Uvjeti Crkve za cijepljenje

U današnjoj emisiji “Sjaj istine” (koju možete poslušati OVDJE ) don Josip Mužić se opet osvrnuo na aktualnu temu cijepljenja jer je to pitanje od iznimne važnosti u ovo vrijeme.

Svaka od emisija na ovu temu obrađuje različite aspekte i budući da pritisak sa cijepljenjem ne jenjava i moramo se bavit s tim jer se inače oni bave s nama i nameću nam gotova rješenja.  

Važno je kako se postaviti sa vjerskog stajališta, onog što naučava Crkva.  

Pojednostavljen zaključak o ovom pitanju, koji je u javnosti potpomogut izjavama medija – jest da Crkva odobrava cjepivo protiv Covida – bez zadrške.  

No ako se pomno pročitaju dokumenti – onda se vidimo da stvari stoje drugačije od onoga kakav se utisak stekao.  

U dokumentima je vidljivo da Crkva traži ispunjenje određenih uvjeta da bi se moglo uzimati cjepivo okaljano pobačajem, okaljano grijehom i to grijehom ubojstva.  

Dovoljno je da samo jedan od uvjeta ne bude ispunjen da bi mogli reći da je primanje takvog cjepiva nemoralno odnosno grešno i stoga nedozvoljeno katolicima i stoga, ako ga uzmu znajući da čine grijeh ne mogu ići na pričest ako se ne ispovjede.  

Sveukupno se može izdvojiti šest uvjeta.   

1. uvjet je – nedostupnost alternative 
2. Postojanje razmjerno opravdanog razloga za upotrebu cjepiva
3. Teška prijetnja zdravlju 
4. Informirani pristanak 
5. Dobrovoljnost  
6. Djelatna borba za moralno neokaljana cjepiva  

I. NEDOSTUPNOST ALTERNATIVE –

U dokumentu zbora za nauk vjere stoji – “Kada nesporna cjepiva protiv Covid – 19 nisu dostupna moralno je prihvatljivo primiti cjepiva protiv Covid-19 u čijem se procesu istraživanja i proizvodnji koristilo stanične linije iz pobačenih fetusa.” Trenutno sva cjepiva koja nam se nude u Hrvatskoj su moralno okaljana. No, ako sagledamo stvari sa drugog ugla onda vidimo da tu jedan izlaz postoji.  Naime, ako imamo druge lijekove koji su jednako ili više učinkoviti kao što bi to bila nesporna cjepiva tada se također moralno okaljana cjepiva ne smiju koristiti jer IMAMO ALTERNATIVU

Nakon početnih nejasnoća pokazalo se da postoje moralno neokaljane terapijske intervencije za suzbijanje Covida-19 kao što su: jačanje imuniteta i rani tretmani sa hidroksi klorokinom,  ivermektinom, cinkom i visokom dozom vitamina a, c, d koji su se pokazali vrlo uspješnima osobito u ranim fazama. Tako primjerice u zemljama Trećeg svijeta gdje se koristi hidroksi klorokin stopa smrtnosti je svega 1-10% u odnosu na razvijene zemlje. gdje je njegova upotreba strogo ograničena. Znači, stopa smrtnosti je 10 puta manja nego u razvijenim zemljama koje ne koriste ovaj lijek.

Zaboravlja se također da ako se netko odluči da uzme moralno neokaljano cjepivo da to može učiniti, ako nema alternative, samo privremeno, jer se to događa u kontekstu moralne prisile na savjest, kako kaže dokumenat, koja predstavlja nepravedan izbor između alternativa koji treba biti uklonjen što je moguće prije. – Iz te situacije –  da činimo nešto loše treba izaći i činit dobro. (To vidimo i kod izbora: Nije rješenje glasati za manje zlo, nego glasati za dobro.)

U Hrvatskoj su trenutno dostupna četiri vrste cjepiva i sva su moralno okaljana pobačajam i kao takva su moralno neprihvatljiva: Astra Zeneca,  Johnson-Johnson, i Moderna koriste stanične linije u ranim fazama dok ih Pfizer koristi samo u fazi testiranja pa je onda ova zadnja nešto manje zlo. Koncem ove godine se očekuje dolazak etički nespornog cjepiva u Evropskoj uniji a to je CureVac, a kasnije bi trebao doći, vjerojatno početkom sljedeće godine – Sanofi – GSK. 

