Sv. Filip Neri – uzor poniznosti

Kada bi Sv. Filip čuo da je netko počinio neki zločin, odmah bi rekao „Hvala Bogu da ja nisam nešto gore napravio.“

Tijekom ispovijedi bi prolio tolike suze i rekao bi: „Nikada nisam napravio dobro djelo.“

Kada bi pokajnik rekao kako ne može podnijeti grubosti koje su neki ljudi iskazivali prema Filipu, a bili su mu dužni poradi puno različitih stvari, on bi samo rekao: „Da sam ponizan, Bog mi to ne bi poslao.“

Kada mu je jedno od njegove duhovne djece reklo: „Oče, želio bih imati nešto vaše za štovanje, jer znam da ste sveti“, on bi se okrenuo, lica punog ljutnje i rekao bi: „Odlazi mi s time! Ja sam Sotona, a ne svetac!“

Nekome drugom koji bi mu rekao: „Oče, došla mi je napast i mislim da niste ono što svijet misli da jeste, a on bi mu rekao: „Budi siguran u to da sam ja čovjek kao i moji susjedi, i ništa više od toga!“

Kada bi čuo za neke koji su o njemu imali dobro mišljenje, običavao je reći: „Jadan ja! Koliko jadnih djevojaka će biti veće u raju od mene samoga!“

Izbjegavao je sve znakove štovanja. Nije mogao podnijeti da primi ikakav znak poštivanja. Kada su ljudi htjeli dotaknuti njegovu odjeću ili pak kleknuti dok je on prolazio, on bi rekao: „Ustanite! Sklonite mi se s puta!“ Nije volio kada bi mu ljudi poljubili ruku, iako bi im nekada dopuštao da to učine samo da ne bi povrijedio njihove osjećaje.

Bio je neprijatelj svakom rivalstvu i zadovoljstvu. Sve što bi mu rečeno on je primao u dobroj namjeri. Nije mu se sviđalo naglašavanje ni isticanje, niti u govoru, niti u oblačenju, a ni u čemu drugome.

Nije mogao podnijeti dvolične ljude, niti lažljivce i stalno je upozoravao svoju duhovnu djecu da ih izbjegavaju kao da su sama kuga.

Uvijek je tražio savjet, čak i u pitanjima od manjeg značaja. Njegov neprestani savjet svima koji su kod njega dolazili na ispovijed je bio da nikada ne vjeruju sami sebi nego da uvijek pitaju druge za savjet, te da zatraže što je više moguće molitava.

Uživao je u tome da ga se malo poštuje, čak je volio da je radije prezren.

Imao je najugodniji mogući način poslovanja sa drugima, iznimnu slatkoću u razgovoru i ophođenju, te je bio pun suosjećanja i obzira.

Nikada mu se nije sviđalo kada se pričalo o njemu. Fraze: „Ja sam rekao“, „Ja sam učinio“, su se rijetko mogle čuti iz njegovih usta.

Opominjao je druge da nikada ne ističu sebe, naročito ne u onim stvarima koje su bile njihova zasluga, bilo da su to zaradili ili im je bilo neka vrsta jarma.

Kao što je Sv. Ivan Evanđelist, u svojoj starosti često govorio: „Dječice, volite jedni druge“, tako je i Filip ponavljao njegovu omiljenu pouku: „Budite ponizni, imajte malo mišljenje o sebi samima!“

Rekao je da ako učinimo dobro djelo, a netko drugi uzme zasluge za to, moramo se radovati i zahvaljivati Bogu. Rekao je da nitko ne bi trebao reći: „Ah, neću pasti, neću počiniti grijeh“, jer je to bio očit znak da će pasti. Bio je jako razočaran sa onima koji su tražili opravdanja i izgovore za sebe i takve je nazivao „moja dama Eva“, jer se Eva branila umjesto da je bila ponizna.

Molitva
Filipe, moj slavni zaštitniče, koji si činio djela i odbacivao sve zasluge, čak i dobro poštivanje ljudi, izmoli i meni također, od mog Boga i Spasitelja, ovakvu krepost svojim zagovorom. Kako su ohole moje misli, kako su moje riječi omalovažavajuće, kako su ambiciozna moja djela. Izmoli mi nisko samo-poštivanje, kojim si ti obilato bio obdaren, izmoli mi da budem svjestan svoje ništavnosti, te da se mogu radovati kada me preziru, te uvijek težiti da budem velik samo u očima moga Boga i Sudca.

Izvor: Sv. Filip Neri – devetnica