INTERNET I DRUŠTVENI ŽIVOT (rat protiv stvarnosti)

Prošireno je uvjerenje da internet daje veliki doprinos učenju  najvećim dijelom je pogrešno. Naime, da bi se moglo koristiti njegove prednosti, potrebno je solidno predznanje, a kada ga nema ili još nije dostatno, kao u slučaju djece, onda njegova upotreba ne omogućava stjecanje kulture, već podržava površnost i nekritičnost.

Paralelno se očituje i štetan utjecaj na memoriju jer kada se korisnik interneta oslanja na činjenicu da su podaci pohranjeni na Google-u, onda se ne trudi da ih zapamti i sve manje koristi memoriju, što za posljedicu ima njeno slabljenje i gubitak kompentencije na dugu stazu. U fazi odrastanja kad je potrebno djeci davati što više poticaja da proširuju svoje znanje, događa se obrnuto, pa se podržava njihova mentalna neaktivnost.

Nove tehnologije omogućuju pokretne pristupe internetu, igrama i televizijskim programima što pridonosi povećanju vremena provedenog za ekranom. Nedavna engleska istraživanja pokazuju ubrzan porast komuniciranja preko poruka, pa tako adolescenti između 12 i 15 godina starosti u prosjeku tjedno pošalju 193 poruke, a godinu ranije poslali su prosječno samo 91. U tom uzrastu upotreba interneta iznosi prosječno 17 sati tjedno i po prvi put se izjednačila s televizijom. Djeca sve ranije počinju surfati internetom, pa tako u Italiji njih više od polovice (50,7%) to čine u dobi od šest do osam godina,  skoro svi ostali (47,7%) tek nešto kasnije, u dobi od devet do jedanaest godina.

Ovisnost o internetu već je dugo poznata i sve raširenija. Posljedice variraju od negatvinog utjecaja na raspoloženje do povezanosti sa depresijom, imulzivnim antikomformizmom pa čak i autizmom. Istraživanje koje je provelo Sveučilište Carnegie Mellon na 169 ispitanika tijekom dvije godine pokazalo je da je u tom periodu samo jedna petina stekla novog prijatelja na internetu i da svaki dan tjedno proveden na internetu smanjuje za 2,7 poznanstava, pridonosi socijalnoj izolaciji i povećava za 1% potencijal depresije.

Stvarni je život pod sve većim pritiskom virtualnog svijeta pa neki u tom vide „pravi rat protiv stvarnosti“ koji „nije samo gubitak stvarnosti, predmetnosti, poznatog i proljudskog svijeta, to je u isto vrijeme gubitak drugoga, stvarna i stalna osamljenost“, a čiji je sastavni dio i tzv. „cybersex“. Vlastito neposredno iskustvo sve se više smanjuje i uzmiče pred posredovanim i tuđim iskustvom.

Društvene mreže su sve popularnije pa je tako 2008. 71% adolescenata u Italiji imalo svoj profil na Facebooku. Prema istraživanju provedenom 2012. Od strane Go-globe.com, od jedne milijarde korisnika Facebooka u svijetu 350 milijuna sebe smatra ovisnicima, a čak četvrtinu nije briga za zaštitu privatnosti. U društvenim mrežama se traži socijalizacija, ali samo se još više povećavaju samoća i deprimiranost. Ostvari se povezanost s velikim brojem ljudi, ali ona bude površna i često isprazna. Što samo povećava tugu i udaljava od istinskog susreta. „nema autentičnog odnosa, nema odnosa koji bi utemeljio komunikaciju i susret,koji nije posredovan jezikom, pa i tjelesnim emocijama: od mogućnosti da se gleda u lice i da se razmijeni stisak ruke, da se smije i poprati riječ gestom koji joj proširuje značenja. Doba računala je tako obilježeno fatalnim rizikom da se radikilazira samoća i da se isprazni psihološke i ljudske odnose od značajnih emotivnih sadržaja“. Razorni učinci pogađaju osobu kako psihički tako i fizički. „intezivna upotreba društvenih mreža smanjuje ne samo broj stvarnih prijatelja već i društvenu kompentenciju sa smanjenjem odgovarajućih područja mozga i izraženijim gubitkom samokontrole. Tako se aktivira silazna društvena spriala koja priječi zadovoljavajući društveni život.“

Nova tehnička pomagala, koliko god bila pokretnija i u većoj interakciji sa stvarnosti nažalost, nudeći sve jače emotivne podražaje, toliko više otuđuju od autentičnog života koji postaje neprivlačan i dosadan.

Uz to izlažu posebno djecu i mlade ozbiljnim rizicima da naiđu na osobe koje im mogu nauditi. Istraživanje koje su u Finskoj 2011. G. Provele organizacije Save the children i helsinky Virtual community Policing Group daje ozbiljne razloge za zabrinutost: 33% djece je bilo seksualno uznemiravano od odraslih, 24% ih je sudjelovalo u seksualnim razgovorima, 20% ih je imalo seksualne kontakte putem kamere, a 11% ih se pokazalo skroz ili djelom razgolićeno. U Italiji u godinu dana broj adolescenata koji prima erotske poruke porastao je 150% u samo godinu dana, s 10,2 % godine 2011. Na 25,9% 2012. Godine; njih 33,9% tražilo je pornografiju; 25, 2% razne oblike nasilja; 9,9% informacije o anoreksiji, a 4,9% upute o samoubojstvu.

„Istinska se zajednica očituje u međuljudskoj prisutnosti istine koja se osobno iskazuje.  Virtualni prostor može tek oponašati ili održavati te stvari (kako god uvjerljivo) ali ih ne može stvoriti. Inače će postati zahtjevni medijski gospodar koji traži sve naše vrijeme i snagu.“

…

Josip Mužić, RAT PROTIV ČOVJEKA, Glas koncila, 2015., Str. 63-65