Hrvatska je naručila sveukupno 5 milijuna i 900 tisuća doza cjepiva od kojih 300 000 doza CureVaca. Hrvatska vlada – u zemlji koja je po izjašnjavanju skoro 90% kršćanska, (kad zbrojimo onu manjinu pravoslavnu i protestantsku…), – naručuje samo 5% etički prihvatljivog cjepiva  – od sveukupne količine naručenog cjepiva. To je cjepivo dostatno za svega 150 o00 ljudi.  Time naša Vlada pokazuje da je nije briga za kršćanska uvjerenja pa će nametati ono što je protiv naših uvjerenja iako postoji alternativa ili jednostavno procjenjuje da će samo mali broj ljudi, od nekih 5% ostati vjeran svojim uvjerenjima i tražiti da se cijepi tim etički čistim cjepivom. koliko je ljudi koji su se odlučili cijepiti odgađalo cijepljenje i čekalo na dolazak ovog etički prihvatljivog cjepiva tj. čeka još, jer je najavljen za jesen. Znate li ikoga tko čeka i tko uopće pomišlja na to? A jednom kada dođe to etički prihvatljivo cjepivo koliko će ljudi davati prednost ovom cjepivu pred ostalima i koliko uopće prave razliku na tu temu.

No, treba reći da osim mogućnosti cijepljenja koja se nude u Hrvatskoj postoje i druge mogućnosti u susjednim zemljama. Kinesko cjepivo CanSino Biologics  i rusko cjepivo Sputnik V koje se koriste u Mađarskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori, također koriste stanične linije koje su povezane sa pobačajima. Oni su jednako moralno komprimitirani i okaljani. No i ovo je značajno.

Postoje također i etički nesporno kinesko cjepivo Sinopharm koje je dostupno u Mađarskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Koliko ima Hrvatskih građana i koliko ima hrvatskih vjernika koji znaju za to i koliko je onih koji su nakon odluke o cijepljenju odlučili iskoristiti ovu mogućnost pa otputovali u Srbiju ili u Mađarsku  da se cijepe ovim cijepivom? Jasno da nitko ne može reći da nema alternativu, a kad mu je dostupna alternativa dužan je ostaviti moralno okaljana cjepiva i posegnuti za njom. Trenutno alternativa postoji, ne samo ona koja bi trebala doći na jesen u obliku CureVaca u Hrvatsku, nego alternativa postoji u susjednim zemljama, a to je SINOPHARM – Kinesko cjepivo. Ne treba ga brkat s onim drugim Kineskim cjepivom (CanSino Bilogics) koji je moralno okaljan, ali sinopharm po svemu je moralno čist.

Znači, ovaj uvjet, prvi uvjet koji kaže da možemo koristiti moralno okaljano cjepivo ako nemamo alternative nije ispunjen  – jer IMAMO ALTERNATIVU – u obliku ovih drugih lijekova koji su jednako učinkoviti i više za suzbijanje Covida i imamo alternativu u obliku cjepiva koje etički nije kompromitirano. I to je Sinopharm.

II. uvjet koji Crkva postavlja je RAZMJERAN RAZLOG. 

Kako se navedeni dokumenat pozivlje i nastavlja na svoj prethodni dokumenat na istu temu a nosi naziv: “Dignitas personae” – (Dostojanstvo osobe) u njemu nalazimo drugi uvjet za uzimanje moralno okaljanog cjepiva. Naime tu stoji: “S obzirom na to da genetska terapija za pacijenta može biti vrlo rizična potrebno je držati se općeg deontološkog načela prema kojem za izvođenje terapisjskog zahvata nužno je prethodno osigurati da subjekt koji će mu biti podvrgnut ne bude izložen rizicima koji bi mogli ugroziti njegovo zdravlje ili tjelesnu cjelovitost a koji bi trebali biti pretjerani ili nesrazmjerni u odnosu na težinu patologije koju se želi izliječiti.”

Načelo razmjernosti rizika vrijedi za svaku terapiju, a posebno za cjepiva protiv Covida-19 koja su (kako ona messenger RNK tako i vektorska – i jedna i druga su genska terapija) Kod nekih od ovih cjepiva nije bila dostatno ispitana njihova učinkovitost za spriječavanje ili prenošenje virusa. Ova cjepiva nisu prošla testiranje na životinjama niti sve potrebne stručne recenzije. Stoga se ne može dobiti potreban uvid u rizike da bi mogli donijeti ispravnu odluku i nema razmjerno opravdanog razloga za korištenje moralno okaljanog cjepiva na ljudima.

