BETLEHEM

 

marija i josip

 

prema viđenjima bl Katarine Emerick, str 230…

Josip tad s Marijom ode ravno do Betlehema, u čijoj su okolici kuće bile raštrkane, ali
on ode ravno do centra. Ostavi Mariju i magare na jednom mjestu neka čekaju, a on
ode u razne dijelove grada tražiti gostinjac za konak. Marija je morala dugo čekati na
Josipa, koji se vrati zbunjen i zabrinut.
Nigdje nema mjesta, sve je zauzeto, a počelo se mračiti. Josip predloži da odu na
drugi kraj grada, gdje će zasigurno naći konačište. Pođoše dolje niz ulicu, koja bijaše
seoska cesta, jer su kuće bile razbacane po kosama brda, a na kraju bijaše niski ravni
prostor, kao neko polje.
Tu bijaše prekrasno stablo s glatkom korom, krošnja mu raširena kao krovište. Josip
ostavi Mariju i magare pod drvetom, a on ode potražiti konak. Išao je od kuće do
kuće, do svojih prijatelja, kojima je govorio o Mariji, a oni se pravili da ga ne
poznaju.
Josip se vrati Mariji koja ga je čekala pod stablom. Plakao je, a ona ga je tješila.
Ponovo krene u potragu po gradu, ali gdje god da je došao i rekao da mu žena ima
termin za roditi, još je prije bio odbijen.

U međuvremenu se smračilo. Marija je stajala pod stablom. Njena raspojasana
haljina padala je u bogatim naborima oko nje, a glava joj pokrivena bijelim velom.
Magare je bilo kraj nje, glavu je okrenulo k stablu, a na postolju koje je Josip
napravio za Mariju, bila je prtljaga. Narod je žurio tamo amo. Mnogi su znatiželjno
bacili pogled na Mariju, kao što čovjek prirodno zuri u osobu koja dugo stoji
nepomična u mraku. Mislim da su joj se mnogi i obratili, pitajući je tko je. Ah, nisu
pojma imali da pred njima stoji majka Spasitelja! Nisu ni sanjali, da je Spasitelj tako
blizu!

Marija je bila tako strpljiva, tako mirna, puna nade. Ah, stvarno je dugo morala
čekati! Napokon sjede, ruke prekriži na prsima i obori glavu. Nakon dugo vremena,

pojavi se Josip u velikom razočaranju. Vidjela sam da je gorko plakao, a, jer je opet
bio neuspješan u pokušaju pronalaženja gostinjca, oklijevao je prići Mariji. Ali
iznenada mu pade na pamet jedna spilja van Betlehema, koju su pastiri koristili kao
spremište, kada bi dovodili svoju stoku u grad. Josip se često povlačio u nju, kako bi
se skrio od braće i kako bi molio. Vjerojatno je u ovo doba godine prazna, a ako neki
pastir i dođe, lako će se s njim dogovoriti. On i Marija tamo će bar pronaći sklonište,
a nakon odmora, opet će pokušati pronaći konak u gradu.

Tad krenuše ulijevo, kao da obilaze srušene zidove, grobove i bedeme okolice grada.
Penjali su se kosinom ili brdom, a tad se put poče spuštati. Napokon stigoše do
brežuljka pred kojim su bila stabla jele, bora ili cedra i drveća s nekim malim lišćem
kao šimšir. U tom brežuljku se nalazila spilja ili podrum, o kojem je Josip mislio.
Uokolo ne bijaše niti jedne kuće.

