O braku u Svetom pismu (2. dio; I.Z.)
ISUS I STARI ZAVJET
Isus kaže da nije došao ukinuti Stari zavjet („Zakon i Proroke“) nego ispuniti. (Mt 5,17) On izričito potvrđuje vrijednost Božjih deset zapovijedi. Na pitanje bogatoga mladića: „Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“(Mt 19,16), Isus mu odgovara neka vrši zapovijedi. Na mladićevo pitanje: „Koje?“ Isus upućuje na deset zapovijedi, među ostalim i na: „Ne čini preljuba!“(Mt 19,18) Kako Isus pokazuje što znači „ispuniti Zakon“ u slučaju preljuba? U Govoru na gori On kaže: „Čuli ste da je rečeno: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ (Mt 5,27-28) Dakle, On ukazuje da zapovijed ne zabranjuje jedino zle čine, nego i grijeh u mislima, i ono zlo na koje pristanem u svojim mislima i u svome srcu. „Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke“. (Mt 15,19)
ISUS O NERAZRIJEŠIVOSTI ŽENIDBE
Isus jasno i nedvosmisleno kaže da nikako nije moguće prekinuti jednom uspostavljenu valjanu bračnu vezu. Isusove riječi o tome evanđelja nam donose na četiri različita mjesta, evo tih riječi: „Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub“. (Mk 10,11-12) „Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub“. (Lk 16,18) „Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub“. (Mt 5,31-32) „Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub“. (Mt 19,9)
POZADINA PITANJA I NERAZRIJEŠIVOSTI ŽENIDBE
Zašto je Isusu bilo postavljeno pitanje o rastavi i drugom braku? Evanđelje nam kaže da su pitanje postavili farizeji „da ga iskušaju“. (Mt 19,3 i Mk 10,2) Što su farizeji zapravo pitali? Nisu pitali je li uopće dopušteno otpustiti ženu, Mojsijev zakon je to pod određenim uvjetima tolerirao. Naglasak pitanja je na riječima „s kojega god razloga“. Dakle, ako je Mojsije dopustio otpustiti ženu, a nije definirao kad se to može učiniti, u kojim slučajevima se to smije učiniti? Budući da Mojsije spominje otpuštanje žene ako muž „na njoj otkrije što ružno“ (Pnz 24,1), među židovskim učiteljima zakona postojala su različita tumačenja o tome što bi moglo biti to „nešto ružno“. Stroža struja je držala da to može biti jedino preljub koji je potvrđen svjedocima. Liberalna je pak struja držala da se to može tumačiti vrlo široko, da muž može otpustiti ženu praktično „s kojega god razloga“. Onda „nešto ružno“ može biti i to da je našao drugu ljepšu, pa čak i ako ženi zagori ručak. Isusov odgovor potpuno je iznenađujući: umjesto da odgovori na pitanje zbog kojeg je razloga moguće otpustiti ženu, on odgovara da to uopće nije dopušteno, nikad, ni iz kakvog razloga. Farizeji zato inzistiraju i uzvraćaju pitanjem zašto je onda Mojsije to dopustio. Isusovi učenici su još više zaprepašteni zbog Isusovih riječi pa kažu: „Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se“. (Mt 19,10)
ISUS O RAZLOZIMA NERAZRIJEŠIVOSTI ŽENIDBE
Isus objašnjava da je Mojsije dopustio, točnije bi bilo reći tolerirao rastavu „zbog okorjelosti srca vašega“. (Mk 10,5) Drugim riječima, to je sklonost prema grijehu koja je posljedica istočnoga grijeha. Kako smo objašnjavali u prvom nastavku, Bog je postupno odgajao svoj narod i u tom postupku odgoja privremeno tolerirao neke stvari. Ipak, iako se tada još ne zabranjuje, i u Starom zavjetu se osuđuje otpuštanje žene, pa tako prorok Malahija piše: „ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. Jer ja mrzim otpuštanje žena -govori Jahve, Bog Izraelov“. (Mal 2,15-16) Odgovarajući na podsjećanje farizeja o Mojsijevom toleriranju rastave, Isus ukazuje da je to bilo privremeno i naglašava da „od početka ne bijaše tako“ (Mt 19,8) Dakle, Bog nije tako stvorio čovjeka niti je tako stvorio brak, to se protivi naravi čovjeka i naravi braka. Zatim Isus citira tekst iz Knjige postanka Starog zavjeta o kojemu smo govorili u prvom nastavku: „Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mk 10,6-9)
ŠTO ZNAČI ZBOG BLUDNIŠTVA?