Zabrinjava da nema nikakve ozbiljne rasprave o zaustavljanju ovog cijepljenja iako je do sada broj žrtava od njega višestruko veći nego li 1976 godine kad je u Americi obustavljeno cijepljenje protiv svinjske gripe nakon 40 iznenadnih smrti i skoro 500 oboljenih od g…b… sindroma.

Štoviše, sve više imamo podataka o neželjenim posljedicama nakon cijepljenja koja traže dodatan oprez i upućuju da su moguće dobrobiti do cjepiva puno manje od pogibelji.

U Evropsku bazu podataka (e…v…) prijave sumnji i reakcija na lijekove – prijavljeno je 10 570 smrtnih slučajeva i 405 000 ozljeda nakon primitka četiri različite marke eksperimentalnih cjepiva protiv Covida 19. (ona 4 koja smo prije spomenuli).

Prema istraživanju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi SAD-a u pasivni sustav (v…) koji bilježi neželjene posljedice cjepiva protiv Covida prijavljuje se manje od 1%  svih neželjenih reakcija odnosno stvaran broj neželjenih reakcija je značajno veći. sudeći po navedenom i više od 100 puta od prijavljenog broja. To znači kad bi gornje brojke pomnožili sa 100 onda bi cifre bile strahovite.

Zato je nagovaranje i uvjetovanje ljudi da uzimaju ova cjepiva protivno općoj deklaraciji o ljudskim pravima koja kaže: “U primjerni i unapređivanju znanstvenih spoznaja medicinske prakse i pratećih tehnologija trebaju se maksimalizirati neposredne koristi za pacijente, sudionike u istraživanjima i druge pojedince kojih se to tiče, a svaka eventualna šteta treba se takvim pojedincima minimalizirati.” Dakle, koristi treba maksimalno uvećat, a štete maksimalno smanjit. To je u skladu sa ispravnim shvaćanjem znanosti i medicine.

Zaključak je da razmjernog razloga nemamo da bi mogli uzeti ova cjepiva i stoga uzimanje moralno okaljanih cjepiva – nije moralno ni po ovoj drugoj osnovi.

III. uvjet – OZBILJNA OPASNOST. 

Uvjet koji se traži jest da za uzimanje ovakvog cjepiva, kako kaže Zbor za nauk vjere, “postoji ozbiljna opasnost poput širenja opasnog patogena koji se ne može suzbiti na drugi način u ovom slučaju virusa SARS- COV 2 koji uzrokuje COVID 19.”  No, ako pogledamo statističke podatke onda vidimo da tu stvari stoje drugačije od onoga kako nam se predstavljaju u medijima i da smo tu daleko od ozbiljne opasnosti. Gledano općenito, prosječna smrtnost od Covida 19 je slična sezonskoj gripi i iznosi svega 0,2 %, (dakle 5x manje od 1%). Imajući na umu da je od španjolske gripe smrtnost bila nekih 10% (to je bila doista pandemija), onda imamo razliku od nekih 50x manje smrtnosti kod Covida, pa je i više nego očito da se ne može govoriti o nikakvoj masovnoj smrtnosti. Prema Centru za kontrolu bolesti, američkom, stopa preživjelih ispod 20 godina od Covida 19 je 99.97%. Za one između 20 i 50 godina 99.98 %; između 50 i 70 godina 90.5%, a za one iznad 70 godina 94.6%. Dakle, kako vidimo ozbiljna opasnost je samo za one iznad 70 godina. Za sve druge je ta opasnost vrlo mala. Što se godine snizuju to je manja opasnost. Ispod 20 godina skoro nikakva. Tako biolog James Lyon Weiler kaže da je za mlađe od 70 godina Covid 19 manje smrtonosna prijetnja od gripe.

Centar za kontrolu bolesti i prevenciju, američki, je napuhao stopu smrtnosti za Covid 19 upućujući liječnike u svojoj direktivi od 24.3.2020. godine da uzrok smrti pripišu Covidu 19 za sve smrtne slučajeve  bez obzira jesu li pacijenti bili pozitivni na Covid 19 ili ako su imali i druge popratne bolesti kako bi se pojačao strah, dok su liječnici javno izjavili da se vrši pritisak da  Covid 19 označe na smrtovnicama.

