Od Velikog petka do uskrsnuća
ZAVJET PRED KRIŽEM
Na tebi pokazaše svu okrutnost ljudske moći
kad Tvoje sveto tijelo životinjski pretuku
a udove Tvoje kojim nema traga zloći
na križu tako sramotno pred mnoštvom razvuku.
.
Pribit čovjeka na drvo – bijaše im tako obična stvar.
Dok su oni žedni krvi – ti još žeđaš da ih spasiš.
I majka Tvoja predaje te u žalosti svima na dar
gledajući kako joj se sav od rana pred očima gasiš.
.
Oprosti Isuse što ne zalazim dublje u Tvoju muku.
Oprosti mi što srce Tvoje i zbog mojih grijeha pati.
I dok na križ stavljam svoju lijevu ruku
u molitvi čavao mi daješ da me k Tebi vrati.
Primi moje suze i stavi ih u svoju svetu krv
nek mi Tvoje muke postanu srcu tako drage
Pa da ja, tvoj bijedan i zemaljski crv
križu kažem – DA! O Isuse, daj mi snage!
I sada, dok jednom rukom držim križ,
a drugom pišem
Obećajem Ti Isuse svoju vjernost – do groba.
Učini sa mnom što želiš, jer za Te dišem.
Ako sam zemlja, nek dade život… za ovo gladno doba.
29.12.2013.
POD KRIŽEM
A dolje na zemlji podno Tvoga umirućeg tijela
Stajala je ona što ti život u Betlehemu dade
O kako bi te rado međ’ žive vratit htjela
no grijeh ovog svijeta od nje Te ukrade.
Njene suze i Tvoja krv padoše na zemlju suhu
Tko da zbroji vaše boli u tom času tame?
Ima pomoć Ivanovu, al se nada Tvome Duhu
Vjerujući da Bog svoje ne ostavlja same.
U tom času i mene si svojoj Majci dao
da me voli, da me čuva, da me zove: „Dijete!“
A kako Majci gledajuć me neće biti žao
Kad se misli njene svih lutanja mojih sjete?!
Oprosti mi Majko, kad i moja duša zadaje ti boli
Oprosti mi što svoju volju prije Božje gledam
Ti znaš da te moje srce ipak jako voli
Pa dopusti da se opet Tebi posve predam.
Neka tvoje brižne oči prate moja djela
Dok u djevičanstvu želim služit Tvome Sinu
Očuvaj me dobra Majko u čistoći tijela,
nek se um i srce moje za Nebesko brinu.
ISUSOVE RANE
Dok visiš gore na križu za nas predan
kao Jaganjac čist koji oduzima grijehe svijeta
Tvoj otvoreni bok Izvor je svakom tko je žedan,
od Kalvarije razliven teče duž planeta.
Dok uzimam križ sa zida s kojeg dao si mi znak,
u molitvi čavle vadim, Tvoje svete rane ljubim
jer i zbog mene si prošao taj agonijski mrak…
O, ne daj mi da ljubav ovu ikada izgubim…
I uvećaj je, to te molim, još i puno više
Nek moj život samo Tvoje Djelo piše.
I ne daj da se bojim svega što može doći
pa ni toga, ako treba, i u smrt s Tobom poći.
USKRSLI MOJ ISUSE
Bože… Oče, moj svesilni Umjetniče
Hvala ti za onu – dugu
Tek poslije nje je pala kiša
Kiša suza na tvog slugu…
Hvala ti za „hand-made“ križ na zidu
Još mu nisu skinuli ni etiketu
Kao da si tek ukras očinjeme vidu
A ne da pružaš spas u svijetu.
Hvala ti za čavlić s rane lijeve noge
Što pokrenuo je molitveno sjećanje
I suze mnoge…
Lijepo je znati da si uvijek sa mnom
I da dolaziš mi javom i prolaziš mi snom
Al što kad mi se jednom opet dobro skriješ?
Očuvaj mi vjeru da me gledaš, da se smiješ…
Sanjala sam put (….)
I da (……………………..) cestu
Pa se smijem jer na tu neobičnu gestu…
Krenem putem preko vrta danas
Nadajuć se da ću Tebe sresti
Pa na (………………….) tad naiđem
Sličan onom u snu, na seoskoj cesti.
Dok i jutros uskrslo ti lice tražim budnim okom
Preda mnom je tako blizu crkva sa dva zvonika
Pa se opet na koljena bacim skokom
Ko da ovdje gleda tvoj Uskrsli lik,
– Tvoja slika!
(M.G., Livno, duhovne vježbe, 27.12.-2.1.2014.)