Jedna strana spilje bijaše izgrađena grubom zidarijom, a na njoj bijaše otvoreni
prolaz, kroz koji su pastiri izlazili u dolinu. Josip otvori laganu prepreku od trstike,
koja je skrivala vrata, a kad su ulazili, iznenada se mala magarica pojavi pred njima.
Magarica ih je napustila kad su bili kraj Josipove roditeljske kuće, pobjegavši u
okolicu grada. Veselo je skakutala i trčkarala oko njih, a na to Marija reče: ‘Gledaj, to
je sigurno Božja volja da smo ovdje.’ Ali, Josip je bio zabrinut, a potajno i malo
posramljen, jer je prije puno puta govorio Mariji o dobrom prijemu na koji će
zasigurno naići u Betlehemu.
Nad vratima je bio neki istak, pod koji je Josip svezao magare, a onda je napravio
sjedalo za Mariju. Oko 20 sati, kad su stigli u tu spilju, bijaše već prilično mračno.
Josip zapali baklju i uđe u spilju. Ulaz je bio vrlo uzak. Zidovi su bili nabijeni svim
vrstama grube slame, kao rogoz, iznad kojih su visjele hasure od trske. Otraga u
spilji na stropu, bijahu neke rupe za provjetravanje. Sve u spilji bijaše u neredu. Josip
sve izbaci van, počisti, načinivši tako više prostora, a u stražnjem dijelu spilje pripravi
ležaj i sjedalo za Mariju, koja je već sjedila na nekoj krpi sa zavežljajem prtljage kao
potpornjem.
Tada Josip uvede magare unutra, a lampu pričvrsti na strop. Dok je Marija blagovala,
on iziđe van na polje u smjeru Spilje podojenja (Mliječna spilja). Dođe do potočića i

potopi kožnu čuturu u nj, da se napuni. Otišao je i do grada, gdje je nabavio malo
hrane, neke druge stvarčice i mislim, nešto voća. To bijaše stvarno na Šabat, ali zbog
velikog broja stranaca u gradu i njihove potrebe za raznim potrepštinama, roba je još
uvijek bila izložena na tržnici za prodaju. Cijena se plaćala odmah pri kupnji. Mislim
da su sluge ili pogani čuvali tezge, ali ne mogu se baš svega sjetiti.

Kad se Josip vratio donio je mali smotak tankih štapića, lijepo aranžiranih s trskom, i
jednu škrinju s ručkom, u kojoj je bio ugljen. Ugalj istrese na ulazu spilje, te zapali
vatru. Zatim ode po čuturu i donese vodu, pa pripremi obrok. Obrok se sastojao od
variva neke velike biljke koja je imala puno sjemenja, te nešto kruha. Nakon što su
objedovali, Marija leže da se odmori na svom grubom ležaju, preko kojega je Josip
rasprostro prekrivač. Josip je pripremao svoj ležaj na ulazu u spilju. Kad je to
zgotovio, ode ponovo u grad. Prije nego li je otišao, postavio je sve zapreke na ulazu
u spilju, kako bi zadržao toplinu unutar spilje. Tada po prvi puta, vidjeh Blaženu
Djevicu na koljenima kako moli, nakon čega leže na tepih pored sebe, ruka joj pod
glavom, a zavežljaj joj služi kao jastuk.

osvrt – don Josip Mužić, dv, 2019, biljške MG:

Izdan je zakon o popisu stanvništva. Kako zamisliti Betlehem? Josipu je to poznato mjesto. Marija nikad nije bila tu. Rasla je u Nazaretu, bila u hramu, kasnije se udala. Zamišljamo to kao malo mjesto, od možda 1000, 2…, 5000 stanovnika. U prirodi. Sve je uklopljeno u okoliš. Priroda dominira. Iako ima kuća, nisu nametljive. Neupadljive su u prirodnom prostranstvu. Josip zna da tu ima mogućnost smještaja, jer se većina konačišta nalazi baš tu. Ostavi Mariju da čeka. I to je prva postaja gdje Marija čeka. Prvi pokušaj traženja smještaja od strane svetog Josipa. Još su bili puni nade. Stigli su do odredišta i ne pada im na pamet da će biti odbijeni. U Betlehemu ima dosta konačišta, ali ima i puno ljudi koji su stigli iz istog razloga kao i oni. No Gospi je vrijeme da rodi i to je jedna otežavajuća okolnost. Marija je morala dugo čekati na Josipa. Sad joj je 15, još je mlada. Trudnoća je vidljiva. I može se reći da je upadljiva sa svojom mladošću i sa trudnoćom. Ističe se među drugima. Dugo čekanje nikom ne pada lako. Kad čekamo 15-20 minuta autobus i to nam je dugo, to nam poremeti cijeli plan. Ovdje se vrijeme čekanja mjerilo satima. Nakon dugog čekanja Josip se vraća zbunjen i zabrinut. Prije je bio pun nade. Zbunjuju ga zatvorena vrata. Brine se hoće li uspjeti riješiti problem. Počinje se mračiti. Marija ne prigovara, nitko se ne buni, teško je…