Mi vidimo da je odjedanput u Hrvatskoj, a tako i u drugim zemljama, nestalo gripe. Nitko se ovu godinu nije razbolio od gripe. Ta je bolest nestala. Ako su ljudi prije i umirali od gripe, sad ljudi više ne umiru od gripe nego samo od Covida 19.

Centar za kontrolu bolesti i prevenciju, američki, je kasnije priznao da je 94% smrtnih slučajeva od Covida imalo simptome drugih bolesti, dakle samo je 6% smrtnih slučajeva od Covida (koji su umrli samo od toga). To znači da je od 527 000 smrtnih slučajeva u Americi pripisanih varijanti gripe koja je maskirana kao Sars Covid 2, samo 6% uzrokovao Covid, odnosno 31 620. To dovodi do stvarne stope smrtnih slučajeva od 0,12% od 27 milijuna slučajeva. Stopa preživljavanja od Covida 19 iznosi približno 99,9 %.  (Dakle, još više od onoga što smo rekli prije; ono što ej bilo rečeno da je 0,2% ispada da je 0,1%).

Razvidno je da Covid 19 trenutno ne predstavlja tešku prijetnju zdravlju vlastitome niti zdravlju bližnjih koja bi mogla moralno opravdati upotrebu pokusnih cjepiva okaljanih pobačajem.

IV. uvjet koji se traži jest OBAVJEŠTENI PRISTANAK.

Kod korištenja genetske terapije u koju spadaju i ova cjepiva protiv Covida 19 navedeni dokument o dostojanstvu osobe upozorava “isto se tako zahtjeva obavješteni pristanak pacijenta i onoga tko ga zakonito zastupa“. To je u skladu s onim što načelno definira i opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima od UNESCa iz 2005. kad upozorava: “Bilo koja preventivna, dijagnostička i terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija. Kada je prikladno dotična osoba treba izraziti svoj pristanak a može ga povući u bilo koje vrijeme iz bilo kojeg razloga bez nepovoljnih posljedica ili šteta.”

Dakle, ovdje vidimo da je potreban kao neophodni uvjet – slobodni pristanak dotične osobe. A to podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija.

Posve je razumljivo da kada se radi o zdravlju čovjeka koje može biti ozbiljno ugroženo ponuđenom terapijom koju predstavlja cjepivo, a koje još uz to nije do kraja ispitana kao što je slučaj kod Covida 19 – da se tada traži kao neophodno davanje obavještenog pristanka od strane primatelja. U protivnom se manipulira čovjekom i narušava njegovo dostojanstvo. Uz to kako ističe Pamela Acker gotovo je na rubu ludila mislit da se može stvoriti učinkovito cjepivo za SARS COV 2 manje od godinu dana, dok istodobno istraživači već desetljeće i pol neuspješno rade na cjepivu za vrlo sličan virus. Kako su ova cjepiva uz to još u eksperimentalnoj fazi ne zna se koje dugoročne štetne posljedice mogu proizaći iz njihove upotrebe.

Administracija za k.lijekove, američka, nije službeno odobrila Modernina ili Pfizerova genetska cjepiva. Ova cjepiva su dobila odobrenje samo za hitnu uporabu. (…to potvrđuje). Devetnaest liječnika je upozorilo svijet na opasnosti. Od Astra Zeneca cjepiva su odustale 24 države. Neke su čak rekle da će to pokloniti zemljama Trećeg svijeta, u Africi, a onda ispada da su to manje vrijedni ljudi koji mogu i ova nesigurna cjepiva primati. Johnson & Johnson cjepivo s virusnim vektorom koje je autorizirano samo za hitnu upotrebu 27.2.2021. zaustavljeno je u nekoliko država zbog stvaranja krvnih ugrušaka kod cijepljenja. I to je potvrđeno. Međutim distribucija tog cjepiva se nastavila deset dana nakon pauze. Klinička ispitivanja cjepiva bit će dovršena tek 2023. godine, a do tada će nas cijepiti sa preko 2 milijarde cjepiva samo u Evropi. Jer kako kaže zadnja vijest, Evropska unija je naručila 1 milijardu i 900 milijuna cjepiva za 2022 i 2023. godinu. Dogodine će biti dovršena posljednja faza za ispitivanje učinkovitosti ovih cjepiva. Sve do tada ova su CJEPIVA – EKSPERIMENTALNA a svi KOJI TO PRIHVAĆAJU SU – ZAMORCI. No, 12 tvrtki za proizvodnju cjepiva pojačava marketing jer to donosi veliku dobit.

