Isus je izabrao svoju majku. A i mi možemo izabrati – Gospu za majku.

gospa m

Mi nismo birali majku. Isus je jedini koji je odabrao svoju Majku, jer je postojao i prije nje, kao Bog. A ako je Bog odabrao Mariju za svoju majku, zašto onda ne bismo mogli i mi?

Kad neki umjetnik želi naslikati svoju majku čini to najbolje što može kako bi prenio na platno srcu dragi lik. Ako želi o majci napisati pjesmu najprije u mislima ima ideju koju želi prenijeti na papir, a onda stvara pjesmu. Tako i Bog. Kao vrhunski Umjetnik i Bog najprije ima ideju kakva bi trebala biti Majka Božjeg sina. Bog je šest dana stvarao raj za čovjeka. Koliko je samo pažnje posvetio svemu što je stvarao. Kako li neće posvetiti pažnju stvaranju onog bića koje je trebalo biti – raj za Isusa. Gospina utroba bila je – raj za Isusa. Za Gospu se zato kaže da je Kovčeg saveza, da je prvi tabernakul…

I kao što je onaj zemaljski raj – bio predivna zemlja, bez korova, trebalo je da i Marija, Isusov raj, bude bez grijeha. I Bog ju je oslobodio od istočnog grijeha koji smo svi mi ostali dobili u nasljedstvo od svojih praroditelja, Adama i Eve.

Marija nije kao Isus, začeta po Duhu Svetom, već je dijete Ane i Joakima. Ali, Bog je stvoritelj njene duše. Bog je onaj i koji odlučuje kakvo će biti tijelo. Nisu naši roditelji odlučili hoćemo li biti crni, plavi ili smeđi, hoćemo li se roditi zdravi ili ne, hoćemo li imati ovaj ili onaj dar… Bog je taj. Bog je onaj koji nam je dao dušu, još u trenutku našeg začeća. Tako i Gospi. Dao joj je savršenu dušu. Dušu kakvu je želio da ima Njegova majka. I upravo zato jer je Ona bila najsavršenija žena, upravo zato je uzor svim majkama na zemlji.

Ona je također i naša Majka. Isus nam ju je ostavio. („Evo ti majke“). No, možemo mi njoj „zalupiti vrata“ u našem životu, kao da nam ne treba, ali pitanje je hoće li onda vrata raja biti otvorena za nas… Ona nije Bog, ali je naša moćna zagovornica na nebu. Njoj se ne klanjamo kao Bogu, nju molimo, kao Majku u svojim potrebama. I njena je radost da bude i naša Majka.

Bog je u svojoj poniznosti htio sakriti svoje božanstvo živeći skromno u Svetoj obitelji. Da bi postojala jedna obitelj moraju postajati majka, otac, a onda dijete. Kod svete obitelji, Josipa, Marije i Isusa –  to je drugčije. Najprije je Dijete – Isus, a onda roditelji.  Isus je postajao i prije. Prije nego se rodio u Betlehemu – On jest. On je bio kod stvaranja cijelog svijeta, pa i Betlehema. On je oduvijek i zauvijek.

I jedan običan čovjek, sveti Josip, preuzeo je dužnost oca, makar je pravi otac Isusov – Bog. Kad vjerujemo da je Isus Bog, a da je Gospa najsavršenije biće na zemlji, onda slutimo koliku odgovornost je imao Josip, kao običan čovjek. Ljudi koji imaju neku stvarno lijepu sliku ili neki predmet trude se da to očuvaju što bolje mogu, jer je remek djelo. Koliko li je više Josip čuvao to njemu povjereno blago, Božjeg Sina i Njegovu Majku.

Mi nismo birali majku. Isus je jedini koji je odabrao svoju Majku, jer je postojao i prije nje, kao Bog. A ako je Bog odabrao Mariju za svoju majku, zašto onda ne bismo mogli i mi?

/”MARIJO, MAJKO ISUSOVA

BUDI MOJA MAJKA SADA!

Izvor: Mary, motherhood and the home, sluga Božji Fulton Sheen

Print

You may also like...