Neke činjenice o homoseksualnosti (vlč. Dariusz Oko)

U kratkom videu (u prilogu) možete čuti poljskog svećenika koji želi pokazati istinu o homoseksualnosti, a koja se od javnosti često skriva te se želi nametnuti kao normalno ponašanje.

Činjenice nam govore koliko je ta pojava loša za same te osobe, a onda i za druge s kojima su u odnosu te za cijelo društvo.

• 40% pedofila jesu homoseksualci.
• 60% oboljelih od SIDE jesu gay osobe. Liječenje od AIDS-a je jako skupo. (70 000 dolara po osobi). To opet pada na teret društva. Postavlja se pitanje što takvo ponašanje daje društvu?
• Liječnici primaju sve više oboljelih od SIDE (što je također alarmantno) i boje se zaraze
• Statistike pokazuju da prosječan homoseksualac promijeni 12 partnera godišnje (a to što netko živi u partnerstvu s jednom osobom najčešće ne govori ništa o vjernosti)
• Te iste osobe imaju velik udio u broju onih koji počinjaju samoubojstva.
• Te iste osobe koje su na izvana vesele, nerijetko priznaju da je njihov život tužan život, zapravo – pravi pakao
• Nikada vam ne pokazuju starije gay – osobe – zato jer su uništene… uvijek vam pokazuju mlađe. Oni žive 10-20 godina kraće
• I sama prva dva podatka govore da to nije nikakvo ponašanje koje bi trebalo propagirati nego pak nešto zbog čega tim osobama treba pomoći.

…

Vlč. Dariuzs Oko je svećenik koji i sam pomaže tim osobama koje se odluče na liječenje. Navodi i tvdrnju pape Franje o tom kako u svijetu vlada ideološka kolonizacija. Djecu se u školama uči kako mogu odabrati što su: muško ili žensko, te se na taj način promiče homoseksualnost kao nešto sasvim normalno, a želi se uništiti tradicionalno poimanje braka i obitelji.

Spominje primjere iz Njemačkih udžbenika o spolnom odgoju koje ne može niti pokazati zbog toga jer su pornografskog tipa, a od učenika (15-ogodišnjaka) se kao vježba traži da osmisle javnu kuću za osobe raznih seksualnih sklonosti. Svrha takve vježbe može biti, prema njegovu mišljenju, da se mlade navede da i sami posjete ta nemoralna mjesta.

Pokazao je također knjigu Jaceka Kochanovskog koji priznaje da je gay i koji se hvali da je posjetio takva mjesta, a po svojoj službi je na  Institutu za primijenjene društvene znanosti sveučilišta u Varšavi, na odjelu za sociologiju moralnosti.

Ako netko kaže da živi u vezi sa jednim partnerom 14 godina, to još ne znači da živi vjerno. Ispitivanja pokazuju da je kod homoseksualaca ta vjerojatnost jako mala. Prema istraživanjima jedan gay u životnom vjeku promjeni 500 partnera. Također se poziva na knjigu „Maestro“ gdje se opisuje skandal jednog poljskog voditelja zbora koji se smatra najgorim Poljskim pedofilom. Za njega se smatra da je silovao 400 dječaka, pa i onda kad je bolovao od AIDS-a.

više o tome na: O. Dariusz Oko, o homoseksualnosti i gender ideologiji

Na žalost pojava homoseksualnosti nije strana ni u krugovima Crkve.

O ovom problemu o. Dariusz je razgovarao sa novinarom M. Vorisom (Church Militant)

No unatoč primjerima koje nabraja (pa i u krugovima Vatikana) naglašava da ima i puno dobra u Crkvi, ali je dobro upozoriti i na tu rak-ranu Crkve. I ono što šteti Mističnom tijelu Crkve nisu toliko slučajevi homoseksualnosti i pedofilije izvan Crkve nego – u samoj Crkvi. O svećenicima kaže da bi se mogli razvrstati u tri grupe: sveti, mlaki i pali svećenici. Slučajevi palih svećenika postoje, potrebno je i to reći tvrdi on jer takvi mogu loše utjecati na one dobre svećenike.

Postoji problem primanja u bogosloviju takvih kandidata sa homoseksualnim sklonostima. Možda to jest u teoriji moguće da im se pomogne, ali u praksi  – znamo da im to okruženje gdje su sami muškarci – nikako ne pomaže. To bi bilo, kaže on, kao kad bi se nekog svećenika stavilo zajedno u suživot sa nekom privlačnom ženom. To je situacija u kojoj se tu osobu dovodi u napast. Tako i za takvog bogoslova.

Takvih loših slučajeva je zasigurno više tamo gdje svećenici imaju više slobodnog vremena, gdje ne ispovjedaju, gdje ne dijele sakramente često i onda nalaze neke sporedne zanimacije, bave se profesionalno sportom, a onda krenu i lošim putem, … Oni pali svećenici se trude opravdati svoje ponašanje tako da ne žele javno progovoriti o svojim sklonostima, nego žele izokrenuti učenje Crkve. Pronalaze one slične sebi koji će ih podržavatii u grijehu, pravdajući se da je to sve normalno…

Na žalost, nalazimo se u vremenu kad se loše želi nazvati dobrim, pa i od strane crkvenih pastira. Zato je potrebno ne udaljiti se od Katoličke Crkve zbog loših primjera, nego naprotiv, sa svoje strane učiniti koliko je do nas da ostanemo vjerni Isusu i Učiteljstvu Crkve, onakvom kakvog su nam predali apostoli.