Pojavljuju se i kritične informacije za žene sa reproduktivnim problemima kao simptomima cijepljenja. Američka administracija za hranu i lijekove i Centar za kontrolu bolesti i prevenciju nisu javnosti otkrili preko 2o neželjenih nus pojava uključujući i smrt povezanih s cjepivima  protiv Covida 19 o kojima se raspravljalo na sastanku u listopadu 2020. godine.

U sadašnjoj situaciji ljudima je teško a nekima praktično i nemoguće doći do dostatnih informacija, jer se u vodećim medijima forsira samo one podatke koji idu u prilog cijepljenju dok se sve druge prešućuje i cenzurira. Tako se dobiva jednostrani uvid koje mnoge dovodi u zabludu i do odluka koje inače ne bi donijeli. Uslijed ne objektivne a ne rijetko i agresivne promidžbe cjepiva ljudi odustaju od samostalnog razumskog rasuđivanja i rukovode se emocijama i donose pogrešne odluke za koje će se kasnije kajati. No pitanje je hoće li ih moći ispraviti. Jer pitanje je da li će posljedice njihove biti ispravljive.

V. uvjet je DOBROVOLJNOST

Svaki čin, prema katoličkom nauku, da bi bio moralan mora biti slobodan, i samo tada čovjek snosi odgovornost za njega. Znači, onaj koji nešto čini pod prisilom nije moralno za to odgovora nego onaj koji ga na to prisiljava. I ako je nešto učinjeno pod prisilom taj čin nije valjan. pa tako primjerice, ako se radi o sklapanju braka, ili ređenju za svećenika, Crkva, ako se dokaže da je taj sakrament sklopljen pod prisilom, Crkva ga tada proglašava ništavnim. Proglašava da to od početka nije bilo tj. da nikad nije bio valjano sklopljen brak tj. primljen sakrament svetog reda. Tu vidimo koliko je važno imati slobodu i slobodno donositi odluke, bez prisile.

No između ove dvije krajnosti, slobode i prisile imamo i razna uvjetovanja slobode kada je odgovornost u raznim omjerima podijeljena. Mi vidimo da danas još nismo obvezatni primiti cjepivo. Znači, nemamo onu krajnju prisilu, ali imamo među-prisile  kroz razna uvjetovanja koja mogu ići do toga da se čovjeku prijeti ne samo gubitkom mogućnosti da putuje nego i mogućnosti da radi, a najavljuju se i još gore mjere – ako nisi cijepljen da nećeš moći ići u trgovinu. Pa zar to nije čudno i sumnjivo da se takva sredstva koriste koja se nisu praktički nikad u povijesti koristila i to za cijelo čovječanstvo – samo zato da bi se postiglo da se ljudi cijepe. To je nešto što prirodno u čovjeku treba izazvat sumnjičavost i pobuditi kritičnost da počne ispitivat šta se krije iza tolikog inzistiranja. Zašto se mi ne možemo strpiti još godinu dvije da prođe ta posljednja klinička faza ispitivanja, zašto nam se ne mogu omogućiti alternative, zašto se ne govori o alternativama koje mogu ljudima pomoći, umjesto cjepiva, da se zaliječe od ovog virusa.

