Papa Benedikt XVI – o vukovima u Crkvi
Zanimljivo je da Ivanovo evanđelje govori o „vuku“, a Benedikt XVI o „vukovima“…
Papa i vukovi
Giovanni Maria Vian direktor lista Osservatore Romano u jučerašnjem uvodnom članku naisao je: „Papa se ne boji vukova“. A tko su vukovi, direktore?
Pozvao sam se na riječi Benedikta XVI koje je uputio za vrijeme mise primanja pontifikata „molite za me da ne pobjegnem od straha pred vukovima“. Njega ponekad predstavljaju kao teologa udaljenog od svjetovnih briga. A to je krivo: došao je kao pastir koji voli povjereno mu stado ništa manje nego samog Krista. Ali sa jednom čvrstinom. Papa ima veoma realističnu viziju događanja u svijetu. Neprijateljstvo može biti i vanjsko i unutarnje.“
Neprijatelji unutar Crkve
„Nepuni mjese dana prije toga, dok je još bio kardinal, kroz molitvu Puta križa uzdahnuo je:
-„Koliko prljavštine ima u Crkvi! Kolika oholost!“
Znači vukovi su i u Crkvi?
„Naravno. I oni ga još više zabrinjavaju, jer su opasniji: nalaze se u ovčinjaku u ovčijem ruhu. To su ekstremisti s obje strane u pitanju lefrebrijanaca koji nisu shvatili gestu njegova milosrđa. Također oni koji su protiv njegova prijateljstva sa Židovima. Ili oni kojima se ne sviđa njegovo blago i nagovarajuće vodstvo. Oni što unose rascjepe u Kuriju, odvajanje od državnog Tajništva ili stvaranje slike o izoliranom Papi. Oni koji su izgubili utjecaj. Doista, u pismu biskupima, Benedikt XVI. je podsjetio na sv. Pavla i napisao da „postoji i u današnjoj Crkvi griženje i glodanje“.
Vanjski vukovi
A vanjski vukovi?
Postoji jedna zatvorenost, neka vrsta intelektualnog elitizma uperenog protiv Pape koji uporno traži da se zadrži otvoren pogled prema transcendentalnom, prema Bogu, polazeći od razuma kao zajedničkog horizonta. Ne uzimajući u obzir plitke političke i ekonomske interese: njegove optužbe vezane za Afriku zasmetale su mnogim zemljama i multinacionalnim kompanijama.“
Unatoč svemu – Crkva raste
I onda?
„Papa je miran. Zna da ga narod voli. Zato je uzeo sliku koju su koristili Crkveni oci: Crkva poput mjeseca prima svjetlo od sunca. Prolazi razne faze, može biti zamračena krizom, ali onda raste jer postoji uvijek i uvijek dobiva svjetlo od Krista.
G.G. Vecchi, „Vidim vukove unutar Crkve“, Corriere della Serra, 22.IV.2009. str. 19;
Prijevod: D.D. , (iz 1.br „Damaska“, god. 2009.)