CIJENA OBRAĆENJA (ispovijest bivšeg muslimana)
Nevjerojatno koliko vjere u čovjeka koji je tek počeo otkrivati kršćanstvo. Što je sve bio spreman žrtvovati samo da postane kršćanin. Živio je kao kralj, a znao je da može u trenu izgubiti sve, pa i vlastiti život.
…
Tijekom služenja vojnog roka Mohammed, mladi irački musliman iz vodeće šijitske obitelji, zaprepašteno otkriva da je čovjek s kojim će dijeliti sobu – kršćanin. Otkriva, međutim da nije nimalo nalik onomu kako je zamišljao kršćane. Postao mu je čak i simpatičan. Mohammed dolazi na ideju da obrati kršćanina na islam, no on biva taj čija je vjera duboko poljuljana. Pita svog prijatelja Evanđelje, ali Massoud ne žuri s evanđeljem. Savjetuje mu da prije pažljivo čita Kuran i da razmišlja o onom što čita, tražeći Istinu. Mohammed je pun sumnja već na samom početku, videći kako se žene omalovažava. Ono što ga je tjeralo da bolje upozna kršćanstvo i Isusa Krista je i jedan upečatljiv san kojeg se i godinama kasnije živo sjećao. Sanjao je Isusa na drugoj strani potoka koji mu je smiješeći se govorio da može doći tamo, ako bude jeo od Kruha života. U glavi mu je bila samo jedna misao – želja da odbaci islam i postane kršćanin. Trebao je ići kući u posjet i čak je razmišljao o tom da svoju želju povjeri svojoj brojnoj obitelji. Bilo ih je dvadesetero djece. Massoud ga je ozbiljno upozorio da to ne čini, da im ništa ne govori jer će ga ubiti. Mohammed nije mogao vjerovati da bi njegova obitelj to bila kadra učiniti, ali ipak se držao savjeta i nikom ništa nije govorio. Svoju novu vjeru držao je za sebe, a sa svojima je išao na molitvu pretvarajući se da moli. Srećom, molitva je bila bez riječi pa mu je lakše bilo izdržati. Inače, u svojoj obitelji bio je jako ugledan i od oca izabran za nasljednika, makar nije bio najstariji od braće. Prema njihovim običajima braća i sestre bili su mu već sad podložni, ne bi nitko jeo dok se on ne bi pojavio, a i majka ga je morala slušati. Uživao je kao kakav kralj. No to ga nije činilo sretnim. Pogotovo sad kad je sve to gledao kao jednu veliku laž i licemjerje. Jedva bi čekao vratiti se u vojarnu. A onda je s novim prijateljem nastojao neopazice pričati o kršćanstvu. Prijatelj je iznenada nestao (tri dana kasnije je stradao u automobilskoj nesreći, ali Mohammed to dugo nije znao), a on je ostao bez potpore na svom novom putu, shvaćajući da se mora osloniti na Isusa od kojeg je na neobičan način primio – poziv. Ono što ga je ubrzo šokiralo bio je očev dar za njega: našao mu je ženu! Mohammed se čudio kaku se zaruke mogle dogoditi bez da se pita bilo njega bilo zaručnicu, ali se ocu nije smjelo prigovoriti. Za sedmicu dana bilo je vjenčanje. Prema očevu savjetu može sebi slobodno naći drugu ženu, a ovu držati kao namještaj u sobi ako mu se ne sviđa, ali oženiti se mora. Pojma nije imao ni kako žena izgleda. Dok se nije oženio mogao se lakše iskrasti i otići na nedjeljnu misu kršćanima, a sada će to biti teže. Tražio je crkvu u kojoj bi ga primili i gdje bi se krstio ali je nailazio na odbijanja, pa se često osjećao kao da je kakav gubavac. No, svhaćao je da je svaka zajednica koja bi njega primila bila u opasnosti da strada. Jednog dana supruga ga sumnjiči govoreći da sigurno odlazi drugoj ženi. A on, ne mogavši se savladati, odgovori joj da nije to po srijedi nego da je postao u