Zbor za nauk vjere u svom nedavnom dokumentu, u bilješci o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida 19 navodi: (i to je vrlo važno): “Praktični razum čini očitim to da CIJEPLJENJE u pravilu NIJE MORALNA OBVEZA i da zato mora biti dobrovoljno”. Ovo je nešto što se danas u Crkvi slabo čuje. Čuje se puno onih glasova koji govore u prilog cijepljenja od strane teologa, biskupa, kardinala, čak i od pape, ali evo ova jasna izjava Kongregacije za nauk vjere koju je potpisao papa – dakle, ima njegovo odobrenje, ima težinu, kaže da cijepljenje mora biti dobrovoljno i da ono nije moralna obveza, to se zanemaruje i prešućuje – pa se stoga stječe dojam da Crkva ne samo da preporuča cijepljenje nego da naučava da je to i moralna obveza zaboravljajući i pri tome da ga svatko ima pravo odbiti i stoga neki pastiri Crkve zastranjuju ako forsiraju cijepljenje jer – ne govore o ovoj slobodi koju svaki katolik mora biti svjestan da je ima u odnosu na ovo pitanje i u konačnici svaki čovjek. U isto vrijeme se pritisci i uvjetovanja sve više povećavaju.  Nekad i unutar same Crkve. O tome je bilo govora u prethodnoj emisiji. Cijepljenje postaje sve više nedobrovoljno. Tako se krši i opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima 2005- od UNESCA koja kaže: Treba se poštivati autonomnost osoba u donošenju odluka uz preuzimanje odgovornosti za te odluke i iz uvažavanje autonomnosti drugih. Ako se ti želiš cijepit, ja uvažavam tvoj izbor i tvoju odluku, ali isto si i ti dužan uvažavat i poštivat moju odluku.

Crkva u istom dokumentu (u bilješci) napominje: “No, oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi uz korištenje drugih zaštitnih sredstava ispravnoga ponašanja izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze.” Ima se pravo da se čovjek ne cijepi, jer cjepivo je dobrovoljno i to pravo proizlazi iz prava čovjeka da odlučuje u svojoj savjesti i zapreka u savjesti, koristi između ostalog za moralno okaljana cjepiva – no u tom slučaju ako odbijemo cijepljenje trebamo koliko je moguće paziti na to da mi ne budemo uzročnik zaraze drugih i da druge zaštitimo posebno one koji su najranjiviji.

Očito je da kod donošenja odluka o cijepljenju presudan sud savjesti koja se ovdje izrijekom spominje. I ono što Crkva napominje, jest ono što je rečeno da oni koji odluče da se neće cijepiti Crkva ih poziva da vode računa kako bi maksimalno smanjili mogućnost da zaraze druge. Nisu dužni činiti nemoguće. Dakle, u okvirima mogućeg.

I zadnji uvjet koji Crkva traži kod cijepljenja ovim cjepivima moralno okaljanim jest:

VI: DJELATNA BORBA ZA MORALNO NEOKALJANA CJEPIVA

Naime, dozvoljavajući u iznimnim slučajevima uzimanje moralno okaljanih cjepiva protiv Covida 19 Crkva je svjesna da tada dolazi do daleke materijalne suradnje sa zlom i zato traži dodatna moralna jamstva od svakog onog koji u to upadne. I Kongregacija za nauk vjere stoga ističe: “no, mora se naglasiti da moralno dopušteno korištenje tih vrsta cjepiva u uvjetima koji ga čine moralnim u sebi ne čini odobravanje pa čak ni neizravno prakse pobačaja i da to korištenje nužno pretpostavlja da se oni koji koriste ta cjepiva suprotstavljaju toj praksi.

Konkretno, također se ističe da dopušteno korištenje moralno okaljanih cjepiva protiv Covida 19 ne podrazumjeva i ne bi smjelo ni na koji način podrazumijevati potvrdu moralnosti korištenja staničnih linija dobivenih od pobačenih fetusa. 

Kako vidimo ovdje su stvari postavljene vrlo jasno. Ako čovjek nema alternative i ako je prisiljen uzet takvo cjepivo mora kod tog uzimanja bit jasno da on ne odobrava pobačaje koji su povezani sa takvim cjepivom i da se on pobačajima suprotstavlja. To je grijeh koji vapije pred Bogom.

Prilog zadnjoj tvrdnji navodi se i uputa Kongregacije za nauk vjere “Dignitas personae” Dostojanstvo osobe – koja kaže – “Kad zakoni koji uređuju zdravstveni i znanstveni sustav potvrde ono što je nedopušteno tada je potrebno distancirati se od vidova takvog sustava kako se ne bi stvorio dojam da se teško nepravedna djela toleriraju odnosno prešutno prihvaćaju. Svaki pa i najmanji tračak prihvaćanja zapravo bi pridonio širenju ravnodušnosti čak i odobravanja tih čina u određenim medicinskim i političkim krugovima.”