Možda će neke zbuniti riječi „osim zbog bludništva“. Znači li to da Isus navodi uvjet pod kojim je ipak moguće raskinuti bračnu vezu? Ne, nikako ne. Da je govorio o izuzetku u principu nerazrješivosti ženidbe, ni farizeji ni učenici ne bi bili zaprepašteni Isusovim odgovorom. U tom slučaju sve bi se svodilo na jedan od odgovora koje su mogli očekivati, kao što smo prije objasnili. Što znači grčka riječ porneia koja je u hrvatskom prijevodu prevedena kao bludništvo? Ona se odnosi na brakove koji su po zakonu nedopušteni, najčešće brakove među bliskim srodnicima. To je već u Starom zavjetu bilo zabranjeno: „Neka se nitko od vas ne približuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju“. (Lev 18,6) Dakle, ove riječi „osim zbog bludništva“, koje se spominju jedino u Matejevom evanđelju, a ne u Markovu ni Lukinu, ni u poslanicama, ne odnose se na prekid valjane bračne veze, nego se odnose na prekid veze koja nije valjani brak i koja nije ni mogla biti valjani brak.
ŽENDIBA I CELIBAT “PORADI KRALJEVSTVA NEBESKOGA”
Govorili smo u prvom nastavku kako Sveto pismo govori o naravnom ljudskom pozivu na brak. U Novom zavjetu susrećemo alternativu, mogućnost da se ne teži ostvarenju braka i obitelji. Međutim, tu se ne radi o odbacivanju braka kao nečega što bi bilo loše, nego o žrtvovanju jednog dobra zbog drugog dobra. Isus kaže da se to čini „poradi kraljevstva nebeskoga“. (Mt 19,12) Dakle, radi se o odricanju od braka i obitelji da bi se moglo do kraja posvetiti službi Bogu.
ČUDO NA SVADBI U KANI GALILEJSKOJ
Nije slučajno da je Isus na početku svoga javnog djelovanja prvo čudo napravio baš na svadbi (Iv 2,1-12). Prvo treba zapaziti da se tu nije radilo o nečijoj teškoj bolesti ili smrti, nego samo o neugodnosti: „Vina nemaju“. (Iv 2,3). Dakle, Isus je učinio prvo čudo da ne bi bila pokvarena radost mladog bračnog para. Drugo, Isus je učinio ovo čudo na zagovor svoje majke. Treće, ona je rekla poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,3) Tražila se njihova vjera da će Isus pretvoriti vodu u vino. Da nije bilo te vjere, ništa se ne bi dogodilo.
DJECA
Iako je već na puno mjesta u Starom zavjetu naglašeno da su djeca blagoslov Božji, Isus i u tome ide još dalje i dublje. Kad su njegovi učenici branili djeci da dođu k Isusu, „Isus se ozlovolji“ (Mk 10,14) i reče im neka im ne priječe. Na drugom mjestu on kaže: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla“. (Mk 9,37) Dakle, izjednačavajući odnos prema djeci s odnosom prema Bogu, Isus jasno kaže da su djeca nešto najvrjednije na ovom svijetu.
2.dio
autor: dr.sc. Ivan Zelić,
Izvor: Portal “Žena vrsna”