duši kršćanin i da odlazi kršćanima, na misu. Žena se šokirala. Otišla je sa sinom kod svojih. On je na kratko osjećao kako je olakšao dušu i kako mu je savjest čista, ali je shvatio da je u životnoj opasnosti. Ako žena kaže svojoj braći, oni ga mogu doći ubiti. Uskoro, smogne snage da otiđe po ženu i dijete, pa što bilo. Iznenađuje ga da ga nitko ne napada. Uviđa da žena nikom ništa nije rekla. Vraća se s njim i čuva tajnu. Zapravo, i ona je sanjala nešto neobično što ju je zadržavalo da ga ne odaje. Skupa nedjeljom odlaze na misu. No, njihova tajna biva otkrivena. Mohamedova braća su ispitivala njihova sina gdje to odlaze nedjeljom. Dječak je napravio znak križa i time im dao do znanja da je Mohammed možda postao kršćanin. Napravili su pretres i pronašli Bibliju. Bilo je to dovoljno da ga uhvate, dovedu pred oca, istuku, ubace u prtljažnik automobila i odvedu njihovom najvišem sucu. Mohammed se branio da to što su naveli nije nikakav dokaz da je postao kršćanin i za dlaku izbjegao smrtnu kaznu, ali ne i zatvorske torture. Tukli su ga bjesomučno tražeći da im oda imena kršćana s kojima se družio. Unatoč velikim bolima nije ih odao. Nakon godinu dana puštaju ga na slobodu, ali samo prividnu slobodu. Pomisao da bježi bez žene i djeteta mu se ne sviđa, a ako se vrati ne zna što ga čeka. Ipak se vraća. Na njegovo iznenađenje dočeka ga velika gozba. Sve je trebalo izgledati kao da je greškom uhićen, a sad se vratio konačno kući. Svi glume bratsku ljubav, grle ga i ljube. A njemu je muka od njihova pretvaranja. Shvaća da je pouka zatvora bila da mu više ne pada na pamet ostaviti islam. A onda uviđa i da je pod stalnom prismotrom i da su mu oduzeli sva prava i sredstva koja je imao. Potpuno je ovisan o njima. A da bi pobjegao morao je nešto imati. Žena daruje svoje dragulje u zamjenu za lažne kako bi mogli nešto imati za bjeg. No nisu bježali odmah nego kad im je to savjetovao i zapravo naredio svećenik koji ih je duhovno vodio. Morali su napustiti Irak, a to nije bilo ni malo jednostavno, s obzirom na moć i utjecaj njegova oca, strica i braće. I kad se uspio domoći Jordana braća su ga našča na ulici, ugurali u auto i otišli na razgovor. Cilj je bio da ga prisile na povratak islamu. A ona je uslijedila kiša metaka. Stric je gađao iz neposredne blizine i nekim čudom promašio. Samo jedan metak ga je pogodio u nogu, a i taj je, na neobjašnjiv način – nestao.
Mohammed je sa ženom i dvoje djece dočekao dan krštenja (uzeo je krsno ime Ivan, prema evanđelistu kojeg je prvog čitao…), taj dan kad je konačno mogao primiti i Kruh života kojem se toliko veselio. Iako je to bilo u tajnosti njegovoj sreći nije bilo kraja. A onda je uslijedio bijeg avionom u Francusku. Njihov izlazak nije bio nimalo jednostavan, pun prepreka, napetosti, strahova ali i znakova da ih Bog štiti.
Nakon mnogo muke, uspjeli su doći u Francusku, ali i tamo zbog stalne opasnosti da ga se kazni smrću, sa ženom i četvero djece, živi u skrovitosti, kad ima predstavljanje knjige i kad drži predavanja onda ga čuva i policija. Njegovo novo ime je Joseph Fadelle.
Ovaj čovjek je i mnogim kršćanima ojačao vjeru. Neka i nama njegov primjer pokaže koliko žrtve je vrijedno – biti kršćanin i primati Kruh života kojeg mi tako često ne znamo cijeniti i uzimamo „zdravo za gotovo“… Smiluj nam se Gospodine i učvrsti našu vjeru…