Kad čovjek dođe u drugo mjesto i nema gdje prespavati … a ovdje Josip razmišlja da mu se žena može poroditi na otvorenom, bez dtručnosti, bez uvjeta. I to je problem. Kako to povezat s tim da se od nje treba rodit Sin Božji. Zašto ga Bog nije ostavio u Nazaretu, da mogu dočekati dijete na prikladan način? Josip i Marija znaju za proroštvo o Betlehemu. I da ih je Bog tu doveo preko ljudske volje. Josip sad dolazi s drugim prijedlogom da idu u drugi dio grada – udaljeniji, gdje je manje ljudi. Opet se javlja nada. Ulica je seoska cesta, kuće po kosinama brda jer se u nizinama čuvaju obradive površine… Tu je pod stablom Josip ostavio Mariju da čeka. Bez obzira kako stablo bio lijepo to je opet zaklon koji pruža intimnost od pogleda, i ipak to je sve na otvorenom, ljudi prolaze, a Marija mora biti sama. Josip sad više ne traži konačište. Ide od prijatelja, do prijatelja, ide redom ništa ne prepušta slučaju, ide sistemom eliminacije. A oni se prave da ga ne poznaju. Ne izlaze u susret potrebi. Gaze i prijateljstvo s Josipom. Sad je tuđinac i neznanac. Josip se sad vraća po drugi put i sad nije tek zbunjen sad je duboko žalostan. Plakao je, a Marija ga je tješila. Ne vidi izlaza. Hvata ga panika. On je odgovoran za Svetu obitelj. Doživljava da je on promašio. Da se nije dobro organizirao. Da je ostao u Nazaretu makar bi se dijete rodilo u normalnim oklonostima. Marija ga tješi. U dugom čekanju mogla je izgubiti živce zbog brige za dijete. Mogla se brinut i za sebe. Bog joj nije objasnio kako će se dijete roditi. Imala je ljudske razloge da se brine više nego Josip, ali ima mir i snagu koju Josip nije imao. Vjerojatno to dobiva od Isusa. Osjeća čedo u utrobi koje će se skoro roditi. Božja prisutnost čini sve drugčijim.

