Nevjerovanje židovsko
Iako su pred mnogim Isusovim znamenjima stali
Židovi mnogi u njeg nisu povjerovali.
Tako se ispuni riječ koja od Izaije dođe do puka
Gospodine! Tko povjerova našoj poruci?
Kome se otkri Gospodnja ruka?
A Izaija i dalje kaže
o onima što nisu mogli vjerovati
o narodu židovskom što se ne obrati:
Oči im zaslijepi da vida nemaju
A srca otvrdnu da ne spoznaju
Te se ne obrate svom Bogu
pa da ih ozdraviti mogu
Izaija tako davno otkri stvarnost pravu
jer je prorok koji je vidio Gospodnju slavu.
I od glavara bi mnogi uz Isusa stali
ali zbog farizeja vjeru nisu priznali.
Bile bi to priznale usne židovske mnoge
Al se bojahu biti izopćeni iz sinagoge.
Do ljudske slave ipak im je stalo više
nego do Božje. Tako se ne usudiše.
A Isus povika, dok je tu stao:
Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene
Nego u Onog koji me poslao.
I tko mene vidi i dalje,
vidi Onog koji mene šalje.
Ja, Svijetlost, dođoh na svijet
da ni jedan koji vjeruje meni
ne ostane u mrkloj sjeni.
I dalje zbori za spas duša:
Tko moje riječi sluša
(riječ je pravog Boga)
a neće da čuva ono što sam govorio
Ja ga ne sudim. Ima suca svoga
To je Riječ koju sam zborio.
Ona će mu sudac biti
u Posljednji dan ona će ga osuditi.
Ja sam došao jer me Otac poslao
preko mene On je spas svijetu dao.
A tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima
U Riječi suca svoga ima.
Sve što ste čuli u mojoj besjedi
To je ono što mi Otac zapovijedi
Što ću vam reći – On mi je zapovijedio
I tako zborim ono što mi je On reći htio.
…
I danas postoje čudesa mnoga
koja potiču srca da vjeruju u Boga
Ipak ima nešto što ljude priječi
da Ga priznaju Bogom pa da ih liječi.
Otvrdla su srca i slijepe oči duše
ne daju im da se ponizno skruše.
Slava međ ljudima i danas privlači
i ljude od Boga u lažan sjaj odvlači.
A Isus je Svjetlo koje želi sjati
On nam spasenje i danas želi dati
Ne želi da lutamo u nekoj tami,
ne želi da uz Njega budemo sami.
Riječi su Njegove uvijek bile snažne
ali mnogima – nisu bile važne.
Riječi su Njegove one koje sude
jednom kad Posljednji sud bude.
Riječi su Njegove Riječi Oca s nebesa
Riječi Stvoritelja, autora mnogih čudesa.
Riječi su to riječi vječne koje život znače
Riječi od koji ne svijetu ne postoje jače.
A što meni znači Tvoja Riječ, Bože?
Dal u meni promjenu učiniti može?
Ili je sve to za me samo neko staro slovo?
I sve poznato, ništa posebno, ništa novo?
Riječ Tvoja, Bože, što čini planine i mora
nek dotaknu dubine i ovog tvoga stvora.
Nek u duši odzvanjaju riječi Tvoga Duha
I mjenjanju neposluhe u život posluha.
Nek mi Riječ Tvoja sudac strog ne bude
Uvrsti me jednom međ spašene ljude.
Onog dana kad sunce života i za me zađe,
Nek se u Tvom srcu mjesta za me nađe.
