Muslimanima je kršćanstvo upitno – jer ne vide primjere življenja vjere! (Njima je npr. zabranjeno gledati filmove kakvi se kod nas masovno gledaju)
Muslimana je sve više. Kršćana je sve manje. Prema o. Hardonu – ili ćemo mi obraćati muslimane ili će oni nadvladati nas.
No, kako ćemo mi obraćati muslimane ako o njima ništa ne znamo? Ništa čudno, jer prema riječima o. Hardona, niti njegova subraća isusovci u Africi koji se nalaze među muslimanima ne znaju skoro ništa o njihovoj vjeri. Pa upoznajmo malo njihovu vjeru.
Muslimani imaju vjeru u dobre i zle duhove. Među dobrim duhovima osobito štuju anđele. Gledajući kod nas kakva je vjera u neviljivi svijet duhovnih bića, konkretno anđela, može se reći da veliki dio niječe postojanje tog duhovnog svijeta.
Prema islamskom vjerovanju, Bog se objavio jednom čovjeku Muhamedu – kao što se 2600 godina prije njega, objavio Abrahamu. I kao što je Abraham imao zadatak da započne vjeru u jednog Boga (monoteizam), tako je sad Muhamed Božji poslanik koji je poslan učvrstiti ljude u toj vjeri da postoji samo jedan Bog, Alah, gospodar svega, kojem se svi moraju podvrgavati. Štoviše, Muhamed tumači kako on potječe od Abrahama (arapski narod vuče porijeko od Abrahamova sina Išmaela), a osim toga on je, kaže, i iz loze Mojsijeve, Davidove i Isusove.
A tko je musliman? Musliman je onaj koji vjeruje Alahu i podvrgava se njegovoj volji. Čovjek ima naravnu sklonost da sluša svoj ego, a ne Boga. No, pozvan je podvrgavati svoj ego Alahu.
Vidimo da postoji neka povezanost između kršćanstva i muslimana (i mi smo pozvani na to da uskladimo svoju volju sa voljom Božjom)… ali postoji i velika razlika.
Oni priznaju Isusa za proroka, oni ga poštuju, ali on za njih nije Bog. Isus je „Mesija“, „prorok“, „Sluga“, Duh Božji“… U njihovoj svetoj knjizi se čak opisuje navještenje i rođenje Isusovo.
Muslimani također imaju veliko poštovanje prema Gospi, priznaju je djevicom, ali ne i Majkom Božjom. Inače kod njih žena nema položaj kao u kršćanstvu. A u kršćanstvu – Bog bira jednu ženu da postaje Majka Božja.
Unatoč nekim sličnostima naše vjere s njihovom, muslimana je teško obratiti na kršćanstvo. Zašto?
Muslimani su kritični prema kršćanima jer su preokupirani materijalnim svijetom u prostoru i vremenu. Osim toga zamjeraju im što ne daju primjer življenja čistoće za koju kažu da to zahtjeva njihova vjera. (Dakle, šesta i deveta Božja zapovijed.)
Za primjer: Mnogi nemoralni filmovi koji su nastali u SAD u muslimanskim zemljama su zabranjeni.
Kršćani su mi vjerujemo, nakon židova, novi, odabrani Božji narod. Bog je počeo svoju objavu preko odabranog naroda Izraela, ali želi se preko njih doći do svih naroda. Dakle, nakon Izraela, svi oni koji povjeruju u Isusa kao Spasitelja i krste se. Apostoli su dobili nalog od Isusa: „Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje i krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“
No, što ako kršćani ne žive po svom kršćanskom pozivu? To je onda problem. Ne samo za takvog kršćanina nego i za one koji gledaju njegov primjer. Iz susreta o. Hardona s jednim učenim muslimanom koji se čudio kršćanskoj vjeri tj. kršćanima: „Kršćani odabrani Božji narod? U čemu su oni odabrani? Gdje je njihova revnost, zauzetost? Ako vjerujete da je Isus stvarno živi Bog koji je postao čovjek – kako to da ste onda tako pasivni, ravnodušni?
Vidimo da je istina ono što taj musliman govori. Nema revnosti kod katolika. A musimani se naprotiv i te kako trude.
Što nam je činiti?
- Hardon kaže ključ za obraćenje muslimana je: Marija! Gospa. Jer muslimani za nju imaju jako duboko poštovanje. I budući da se kod Boga ništa ne događa slučajno onda nije slučajno ni to da se Gospa ukazala upravo u mjestu koje nosi ime Muhamedove omiljene kćerke: FATIMA. On smatra da i Gospa želi da se zauzmemo oko obraćenja muslimana.
A to će ovisiti o tome kakvi smo mi vjernici. Tko je za nas Gospa? Tko je za nas – Isus? I kakva je naša vjera – na djelu.
audio Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.