Josip opet krene u potragu po gradu. Sad ide u one kuće koje je bio izostavio. Svugdje je odbačen jer ima ženu koja treba roditi. Ne odbijaju oni Mariju i Josipa nego Isusa. Da su došli bez Isusa ne bi bilo problema. Tu vidimo da početak Isusova života sliči kraju – u odbačenosti i prezrenosti. Tako i završava. On je jednostavno nepoželjan. Bez obzira što cijeli Stari zavjet priprema na taj događaj, sad kad treba dati malo skrbi da se rodi u prikladnim oklnostima svugdje zatvorena vrata i odbacivanje. Pada mrak. Marija je stajala pod stablom. To ima jedno značenje. Kao pod križem. Nutarnji stav postojanosti, ustrajnosti, nesalomljivosti. Nema pojasa oko haljine, trudnoća je uznapredovala, glava je pokrivena bijelim velom, … No, svejedno, kako god je odjeća štiti ipak je na prometnom mjestu. Narod je žurio tamo-amo… onda dugo stoji nepomično… žena, trudnica, mlada, čeka, sama… vjerojatno ih se doima i njena ljepota, držanje tijela, dostojanstvo… mnogi su joj je i obratili jer žele znati nešto o njoj, ali nitko ne nudi pomoć. Vide ženu, prtljagu, magare,… no nisu joj ponudili ni čašu ovde, ni pitali trebali joj nešto… samo – tko je ona? Kako se zove. Nisu imali pojma da je majka Spasitelja.  Da su znali vjerojatno bi svi otvorili vrata. Prevagnuo je interes i komoditet. Ako imaju veće prostorije mogu smjestiti više ljudi, žena treba biti sama, a onda odmah gube na zaradi. To je novac koji će im dobro doći preko godine. Trudnica se tu ne uklapa. Vidimo i danas da se trudnoća ne uklapa u karijeru, u studij, u neki zamišljeni način života i onda se odbaci, posegne se za pobačajem. U ovom slučaju ne radi se o tom, ali je vrlo blizu toga. Ostaviti ženu na otvorenom je vrlo pogibeljno za nju i za dijete. „Marija je bila strpljiva i puna nade“ Odakle joj nada? Kako je to različito od naših reakcija na čekanje, odbacivanje, prezir… Kad smo u velikoj potrebi – gdje je tada strpljenje, mira, nada? Isusa vidimo na križnom putu da je strpljiv, miran, … nade nema jer zna da je kraj. Marija je puna nade jer čeka rođenje Isusovo, zna da će imati mogućnost da ga primi u ruke, i to će biti po prvi put u povijesti moguće, tako da je ovo čekanje još duže. Moglo je biti oko šest, sedam sati navečer. A to je puno vremena. Cijeli dan. Kako je to dugo čekati. Bez okrepe. Vjerojatno je imala nešto, ali opet… ne može se umiti, ne može otići na wc, odmoriti se. Jedino joj ostaje da sjedne. Očito je očekivala da će se problem brzo riješiti. Snage su popustile. Dijete je teško.  … glavno da se ne mora susretati sa pogledima znatiželjnika, da se može sabrati na molitvu. Nakon dugo vremena pojavi se Josip u velikom razočaranju. Prvi put je bio zabrinut. Drugi put je plakao. Ovaj put gorko plače. Ovaj gorki plač je iz dubine duše, kad čovjek više nema nade. Opet je bio neuspješan. Sebi pripisuje odgovornost i krivnju. Kako će Mariji saopćiti da nemaju gdje? Da nemaju riješenja. Ostavljeni su nasred ceste. Iznenada mu padne na pamet jedna spilja.

Na kraju svega sjeća se te mogućnosti. Kad je planirao put u Betlehem nije uopće o tako nečem razmišljao, inače bi to odmah uredio za obitavalište. To mjesto nije prikladno i bez uvjeta je. Sad nema izbora. Ili to ili ostati pod vedrim nebom. Špilja mu je poznata jer se tu povlačio na molitvu. Postojala je mogućnost da je u to vrijeme prazna. S pastirima će se dogovoriti. Nije bio odustajao od grada jer nije pomišljao na mogućnost da se dijete može roditi u špilji.

I tad krenuše. Došli su na mjesto gdje nema kuća, gdje je priroda, tu nalazi špilju. Time se završava Josipov križni put. Pronašao je riješenje. Osposobio ga za boravak. Bog je htio da se rodi onako kako ljudi nisu očekivali, u odbačenosti, a opet i daleko od znatiželjnika, od nereda i živosti u svratištima, … Sve se ovdje može odvijati u ljubavi Josipa i Marije, u prisnosti jedne obitelji i ljepoti prirode. Sve je to povezano i sa pokorom (hladnoća, loši mirisi), ali nema traga grijeha. Sve je tu Božje.BETLEEM

Print

You may also like...