bog je uništio Sodomu i Gomoru da se spriječi daljnja „zaraza“.
Bilješke s razmatranja – Duhovne vježbe, 2015./16 koje je predvodio don Josip Mužić
Vidi također:
