ZABORAVLJENA MEKSIČKA BOL (o progonima kršćana u Meksiku) & CRISTIJADA (rat za vjersku slobodu)
Meksiko je država sa vrlo jakom kršćanskim identitetom. Preko 70 godina tijekom 20.-og stoljeća katolička Crkva zapravo je proganjana: ne smiju posjedovati imovinu, imati više od određenog broja svećenika, (i uopće bez stranih svećenika), ne smije se javno braniti, a niti na sudovima. Bilo je jedva dopušteno da postoji. Prema povjesničaru Jimu Tracku “ovo nije bilo razdvajanje Crkve od države: to je bilo potpuna podređenost Crkve državi.”
Nakon 1940. god. provedba tih ograničenja postupno se smanjivala, ali sve do 1992. god. Crkva nije bila obnovljena kao pravna osoba u Meksiku. Tijekom period strogih zakona koji su započeli s vladavinom predsjednika Callesa, u kasnim 1990-im godinama, Meksikanci su često zatvarani zbog nošenja religijskih predmeta i zbog javnog pozdrava: “Adios”, što doslovno znači “s Bogom“… Javno štovanje se smatralo zločinom koji zaslužuje kažnju vješanja ili streljanja. 21.5. bio je blagdan 25 meksičkih svetaca i mučenika koji su ostali vjerni svojoj vjeri tijekom ovih burnih godina, a kanonizirao ih je papa Ivan Pavao II, 2000.-e godine., a još 13 mučenika, među kojima je i mladi José Luis Sánchez del Rio, kanonizirao je papa Benedikt XVI u 2005.og godini.
Blaženi o. Miguel Pro
Vjerojatno najpoznatiji Meksički mučenik je blaženi o. Miguel Pro, kojeg je blaženim proglasio papa Ivan Pavao II, 1988. god.
Relikvije sedam meksičkih svećenika – koji su mučeni tijekom Cristijade (p.s. Cristiada je bila narodna pobuna protiv Meksičke vlade koja je počela progoniti kršćane, u najvećem broju katolike) bile su izložene u crkvi Srca Isusova u Hustonu, u travnju. (… vidi link )
Glavni lik u filmu o Kristijadi (desno) je sv. dječak, mučenik – José Luis Sánchez del Río
Za jednu naciju koja je bila 95% katolička to je bila kriza ogromnih razmjera. Ipak, moderni svijet je uglavnom zaboravio na tu patnju koja se događala u godinama između 1926-1929. poznatu kao Cristiada, a prema povjesničaru Donaldu Mabryju bio je to “zarazni antiklerikalizam (napad na Crkvu) koji teško da je nadmašen u bilo kojoj drugoj zemlji”. S takvim teškim ograničenjima sloboda meksički ljudi su bili prisiljeni reagirati. Nakon dekreta koji je zahtjevao registriranje svećenika i oduzimanje crkvene imovine, katolički biskupi u Meksiku donijeli su odluku o zatvaranju crkava i odlasku Crkve u podzemlje. Upravo to je bilo vrijeme kad se dogodila oružana pobuna protiv vlade. Meksiko je u povicima: “Živio Krist Kralj!” Tako je započela Cristijada, koja je s vremenom narasla na 50.000 vojnika, svojom snagom velika gotovo kao savezne vojske.
Meksikanci s oružjem koji brane svoja prava tijekom pobune – Cristijade. (zatava je sa likom Gospe Guadalupske, zaštitnice Meksika)
Priča o Cristero-vojnicima i o njihovoj borbi za slobodu je dramatično ispričana u filmu “Za veću slavu“. Film je to o skoro zaboravljenom bolnom vremenu u novijoj meksičkoj povijesti. To je prvi veliki film redatelja Pablo Jose Barrosa koji se počeo baviti isključivo vjerskim filmovima. “Ovo nije samo još jedan holivudski film; to je film o stajanju iza onoga u što se vjeruje; to je… duhovno putovanje.” Film nastoji stvoriti interes za ovo strašno razdoblje koje je iznenađujuće sabo poznato u Meksiku. Barroso se nada da fim dobro opisuje nasilje koje su pretrpjeli meksički katolici.
Ovaj film govori o tom razdoblju preko glavnog lika koji se bori za vjersku slobodu. (…)
Izvor: Mexico’s Forgotten Pain: The Persecution of Catholics and the Cristero War
