Katolička Crkva je u pravu!

Ne skrivam da su prvi ljudi koji su mi ukazali na Krista kao na Sina Božjeg i Otkupitelja svijeta bili protestanti. Ipak, kako je to Michael Coren sažeo u svojoj knjizi Zašto je Katolička Crkva u pravu, vidio sam „svojevrstan unutrašnji problem u protestantskom pristupu vjeri.

Kako je Biblija konačna Riječ Božja i jedini put do otkupljenja i vječnog života, zašto su onda nastale na desetke tisuća suprotstavljenih protestantskih denominacija, zašto se mnoge među njima toliko međusobno isključuju? Svi protestanti vjeruju u Bibliju i čitaju ju kao dobri Kristovi učenici i nasljedovatelji, pri čemu se jedni zalažu za krštenje djece, drugi krste samo odrasle; jedni zaređuju žene, drugi – ne; jedni dopuštaju konzumaciju alkohola, drugi – ne; jedni vjeruju da je Euharistija Kristovo Tijelo, drugi pak smatraju kako je ona simbol dubokog značenja, treći pak da je samo vanjski znak. Neke protestantske Crkve smatraju da je samo određeno tumačenje Biblije iz XVII. stoljeća ispravno, a drugi pak da se ti isti varaju. Jedni dopuštaju razvode, čak i sklapanje braka između homoseksualnih osoba, drugi – ne. I tako dalje, i tako dalje. Svi oni ipak ukazuju kako je Biblija njihov nepogrešiv predvodnik. “

Zar je uopće moguće da Biblija bude jedini predvodnik vjernicima? Michael Coren ispravno zaključuje kako u stvarnosti Isus nije ljudima ostavio Sveto Pismo. Rekao bih čak, da s obzirom na to, Katolička Crkva nije „narod knjige“ jer to nije samo jedna u nizu svetih knjiga koja je postala temelj za postojanje zajednice vjernika. Krist, koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo radi našeg otkupljenja, nas je okupio oko sebe, u Crkvu, kojoj je podario Duha Svetog i Euharistiju. Upravo je takav bio redoslijed: Isus Krist je podnio savršenu žrtvu za naše grijehe i uprisutnjuje ju u Euharistiji koju slavi zajednica Crkve, potom je dao Crkvi Duha Svetog kako bi vjernike „poučavao i dozivao u pamet“ (Iv 14, 26). I tek tada je, nakon puno godina, po nadahnuću Duha Svetog, Crkva iz potrebe napisala svete knjige Novog Zavjeta. Silom prilika Novi Testament opisivao je samo neke događaje koje je živjela Crkva i nije bio dokument koji je sudjelovao u stvaranju te zajednice.

Stoga je potpuna zabluda uvjerenje da se po življenju po Bibliji može živjeti sukladno Kristovom učenju. U skladu s Kristovim učenjem moramo živjeti u jedinstvu Crkve koju je On sam ustanovio, okupljenu oko otajstva Euharistije i vođenom Duhom Svetim. Riječ Božja nije samo prisutna u tekstu svetih knjiga – ona je „živa i djelotvorna“ (Heb 4, 12) jer je Osoba (Iv 1, 1-14).

Utemeljena od Krista, zajednica vjernika se skuplja oko apostola i njihovih nasljednika, među kojima Petar zauzima osobito mjesto. Upravo na toj stijeni, Petru, Isus gradi svoju Crkvu (Mt 16, 18), koji čuva Njegov nauk i nasljeduje ga. Michael Coren vrlo točno objašnjava da „nepogrješivost pape ne znači da papa kaže: ‘padat će’ pa ono pada, ili odredi da će pobijediti neka sportska ekipa pa zaista i pobijedi. Govoreći ozbiljno, ne znači da su njegova mišljenja i izjave, njegove knjige i članci, njegovi govori i homilije nepogrešive. Naravno, vrijedne su svekolike pozornosti i poštovanja, ali ne moraju biti u potpunosti bez pogreške. Papina nepogrešivost temelji se na nečem drugom. (…) Ona se tiče učenja o Gospodinu. Gospodin Isus je Krist koji je obećao: ‘Bit ću s vama do konca svijeta’; stoga nikada neće dopustiti svojoj Crkvi da padne u potpunu temeljnu zabludu. Takvo je učenje o Duhu Svetom u Katoličkoj Crkvi. (…) Osim toga nepogrešivost se tiče i zajednice biskupa koji naučavaju istinitu doktrinu.“

Iz toga proizlazi da istinska poslušnost Kristu traži od nas priznanje istine o Njegovoj Crkvi. „Krist je dao Petru i njegovim duhovnim nasljednicima ključeve Crkve i obećao im da kada on bude naučavao i upravljao kao sluga (plenipotent) Kristov na zemlji, neće dovesti u zabludu, neće moći pogriješiti. Naš je problem odbacujemo li Krista; a ako idemo za Njim onda trebamo Njegove riječi shvaćati ozbiljno – što je zapravo i logično. Ljudi koji su živjeli u vrijeme sv. Petra činili su to isto.“ (M. Coren, Zašto je Katolička Crkva u pravu).

Otkrio sam tu istinu u svom životu i pronašao sam Krista u zajedništvu Katoličke Crkve!