O kršćanskom smislu trpljenja
Teško je susresti čovjeka koji se raduje u svom trpljenju. Čitajući Sveto Pismo susrećemo lik sv. Pavla. Vidimo da se on raduje u svom trpljenju jer SHVAĆA TRPLJENJE kao nešto što je UJEDINJENO SA ISUSOVIM TRPLJENJEM. (“Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” Kol 1,24)
Živimo u svijetu koji se pošto poto želi osloboditi trpljenja. Život bez boli, život bez poteškoća, život bez briga… No to je nemoguće dokle god živimo na ovoj zemlji. Upravo zato jer nas TRPLJENJE prati potrebno je otkriti njegovo dublje značenje.
Čovjek se uvijek nalazi NA PUTU TRPLJENJA. I to je put na kojem Crkva treba susresti čovjeka. Na putu trpljenja.
To je zadatak Crkve.
Ljudsko trpljenje izaziva sućut i poštovanje. Važno je imati POŠTOVANJA za ljudsku patnju. Poštovanje je duboka potreba ljudskog srca. Potreba srca je također da se NE BOJI… imati vjeru sličnu onoj u sv. Pavla.
Ništa ne zahjteva toliko potrebnu pažnju kao LJUDSKO TRPLJENJE. Potrebno je o trpljenju i meditiratii tražiti rješenja.
Trpljenje je daleko širi pojam nego što je to bolest. Postoji trpljenje tijela, ali postoji i trpljenje duše.
BIBLIJA O TRPLJENJU:
- Opasnost od smrti: Is 58, 1-3
- Smrt vlastite djece (strah Hagare: Post 15-16, Jakov u Post 37,33-35; David…)
- smrt provorođenaca …
- strah za dijete (Ana, majka od Tobije)
- nedostatak potomstva (Abraham, Rahela, Ana…)
- nostalgija za zemljom
- progonstvo (Ps 22; Jeremija 18,18)
- Izrugivanje onog koji pati (Job 19)
- Osamljenost i napuštenost (Ps 22, Jer 15, Is 53)
- Prekoravanje savjesti (Ps 51)
- poteškoća u razujevanjeu zašto zločesti naizgled uspjevaju a pravednici trpe (Sir 4,1-3 Ps 73)
- Nejvera i nezahvalnost prijatelja i bližnjih (ob 10,19; Ps 41; Jer 20,10; Sir 37,1-6
- nesreća vlastitog naroda
- Tuž; Ps 44, 89, Is 22, Jer 4. 13. 14 Dn 3,31-40 Dn 9,16-19 …
LJUDSKA POVIJEST – POVIJEST TRPLJENJA
Osim u Bibliji postoji i druga nenapisana knjiga – o trpljenju, a to je knjiga ljudske POVIJESTI. Ljudska povijest je zapravo knjiga ljudskog trpljenja. Čovjek trpi kad god iskusi neku vrstu zla. U starom zavjetu vidimo da je trpljenje uvijek povezano sa zlom.
Trpljenje je nešto subjektivtno i pasivno. To je drugčije od objektivne stvarnosti. To može biti uzrokovano situacijom izvana, a onda i situacijom koja je unutar samog čovjeka. ( … bol, tuga, razočaranje, obeshrabrenje, očajavanje… )
Uvijek je po srijedi neko iskustvo zla. A što je ZLO?
Za kršćanstvo postojanje je DOBRO, Stvoritelj je dobar, stvorenja su dobra …
A zlo? Zlo je u određenom smislu nedostatak ili ograničenje tog dobra… Čovjek pati jer je odvojen od tog dobra. Ili zato jer je lišen tog dobra. Čovjek trpi kad očekuje sudjelovati u nekom dobru, a onda – tog dobra – nema. Kad je izvan tog dobra, kad je lišen tog dobra… dolazi trpljenje.
U trpljenju postoji zajedništvo i solidarnost. Ljudi koji trpe postaju slični jedni drugima.
U nekim trenucima trpljenje poprima goleme dimenzije. To su situacije u kojima svijet svjedoči velikim katastrofama, epidemijama, prijetnje (nuklearnim) ratovima…
Trpljenje je objašnjivo samo u odnosu na zlo. A zlo je uvijek zlo u odnosu na neko dobro.
Svijet nikada prije nije bio nije bio toliko transformiran preko čovjekova napretka, ali isto tako nikada prije nije bio u takvoj opasnosti.
Prepričavam uvod u Apostolsko pismo pape Ivana Pavla II – o kršćanskom smislu ljudskog trpljenja
(M.G.)