Na žalost mi vidimo da se nakon početnih rasprava o moralnoj dopuštenosti moralno okaljanih cjepiva da su su se rasprave stišale i da sad prevladava jedna ravnodušnost i prihvaćanje tih cjepiva kao “Crkva je to odobrila i nema tu više ništa sporno!” To je kako vidimo potpuno pogrešno i u suprotnosti s onim što Crkva naučava.

Potrebno je izbjeći svaku zabunu oko prešutnog prihvaćanja – oko stvaranja dojma da se prešutno prihvaća pobačaj vezan sa cjepivom- jer treba izbjeći svaku moguću sablazan. Na žalost, trenutno u Crkvi katoličkoj prevladava govor pastira o dopuštenosti i moralnoj poželjnosti cijepljenja protiv Covida sa ovim moralno okaljanim cjepivima, a neki čak govore o navodnoj moralnoj obavezi. U isto vrijeme se nedovoljno ili nikako ne pravi distanciranje od zločina pobačaja koji je s njima povezan, pa se tako neizravno dobiva upravo učinak doprinošenja korištenja takvih cjepiva. Tako se u praksi izgubilo bilo kakvo učinkovito suprostavljanje pobačajem okaljanim cjepivima koje se očekuje od katolika i od svih ljudi dobre volje koji vide to kao ubojstvo, kao što i je.

Kako ta borba za život treba izgledati u ovom slučaju potanko je raščlanjeno i objašnjeno u izjavi papinske akademije za život iz 2005. godine koja kaže:

*Prvenstveno treba, pogotovo preko pritiska na zdravstvene vlasti tražiti proizvodnju i dostupnost alternativnih cjepiva koja su moralno prihvatljiva.

*Drugo, uteći se prizivu savjesti kad je potrebno za ne primiti pobačajem okaljana cjepiva.

*Treće, suprotstaviti se svim dozvoljenim sredstvima, posebno kako bi se otežao život farmaceutskoj industriji u njezinom nemoralnom postupanju. Kad bi se to radilo onda bi se i farmaceutske industrije radile drugačije i povukle bi se i ponudili nam moralno čista cjepiva.

Također treba tražiti provedbu stroge zakonske kontrole nad proizvođačima cjepiva, da ono što rade bude transparentno, da bude moralno.

I da ne bi bilo zablude tko treba imati vodeću ulogu kod ove borbe izrijekom se spominje liječnike i očeve obitelji. Gdje smo mi muški, gdje su liječnici, gdje su očevi? Jasno, ovdje se ne spominje izrijekom uloga svećenika, ali svećenici su pastiri i maju jednaku odgovornost kao i liječnici i očevi obitelji.

Cilj je svih ovih napora mobilizacija savjesti u prilog života.

Mi ne možemo reći da je ispunjen i ovaj šesti uvjet tj da imamo djelatnu borbu protiv moralno okaljanih cjepiva jer ispada da se više nitko osim nekih rijetkih glasova da se više nitko u Crkvi za to ozbiljno bori, makar od onoga što iziđe u javnost.

ZAKLJUČAK: 

Od traženih uvjeta dovoljno je da jedan od uvjeta nije ispunjen pa da cijepljenje bude ne moralno. A mi imamo da ni jedan od uvjeta nije ispunjen. Cijepljenje je šest puta nemoralno.

• Imamo dostupne alternative
• nema razmjernog razloga za cijepljenje,
• nema ozbiljne opasnosti,
• nema obavještenog pristanka,
• nema dobrovoljnosti,
• nema u konačnici djelatne borbe protiv cjepiva okaljanih pobačajima.

Zaključak je nedvojben: Teški grijeh je uzimati takvo cjepivo ili ga davati drugima. Tu se krše ljudska prava, ljudsko dostojanstvo i temeljene slobode koje se ne poštuju. Kampanja dezinformacija je prevarila bezbrojne ljude i mnoge je vjernike dovela u zabludu no jednom kada se dođe do istine treba se borit protiv ovoga zla. Nitko nije izuzet od ove borbe koliko god se on držao nevažan, malen i sl. Ako damo svoj doprinos mi smo svoje učili pred Bogom. ostalo je na Bogu. Zato borimo se dok možemo, dok nam još ostaju ovi prostori slobode …

Zadnja emisija (Moguća grešnost cijepljenja) je bila cenzurirana pa je očito da nekima smeta.