Ozdravljenje uzetoga (usp Iv 5,1-18)

Bijaše židovski blagdan
pa Isus uziđe u Jeruzalem, (Iv 5,1)
kod Ovčjih vrata.
Tamo se nalazi kupalište
koje pet trijemova ima, a
hebrejski se zove Bethzatha. (2)

Tu su ležali mnogi
bolesni (od raznih bolesti)
Slijepi, hromi, uzeti
(tu su se nadali
Božju milost sresti). (3)

(Oni su čekali anđela Božjeg,
jer bi on u određeno vrijeme
došao i voda se tad počne gibati,
te bi prvi koji unutra uđe
ozdravljen bio od ma koje
bolesti da pati.) (4)

Bijaše ondje neki čovjek
koji je trpio od svoje bolesti
trideset i osam godina. (5)
(I on se nadao zdrav biti!)
Kad ga Isus opazi gdje leži
I kada dozna da je već dugo
u tom stanju, kaže mu:
„Želiš li ozdraviti?“ (6)

Odgovori mu bolesnik:
„Gospodine, nikoga nemam
(da meni bolesnu priđe)
tko bi me uronio u kupalište
kad se voda uzbiba.
Dok ja stignem,
drugi već prije mene siđe.“ (7)

Kaže mu Isus:
„Ustani, uzmi svoju postelju
i hodi!“ (8)
Čovjek odmah ozdravi,
uzme svoju postelju i prohoda.
A bijaše subota kad se ovo dogodi. (9)

Židovi su stoga govorili ozdravljenomu:
„Subota je! Ne smiješ nositi
postelju svoju!“ (10)
(ne raduju se s njim
što se zdrav preporodi)
On im odvrati:
„Onaj koji me ozdravi reče mi:
‘Uzmi svoju postelju i hodi!’ ” (11)

Upitaše ga dakle:
„Tko je taj čovjek koji ti je rekao:
„Uzmi i hodi?“ (12)
No ozdravljenik nije znao tko je taj
jer je Isus nestao u mnoštvu
što se nalazilo u ovoj prigodi. (13)

Nakon toga Isus u hramu
ovog čovjeka nađe.
I reče mu: Eto, ozdravio si!
Više ne griješi
da te što gore ne snađe!“ (14)

Čovjek ode i javi židovima
da je Isus taj bio,
da je On onaj
koji ga je ozdravio. (15)

Zbog toga što subotom radi
židovi su Isusa,
počeli napadati. (16)
„Otac moj sve do sada radi
pa i ja radim.“
– Isus će im na to
odgovor dati. (17)

Zbog toga su Židovi još više
gledali da ga ubiju
jer je ne samo kršio subotu (činom tim)
nego i Boga nazivao Ocem svojim
izjednačujući sebe s Njim. (18)

Isus ovom ozdravljenu čovjeku
kao razlog bolesti grijeh otkriva.
Zar je bolest kazna za grijeh?
Ne mora biti, ali ovdje biva.

Svaki grijeh ima posljedice svoje,
od početka, od onih prvih ljudi.
I Bog se ljuti i grijeh kažnjava,
i nije samo da prašta nego i sudi.

Čovjek je samo slabo stvorenje,
što grijehom vrijeđa Stvoritelja svog,
nit ne misli često da je grijeh što čini
niti da će mu zato sudit Vječni Bog.

Ako za grijehe naše na zemlji
ne nadoknade dobra djela i pokora,
ostaje nam vrijeme poslije smrti
gdje se za sve loše nadoknaditi mora.

Vjerujemo da postoji čistilište
za one koji nisu u teškom grijehu,
molitvom pomoći možemo njima
il djelima dobrim donijeti utjehu.

Otud se ipak u raj jednom dođe,
al duša tamo sebi pomoći ne može.
I nije svejedno ispaštat tamo dan
ili stoljeće možda, sačuvaj Bože!

No vjerujemo da postoji i pakao
za one koji umru bez pokajanja.
Što može Bog ako ga čovjek ne želi
i ako uz grijehe svoje čvrsto prijanja?

Veliko je čudo kad Isus ozdravlja
noge koje godinama hodati ne mogu
Al najveće čudo od svih je to
kad srce čovjekovo obrati k Bogu.

„Više ne griješi
da te što ne snađe što gore!“
tako Isusove riječi čovjeka onog
zbog grijeha njegovih ukore.

“Više ne griješi!”
Ako želimo čuti i nama On to kaže.
On oprašta, ali želi i popravak naš,
pa izaberimo što nam je draže.

Obraćenje nam uvijek treba,
jer uvijek možemo biti bolji,
Nikad dovoljno lišeni sebe,
nikad dovoljno po Božjoj volji.

Nepokretna duša je gora
od nepokretnog tijela.
Takva duša Boga upoznati ne želi,
nit Njegove riječi nit njegova djela.

Ima i onih koji su bili svjedoci,
koji su vidjeli Isusova čuda
ali ga nisu htjeli prihvatiti.
Radije su Njega držali za luda.

U riječima njegovim prepoznaju
da On sebe s Bogom izjednačava.
No oni ga Bogom priznati ne žele,
jer u toj bi vjeri nestala im slava.

Koliko je danas farizeja,
koji se za svoju moć i slavu boje?
Koji o govore o ljubavi za bližnje,
al izdaju Boga i Judin novac broje.
Koliko je danas i pastira
koji se svijetu žele dodvoriti,
pa zato ne spominju grijeh
i istinu o paklu nastoje skriti.

Kao da Bog može pravdu zanijekati,
kao da će jednom svi doć u raj,
kao da je svejedno kako se živi,
kao da je zločincu i svecu isti kraj.

Slobodan izbor Bog nam daje
dokle god čovjek životom diše,
al mi ne znamo kad je zadnji dan
i kad Bog će reći: ‘Dalje nema više!’

Slobodu našu nikad uzet neće
I nitko s Bogom neće na silu biti,
pa i za zdravlje Isus čovjeka pita:
„Želiš li ozdraviti?“

A tko ne bi htio biti zdrav?
I sretan biti – tko to ne bi htio?
Tu čežnju Bog nam u srce stavi,
da bi je jednom On i ispunio.

Čovjek ipak često slobodno bira
i ono što nije dobro za njega,
ulazi u grijehe koji vrijeđaju Boga,
odriče se Neba i Stvoritelja svega.

Isuse, koji si nepokretna ozdravio,
nakon godina dugih u bolesti,
budi utjeha onima što boluju
i koji Te danas živa žele sresti.

Nek Tvoja ljubav i danas liječi
osobito srca koja od grijeha pate,
Neka Te traže i priznaju Bogom
Neka se Tebi, Bogu svom vrate.

Daj svima da Te traže više,
da ne budemo u vjeri nepokretni.
Daj da Tebe u sebi pronađemo
i s Tobom u srcu da budemo sretni.

Hvala Ti za svako čudo Tvoje,
Hvala Ti za sve one koji Tebe traže.
Hvala Ti za svakog onog koji nama
na putu do Tebe pomaže.